Page 46 - STAV broj 317
P. 46

DRUŠTVO



          protivnike kako tovare sve svoje na taljige
          i kreću za Hum, i sami slutili kako i njih
          uskoro čeka ista sudbina. Ali, četiri godine
          kasnije, kada su došle Osmanlije i kada su
          svi bili uvjereni da ih je stigao usud bosan-
          skih krstjana, sudbina pogromaša ipak će
          ih zaobići. Za to treba zahvaliti hrabrosti
          “ujačkog dida”, fra Anđela Zvizdovića, koji
          je imao smjelosti izaći pred sultana Meh-
          meda II i zaiskati njegovu milost.
            Pa ipak, uprkos ahdnami kojom im je
          sultan garantirao slobodu, dva stoljeća ka-
          snije skoro da ih je sustigao konačni poraz.
          Hroničari bilježe da ih je ostalo svega 29.
          Zar to nije skoro upola manje nego što je
          onodobno ostalo bosanskih krstjana? Bilo
          je to za vrijeme Bečkog rata, kada su kato-
          lici bježali iz Bosne u Slavoniju i Dalma-
          ciju, a za njima krenuše i fratri. Historija
          bilježi da su tada ugašeni mnogi samosta-
          ni: u Srebrenici, Olovu, Tuzli, Modriči...
          Kažu da je Bosna Srebrena spala na samo
          tri samostana: Fojnica, Kreševo i Kralje-
          va Sutjeska.
            Bile su to najteže godine za bosanske
          franjevce. Prije Bečkog rata, kako to histo-
          ričari čitaju iz izvještaja biskupa Marijana
          Marevića iz 1652, u Sarajevu je bilo 200
          katoličkih kuća, uglavnom koncentriranih
          u Latinluku, mahali koja se s lijeve strane
          Miljacke protezala iza Bakr-babine dža-
          mije, a s desne niže Latinske ćuprije. Tu
          je uglavnom živjela kolonija dubrovačkih
          trgovaca, po nekim historičarima, formi-
          rana još u predosmansko doba. O njiho-
          vom duhovnom životu brinuli su se fratri
          iz samostana u Olovu, pa tako franjevačke
          hronike bilježe da je jedno vrijeme sara-  Tako su franjevci na miru mogli liječiti   Sredinom narednog stoljeća, kada je
          jevski kapelan bio i fra Matija Divković,   rane, obavljati svoje dužnosti i planirati   Porta bila prisiljena da popusti zahtjevima
          prvi među bošnjačkim piscima koji je pi-  izgradnju novih samostana. U Sarajevu   Austrije, javila se i ideja o gradnji nove cr-
          sao bosanskim jezikom, o kojem predaja   su narednih pedeset godina kreševski   kve. Tadašnji sarajevski župnik, pisac Grga
          zbori da je lično odvezao tovar olova u Ita-  franjevci obavljali Božiju službu u pri-  Martić, fratar iz kreševskog samostana, za-
          liju kako bi ondje štampao knjigu. Godine   vatnoj kući nekog Pavla Andrića, kako   peo je iz petnih žila i uskoro je, uz pomoć
          1687, kada je napušten i spaljen samostan   to bilježe hroničari, sve dok nisu kupili   austrijskog konzula, uspio dobiti sultanski
          u Olovu, a olovski se fratri, skupa s gotovo   zemljište na rubnim područjima Latin-  ferman. Temelji crkve posvećene Anti Pa-
          cijelim katoličkim stanovništvom tog kraja,   luka, u Donjoj Kamenici ponad Bistrika,   dovanskom, bilježe historičari, postavljeni
          povukli u Slavoniju, brigu nad sarajevskim   te tu sagradili župni stan s kapelom. Broj   su u junu 1853, i to na istom mjestu gdje je
          katolicima preuzeli su fratri iz samostana u   katolika polahko se povećavao, tako da ih   nekada bila crkva koju je spalio Eugen Sa-
          Kreševu. Deset godina kasnije u Sarajevu   je u narednom stoljeću, kako bilježe hro-  vojski, u Koturovoj, današnjoj Ulici Sime
          gotovo da i neće ostati katolika. Bojeći se   ničari, u Sarajevu živjelo oko 500.  Milutinovića. Crkva je građena tri godine.
          osvete ostalih Sarajlija koji su pobjegli pred
          Eugenom Savojskim, gotovo cijeli Latin-
          luk otišao je za austrijskom vojskom, a u
          požaru koji je tada poharao grad izgorjela   Inače se priča kako je Grga Martić svojim stalnim
          je i Crkva sv. Marije u toj mahali.  moljenjem osigurao novac sa svih mogućih strana. Među
          GRADNJA SAMOSTANA I CRKVE         donatorima bili su i francuska carica Eugenija, austrijski
            Bosanski franjevci imali su mnogo više   car Franjo, mnogi trgovci katoličke vjeroispovijesti, a
          sreće od bosanskih krstjana. Njih niko
          nije protjerao iz njihove zemlje, a nakon   na kraju se fra Grga, pričaju, obratio i pravoslavnoj
          uspostave mira potpisanog u Sremskim
          Karlovcima, prestala je i hajka na one koji  “trgovačkoj ćurčiskoj zadruzi” i izmolio 2.205 groša.
          su se krstili na isti način kao oni protiv   Tada su se i drugi pravoslavci uključili u akciju, jedni
          kojih su sultani vodili iscrpljujuće ratove
          u kojima pogibe mnogi bosanski čovjek.  pokloniše vrata, drugi prozore... i tako.



         46  2/4/2021 STAV
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51