Page 68 - STAV broj 245

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Pismo na dvije strane
KAKO SE MUŽ

POJAVI, TAKO SE

HODŽA ODJAVI
Piše:
Safet POZDER

Da bi se domogao žene za kojom je godinama žudio, osmislio
je pakleni plan. Njen muž, koji je bio odavno nestao, poslat će
joj, k’o biva, pismo, ona će ga donijeti njemu, hodži, a on će joj
to pred svima pročitati. Muž će poručiti ženi da mu se ne nada i
da se treba udati za prvu priliku

ilo bi izuzetno zanimljivo da se i ispraćaja vojnika. Čim bi “banke” (čini voljenom Miši i uporno ponavlja jedne te
pokušamo prisjetiti kada smo mi se da su se tako nazivale te fešte) bio iste momente, ne znajući, zapravo, ni gdje
posljednji put dobili ili nekome gotov i čim bi vojnik zamakao u armi- je, ni šta radi taj mnogo uželjeni Mišo. Ne
Bposlali pismo – ne SMS, ne mail, ju, čekalo se samo jedno – pismo. Pisma sumnjam da su i ta pisma prštala od emo-
niti išta slično, nego pravo pravcato pismo. nekada ne bi bilo zadugo. Nekad ga ne cija, kao što ne sumnjam ni u to da su si-
Vjerujem da je riječ o pluskvamperfektu. bi bilo nikako. Ipak, većinom bi stizalo. roti vojnici po svojim sobicama cmizdrili
O pismu sam pisao na istom ovom Ucviljeni vojnici, naviknuti na svoje selo danima nakon što bi ih pročitali.
mjestu kroz prizmu jednog istinitog do- i družinu, te roditeljsku njegu, s tugom Sumnjam, međutim, da danas pismo
gađaja u kojem je seoski imam bio jedina bi se javljali, ljubili i grlili sve redom i uopće postoji, barem ne kao način ko-
pismena osoba u selu. Da bi se domogao pripovijedali o vojničkoj disciplini i ste- munikacije, što je, opet, vrlo razumljivo.
žene za kojom je godinama žudio, osmi- gama, obavezno naglašavajući da jedva Kakve i kolike su posljedice toga, e to je
slio je pakleni plan. Njen muž, koji je čekaju “odsustvo”, kako bi, barem na- već drugi par cipela. Činjenica da su sve
bio odavno nestao, poslat će joj, k’o biva, kratko, opet bili s najmilijima. Sjećam prisutnija i popularnija književna djela
pismo, ona će ga donijeti njemu, hodži, se barem dva ili tri sijela na kojima su pisana u formi pisama dovoljno govori o
a on će joj to pred svima pročitati. Muž čitana takva pisma, a roditelji ronili suze tome. U eri materijalizma i konzumeriz-
će poručiti ženi da mu se ne nada i da se dok su ih slušali. ma, mnoge životne vrijednosti do kosti
treba udati za prvu priliku. Muž, nekim Sjećam se i toga da je bilo slučajeva da su ogoljene i obezvrijeđene. Nestalo je
slučajem, sugerira da to bude hodža. vojnicima neki vrag uđe u glavu pa se po- duše iz mnogo čega, pa i iz svakodnevne
Uglavnom, žena ne pristade, hodža sve neočekivano jave svojim najmilijima komunikacije koja je, sve češće, hladna
ne odustade, a sve se rasprši kada se muž i, poslije uobičajenih pitanja i žalopojki, i službena. A pismo je imalo, baš to što
iznenada pojavi iz tuđine. Kako se muž poruče kako njihova žena koju su dove- danas ponajviše fali, u prvom redu, dušu i
pojavi, tako se hodža odjavi. Više nikada li tik pred polazak u armiju ne treba da emociju. Svako njegovo slovo, svaka riječ,
o njemu nisu čuli ni riječi. ih čeka jer su oni, tamo negdje u tuđini, brižljivo su odabirani, nerijetko i suzama
Koliko god to mirisalo na fikciju i sto- našli drugu. Od cike i plača nije se mo- okupani ili barem okađeni dubokim uz-
riju obojenu književnom slobodom, pa i glo ostati. I ti momci, ti koji bi se vratili, dasima. Svaka rečenica storija je za sebe,
maštom (istina, ponešto od toga ne pori- do jučer zatucani i kuštravi gilipteri od smjesa krika, vapaja i nade. Nema tu neke
čem), u istinitost te priče ne sumnjam jer kojih se ništa ozbiljnije nije očekivalo u posebne gramatike, a, vala, ni logike. A
sam je čuo od pouzdanih starijih ljudi koje životu, iz armije bi se vraćali “kao ispod tek rukopis! Teško čitljiv, taman onoliko
nikako ne mogu dovesti u kontekst “mla- čekića”. Elegantna frizura, odmjereno koliko je i život bio težak. I opet bi se u
ćenja prazne slame” ili “pričanja šupljih hodanje, uglađeni maniri, čak i drugači- tim pismima osjećao proplamsaj nade u
priča”. Zapravo, kao klinac, i sam sam bio ji stil govora bilo bi prvo što bi upadalo bolje sutra. Koliko bi god sadržaj znao
u prilici da koji put osjetim radost i us- u oči rodbini i komšiluku. biti težak i čemeran, naslućivalo se ne-
hićenje zbog pisma, doduše kod drugih. Pisalo bi se i njima, dakako. Roditelji kakvo proviđenje. Ah, ah...
Pisma bi uglavnom stizala iz “armije”. bi svisli od tuge kad im se ne bi javili, ali I otkud meni da uopće pišem o ne-
Sam nečiji odlazak u armiju bio bi mi taj dio izmiče iz sjećanja. Ne znam da čemu čega više nema? Otkud o pismu?
prvorazredni događaj, počevši od pris- li je to bilo nešto nalik onome iz Đekne, Možda zato što sam dobio jedno. Upra-
pijeća poziva pa sve do pompeznih fešti kada cijela familija, jedno za drugim, piše vo tako. Dobio sam pismo. Istina, nije

68 14/11/2019 STAV