Page 49 - STAV broj 317

pošto sam znao da Mustafa svoje hutbe
ne piše, da nam nešto jako vrijedno ‘curi
iz ruku’, te sam to prenio Sulejmanu ef.
Ćerimoviću, Mustafinom životnom pri-
jatelju, koji me je posavjetovao da hut-
be počnem da snimam. To je meni dalo
ideju da se snimljena hutba može pre-
kucati i pretvoriti u tekst, a samim tim
i u knjigu; jer bez obzira na sva tehno-
loška dostignuća, knjiga ipak predstavlja
neprevaziđen način prijenosa i očuvanja
riječi i poruke”, poručuje Selimbegović,
napomenuvši da su hutbe na taj način
snimane, a da su transkripciju radili stu-
denti Fakulteta islamskih nauka.
Hutba je jedan od rijetkih živih žan-
rova, slobodno je možemo tako tretirati,
usmene tradicije. Svakog petka, izuzev
perioda poput ovog trenutno, kada tek
rijetki prisustvuju džuma-namazu, vjer-
nici se okupe u džamijama i bez ijedne
izgovorene riječi slušaju hatiba i njego-
vu mimbersku poruku. Stoga je hutba
bila i ostala neizrecivo važan medij
islamske civilizacije, iako je pita-
nje koliko se dobro taj medij
danas koristi kako bi se
pokrenuli druš-
tveni proce-
si. Iako ima
tako važno
mjesto, hut-
ba je izrazito
rijetko pretaka-
na u pisanu formu
kako bi bila publici-
rana kao knjiga. Iako ve-
ćina hatiba bilježi svoje hutbe
i prije nego se popnu na mimber
petkom kako bi ih kazivali vjernicima,
takve hutbe najčešće ostanu u privatnim

Dragulj u njegovoj riznici,
po mom skromnom
mišljenju, jesu njegovi
vazovi, a posebno oni
koji su dio džumanskih

hutbi. I kako to obično
biva, ono što je dragocjeno
često podrazumijevamo,
pa nam se desi da to ne
zabilježimo i ne sačuvamo
od zaborava”, piše
Selimbegović, objasnivši i
doista neobičan način na
koji je nastala ova knjiga.

STAV 2/4/2021 49