Page 65 - STAV broj 245

uključio se u redove Armije RBiH. U toku
rata nagrađivan je od komande 505. briga-
de 5. korpusa Armije RBiH. Poginuo je 13.
jula 1994. godine na ćorkovačkom ratištu
prilikom zaustavljanja napada agresora na
položaje 505. brigade. Posthumno mu je
dodijeljeno najveće ratno priznanje, značka
“Zlatni ljiljan”. Sa suprugom Sadijom imao
je dvije kćerke: Sanelu i Amelu.

ČOVJEK OD AKCIJE
Osman Veladžić Oćo u vrijeme demo-
kratskih promjena i buđenja nacionalnog
pokreta bio je veliki društveni aktivista.
“Osman je bio jedan od prvih aktivista SDA
u našem naselju. Iz Velike Kladuše je 1990.
donosio pristupnice koje su ljudi potpisivali.
Po započinjanju rata prestao je raditi i tad se
uključio u organizaciju Teritorijalne odbra-
ne u Elkasovoj Rijeci. Bio je u tom prvom
nukleusu koji su još činili Mujo ef. Ćehić, 45 dana poslije očeve pogibije, u vrijeme
imam u džematu Jusufovići, potom Husein najveće porodične žalosti. Posljednji put
Huska Veladžić i još neki mještani iz Elka- kad je bio kod kuće kazao mi je da mora
sove Rijeke. Ubrzo se uključuje u brigadu, odraditi još jednu smjenu na liniji i da će
odmah po formiranju prvih jedinica iz El- nakon toga biti prebačen u komandu na
kasove Rijeke, Lubarde i Varoške Rijeke. U Svetinju. I šta ti je sudbina, poginuo je
početku je Osman bio obični vojnik. Nakon prije te prekomande.”
nekog vremena, imenovan je za moralistu Hamza Veladžić poznavao je Osmana
u četi. Sav period rata, sve do pogibije, on od momenta kad je došao u 3. bataljon, u
je bio na ćorkovačkom ratištu. Oćo je bio kojem je proveo gotovo godinu. “Po dola-
stariji od mene. Davao je hatme, držao do sku na liniju rahmetli Osman mi je odmah
vjere, svaki namaz je klanjao i od djetinj- zapao za oko. Bio je poprilično tih kao oso-
stva redovno postio. Volio je ići u džamiju ba. Ubrzo sam uvidio da prakticira vjeru i
i bio je društvena osoba. On je bio tip čo- da ima poseban karakter i dostojanstvo. I
vjeka koji je sa svakim mogao fino. Cijenio danas mi je pred očima prizor kako po naj-
je svakoga, a i njega su drugi cijenili. Bio je većem snijegu uzima abdest pred ulazom
čovjek od akcije i sudjelovao je u svim akci- u komandu čete te kako skrušeno klanja u
jama koje su se vodile u naselju i komšilu- sjedećem položaju na svom krevetu. Tako-
ku. Do sada nisam sreo ni jednog čovjeka đer, ono što sam brzo uočio jeste da, kad bi
koji ga je poznavao ili sarađivao s njim a da on pričao, drugi bi zašutjeli iz poštovanja
je nešto ružno kazao za njega, a razgovarao prema njemu i onome što će kazati. Sjećam
sam s većinom boraca iz njegove čete i svi se da je Oćo bio dobar kuhar. Običavao je
su mi kazali samo najfinije o njemu”, kaže da nam kuha kahvu. Kako je samo znao Sa porodicom
Osmanov brat Abid Veladžić. pripremiti ‘pečurke’, ma to bude toliko u toku rata
Oćina supruga Sadija potvrđuje da je ukusno da prste poližeš. A volio je Oćo i
njen rahmetli muž bio izrazito društveno pričati i pripovijedati, ali i u tome je imao MITRALJESKI RAFAL I ODBRANA LINIJA
aktivna osoba. Kako kaže, u vrijeme osni- mjeru. Vodio je računa o tome šta će i kako U trenutku pogibije Osman Oćo Ve-
vanja SDA Osman je vazda išao po sku- će reći, oprezno birajući riječi. Sjećam se da ladžić bio je pomoćnik komandira za moral
povima i mitinzima, dijelio članske karte nam je u više navrata pričao o raznim po- u trećoj četi trećeg bataljona 505. brigade 5.
i slično i sve to u vrijeme kad je takav rad rocima koji su se u predratnim godinama korpusa ARBiH. O njemu kao saborcu, ali
još bio poprilično rizičan. “Sve do rata duboko ukorijenili kod velikokladuškog i rođaku govori i komandant 505. brigade
Osman je radio u Velikoj Kladuši. Stano- stanovništva. On bi nama samo nagovije- Sead Jusić: “Osman je bio posebna priča.
vao je dolje i vikendom je dolazio kući. stio kakve su se ružne stvari znale dešavati, Bio je čestit čovjek i veliki junak. On je sa
On je posve držao do vjere. Pričao mi je međutim, nikad ne bi pričao o detaljima, svojim likom i karakterom sve to vrijeme
da je svaku noć išao u gradsku džamiju u poimenice o osobama, već bi rekao onoli- bio istinski moralista ostalim saborcima.
Veliku Kladušu na akšam i jaciju. Recimo, ko koliko je dovoljno da mi koji slušamo Radeći na provođenju ideje pravljenja i
dođe iz Velike Kladuše i ja mu krenem shvatimo opseg nemorala kojem je svje- utvrđivanja sigurnosnog pojasa na toj našoj
postavljati da jede, a on mi kaže: ‘Nemoj dočio među radnicima koji su radili u pri- najvažnijoj tački odbrane, na ćorkovačkom
mi, Sado, tražiti jesti, ja danas postim.’ A vrednim postrojenjima. Kao da nije imao platou, u vrijeme iznenadnog neprijateljskog
meni srce hoće pući od dragosti. Kasnije snage da sve ono ružno što je gledao svojim napada i hrabre odbrane najpribranijih bo-
kad bi krenuo na liniju, ja mu pripremim očima prevali preko jezika. Kada bi o tome raca, Osman je položio svoj život. Poginuo
hrane da sebi ponese. I dok je bio na li- pričao, uvijek bi potcrtavao da je sve ono je s još trojicom naših boraca. Tad su čet-
niji, uvijek je postio. Taj dan kad je pogi- što se tih ratnih godina dešavalo u Velikoj nici krenuli u napad pokušavajući na izne-
nuo javili su nam oko 19 sati. Ja sam bila Kladuši tek logična posljedica udaljavanja nađenje i prepad probiti našu liniju. To je
trudna s kćerkom Amelom, koja se rodila stanovništva od vjere i tradicije.” bilo u julu 1994. godine. U to vrijeme sam

STAV 14/11/2019 65