Page 64 - STAV broj 245
P. 64
DRUŠTVO
Sjećanje na Osmana Veladžića, bužimskog “zlatnog ljiljana”
HEROJSKI PODVIG
KOMANDIRA OĆE
U aprilu 1992. godine uključio se u redove Armije Republike
Bosne i Hercegovine. U toku rata nagrađivan je od komande
505. brigade 5. korpusa Armije RBiH. Poginuo je 13. jula
Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ
1994. godine na ćorkovačkom ratištu prilikom zaustavljanja
napada agresora na položaje 505. brigade. Posthumno mu
je dodijeljeno najveće ratno priznanje: značka “Zlatni ljiljan”
ovjekov život debela je knjiga ispu-
njena brojnim detaljima od kojih
mnogi postanu razlogom njegove
Čdruštvene ili povijesne prepoznat-
ljivosti. Detalji iz rata posebno su zanimljivi,
jer po njima se izdvoje najbolji borci, pamte
junaštva i viteški podvizi, a nerijetko i ra-
zličite humoreskne vojničke scene. I svi ti,
ponekad i manje bitni fragmenti iz ratnog
puta znaju odigrati važnu ulogu u očuva-
nju sjećanja na brojne gazije i šehide i nji-
hove smjele poteze, da im se ima zahvaliti
za preživljavanje historijskog pamćenja na
značajne segmente proteklog rata. Jer, svaki
bosanski vojnik ima svoju ratnu priču. Veći-
na priča koje se ističu po nekom posebnom
detalju kod mnogih su poprimile kolosalne
razmjere i u poratnim su godinama usme-
no prenošene. Međutim, postoje i one pri-
če i oni fragmenti koji su uslijed smrti nji-
hovih aktera brzinom narodnog zaborava
potisnuti na marginu historijskog sjećanja.
Svojom herojskom pričom u proteklom ratu
izdvojio se i Osman Veladžić, poznatiji po
nadimku Oćo. Njegov posljednji mitralje-
ski rafal bio je ključnim razlogom spreča-
vanja neprijateljskog prodora, ali, na veliku
žalost Osmanove porodice i prijatelja, te svih
bosanskih patriota, i uzrokom prolijevanja
njegove krvi i polaganja života za odbranu
naroda, vjere i domovine.
Osman Veladžić (sin Mumina i Saći-
me) rođen je 18. novembra 1966. godine u
mjestu Bag, općina Bužim. Osnovnu ško-
lu završio je u Bužimu, a srednju u Bosan-
skoj Krupi. Po završetku srednje škole, kao
metalostrugar se zaposlio u velikokladušku
firmu “Inžinjering”. U aprilu 1992. godine
64 14/11/2019 STAV