Page 45 - STAV broj 317

da perutaju labudove nad oblacima), tad utisak kao da je s druge strane ulice stavio
okviri slike postaju okovi, a stvarnost se ogledalo i kao da se dvije zgrade ogledaju
mučaljivo napinje sapeta u naborima smr- jedna u drugoj, miješajući ovdje, u sarajev-
zlih boja, ta igra budi dijete ispod jorgana skom bordo trokutu, u vječitoj borbi, prin-
godina i samo tada može se ovim ulicama cipe božanskog i đavolskog. S jedne strane
opet hodati kao da ih prvi put vidimo, a pjeni pivo, simbol zadovoljenja svakojakog
to, da isti prostor možeš bezbroj puta gle- čovjeku svojstvenog užitka, a s druge stra-
dati kao da ga gledaš prvi put, iskonskom ne zrije mir, kao simbol susprezanja svakog
dječijom začuđenošću, zar to nije vrhunski hedonističkog poriva i kontrole užitka i
blagoslov kojeg se tako nonšalantno odri- njegovog svođenja na potpuno zamiranje. A
čemo u ime uloge koju igramo svojim živo- crvena je dvojaka, ona je istovremeno i boja
tima sve dok nam vjeđe smrt ne zaklopi... života, žrtvovanja i, naposljetku, Kristove
I odjednom se sve rasprši kao san. Osje- krvi i biskupskih plaštova, dok su srednjo-
ćanja što su maločas bubrila pritišćući gru- vjekovni slikari njom bojali đavole i pakao
di do prsnuća zakotrljaju se asfaltom kao i tako je u kršćansku svijest utisnuli i kao
klikeri piknuti dječijim kažiprstom. Ra- boju koja asocira na nečastivog i njegovo
splamsala mašta razvezana u hiljade slika prisustvo. “Konak” kao da nije u ovoj igri
sukne u vjetar, visoko prema Trebeviću, u i zato im je, valjda, okrenuo leđa.
nebo. A odozgo, sa stoičkih zvonika, tutnja- Koliko je samo puta, prolazeći ovom
jući gromovito, kao smjerni vladar ljetnih ulicom, čovjek maštao o tome da se pred
oluja, sve poklopi strastven odjek crkve- njim barem za jednu rupu otvore ti zidovi
nih zvona. Praćen je stvrdlim glasovima pa da proviri u tajanstveni život samostan-
mujezina i lepetom prestrašenih golubova skih žitelja koji su se zavjetovali Bogu na
kojima će trebati barem još stotinu godina doživotnu vjernost, okrenuvši leđa svim
da se naviknu na iznenadnu salvu koja ih ovosvjetskim užicima. Franjevci su, kaže
svaki put raspustoši i prostrijeli kao ma- se, sol ove zemlje. Malo je ko tako revno-
čem, izbijajući ih ispod streha i podižući s sno, kroz stoljeća, bdio nad njenom sudbi-
oluka baš u času kada su otvorili kljunove nom. Malo je ko tako sudbonosno svjedo-
da iz napuhanih guša puste svoj najsnaž- čio svim njenim porinućima u historijske
niji gugut koji će dozvati čak i razmažene kaljuže i njenim ponovnim izviranjima iz
golubice sa sebilja. njih kao bosanski ujaci. Tako su se čvrsto
daidže bosanske slijepile s Bosnom da se
SOL ZEMLJE BOSANSKE čovjeku ponekad čini da je ovaj drevni red
Bordo je fasada “Sarajevske pivare”, i osnovan i dozvoljeno mu da obituje unu-
s druge strane Franjevačke ulice bordo je tar Katoličke crkve, svojim siromaštvom i
lice fratarskog samostana i Crkve sv. Ante, fundamentalizmom balansirajući uz same
a preko puta je bordo “Konak”, koji im je granice hereze, samo zbog toga da bi jednog
skoro uvrijeđeno okrenuo leđa i zagledao dana došao u Bosnu i svoj usud zauvijek
se preko Careve džamije, onamo, na onu učvorio u usud ove zemlje. Nisu u Bosni,
stranu Miljacke na koju je davno, još prije nakon što se biskup morao povući preko
njihovog rođenja, otplovio ovaj grad. Prvo Save, tamo, u Đakovo, mogli pustiti kori-
je sagrađen “Konak”, sjedište posljednjih jena ni dominikanci niti bilo koji drugi red
osmanskih vezira koji iz njega nastojaše da spreman da obavlja inkvizitorsku službu,
upravljaju ovom zemljom, opustošenom ni benediktinci, ni isusovci, niko, do oni,
silnim pobunama i ustancima. Njegov gra- franjevci. Zato se franjevci Bosne Srebre-
ditelj, splitski inžinjer Franjo Lindarević ne razlikuju od svih drugih franjevaca na
uspostavio je kao osnovu diskretno bordo svijetu. Da nije bilo njih, bosanska bi pje-
Piše: Izet PERVIZ more, koje cijeloj fasadnoj plohi daje trodi- sma bila siromašnija za katoličku kadencu.
menzionalni efekt, pa se stječe utisak kako I zašto onda da u srcu Sarajeva ne podignu
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ sivo-smeđi lukovi mnogobrojnih prozora jedan od svojih najljepših samostana?!
na pročelju, kao i naznake balkona i oker
stubova koji ih povezuju izlaze iz mrkocr- HISTORIJA NEVOLJE
vdje sve dreči u bordo boji. Snebi- vene pozadine stvarajući raspjevanu igru Na kraju, kada su utihnuli svi križarski
va se stvarnost kao zametak slike zagasitih boja i oblika – lavovi koji leže ratovi, sve podvale, laži, prijetnje i ucjene
u stvrdloj kičici, kao stoljetno če- s obje strane stepeništa pred ulazom po- susjeda, franjevci su porazili Crkvu bo-
Okanje da dođe proročki artist-mag jačavaju dojam misterije, kao da ulaziš u sansku. Nadigrali su je njenim vlastitim
pa da sve izlije u iluziju freske, po nebu da zabranjen svijet. oružjem – dobrotom, jednostavnošću, si-
prolije svako nastojanje... Čini se, svaki bi Lindarević vjerovatno ni slutio nije da romaštvom i slobodom duha. Iz tih dvjesta
čas čovjek mogao nestati u nespokojnom će njegove kolege trinaest godina kasnije, godina nemilosrdne borbe, barem do sada,
plaču sarajevskih ulica, zapostojati u boji služeći novoj vlasti, prihvatiti ovu igru te nije isplivao ni jedan izvještaj u kojem bi
fasada i skruniti se i propasti u ražđapljena je u potpunosti prenijeti na zgradu preko franjevci vrijeđali svoje protivnike. Bila je
ždrijela posustalih stoljeća... Još ako zaprhti puta. Još trinaest godina poslije igru će pri- to viteška borba. A kada je kralj Tomaš bio
snijeg pod nogama, ako se čađ zgorjelog ću- hvatiti i češki arhitekta Karl Panek. On će, prisiljen da protjera preostalih 40 krstjana,
mura prospe po bjelini, ako se nad Bistri- nasuprot “Pivare”, postaviti Franjevački kako to tumače historičari, franjevci nisu
kom zanjišu rožnate pahulje (čuješ li: kao samostan, njegova bordo fasada davat će likovali – kao da su, gledajući svoje skršene

STAV 2/4/2021 45