Page 96 - STAV broj 231-232

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Bilo jednom u Prozoru

MI PISATI MORAMO

Vidjevši da će zaista zapucati, bacio se u grmlje, ali ga je metak dokačio.
Zrno je ušlo u predjelu vilice, a izišlo na vratu. Nizom nevjerovatnih
okolnosti, dočepao se bolnice, gdje je ljekarski tim uspio sanirati ranu.
Jedan mu je od doktora kazao da nema hirurga na svijetu koji bi mu
Piše: mogao provući puščano zrno tuda kuda je prošlo a da mu ne ošteti neke
Safet POZDER
od bitnijih funkcija organizma. Eto, Bog je i to dao

okloniti omiljenu knjigu omilje- Sjećam se da je bio 31. juli 2014. godi- E, tu meni posebnu knjigu poklonio
noj osobi i nije nešto neobično. ne. Dok smo zajednički izlazili na mjesto sam meni posebnoj osobi – tihom i skru-
Zapravo, moglo bi se reći, riječ živog štita na Crnom vrhu iznad Prozora šenom robu Božijem zbog kojeg sam i ja
Pje o uobičajenom načinu iska- (to je bio još jedan od mojih prijedloga zavolio namaz, tespih i lijepi islam. Uz
zivanja pažnje i poštovanja, bez obzira koji je, hvala Bogu, usvojen i danas je ak- njega sam rastao i mnogo toga o vjeri na-
na to što su i knjige i pokloni sve rjeđa tuelan), bio sam, po običaju, preplavljen učio. A on je u životu prošao svakojakih
praksa među nama. Nedavno sam, tako, emocijama. Preživjeli svjedoci detaljno su iskušenja. Tako je u protekloj agresiji ostao
poklonio knjigu svom rođaku i vječitoj nam prepričavali dio golgote kroz koju su u našem selu, bez obzira na to što su ga
životnoj inspiraciji i ne sluteći koliko tom prilikom prošli, pokazivali su nam bile okupirale i spalile postrojbe HVO-a
će se stvari kroz taj obični gest pažnje tačne lokacije smrti pojedinih ljudi, te na- i HV-a. Nije se plašio. Čak bi i izišao pred
“poklopiti”. čine na koje se sve to desilo. Bilo je pre- do zuba naoružane vojnike i podsjećao ih
Kako? teško. Neki su mi čak spomenuli i to da da Bog nije zadovoljan nasiljem i neprav-
Skoro dvije decenije aktivno pišem. još imaju sve precizno zapisano: imena i dom, ko god da je čini.
Znatan dio mog pisanja, putem razli- prezimena, nalogodavce, egzekutore... sve. Dakako, bila bi im to odlična prili-
čitih medija, ugledao je svjetlo dana u Poslije učenja Jasina i dove trebao ka da od svega naprave cirkus po vlasti-
liku raznih tekstova i kolumni. Dio mog sam se obratiti. I obratio sam se. Kazao toj želji. I pravili su. Tako su pred njim
napisanog materijala ostao je zarobljen sam, između ostalog, da moramo sve to htjeli da ustrijele psa. Na njegovu opasku
u formi tekstova u pokušaju (vjerovat- zapisati i otkinuti od zaborava. Među- da im životinja nije ništa kriva, usmjerili
no sam samokritično procijenio da ne tim, već u povratku kući, shvatio sam su svoje cijevi ka njemu. Vidjevši da će
zavređuju pažnju), a dio je uokviren u da nisam fer. Mnogo je ljudi koji znaju zaista zapucati, bacio se u grmlje, ali ga
knjige i u toj formi publiciran. Riječ je pojedinosti, a nisu vični pisanju. Drugi, je metak dokačio. Zrno je ušlo u predje-
o tri knjige. Jedna je zbirka hutbi, dru- opet, znaju napisati, a nemaju podataka. lu vilice, a izišlo na vratu. Nizom nevje-
ga je roman, a treća poema. Poemom se Čekajući da se ta dva momenta poklope, rovatnih okolnosti dočepao se bolnice,
najviše ponosim. Istina, nije doživjela vjerovatno ćemo se načekati. “Moram gdje je ljekarski tim uspio sanirati ranu.
publicitet kakav zaslužuje, vjerovatno napisati nešto i tako dati elana drugima”, Prošao je bez ozbiljnijih posljedica, a je-
zbog teme koju obrađuje i koja je lokal- rekao sam samom sebi. dino po čemu se može naslutiti da s nje-
nog karaktera, a budući da u mom slu- Odatle je nikla ideja o poemi. Istog govim ustima nešto nije kako treba jeste
čaju termin “lokalno” označava manju tog dana. A baš tog dana, na taj datum, to što on nešto češće zine i, reklo bi se,
teritorijalnu jedinicu – stvar je jasnija. ubijeni su Haris i njegova majka Šemsa. uštimava vilice. Zapravo, jedan mu je od
Tema poeme teška je k’o crna zemlja. Dao sam se na posao, pisao i brisao, istra- doktora kazao da nema hirurga na svi-
Tretira svu monstruoznost i svirepost živao i raspitivao se te slao verziju ruko- jetu koji bi mu mogao provući puščano
koja se sručila na Bošnjake mog kraja, pisa ljudima od struke. Uglavnom, poema zrno tuda kuda je prošlo a da mu ne ošteti
a koja se najzornije manifestirala kroz Ptica, a bijah Haris izišla je godinu posli- neke od bitnijih funkcija organizma. Eto,
zvjersko strijeljanje osmomjesečne bebe je i upravo 31. jula (2015. godine) imala Bog je i to dao.
Harisa Pilava, i to u naručju njegove maj- svoju promociju u Prozoru. Kako sam se Poklonio sam mu poemu baš 31. jula,
ke Šemse. Ptica, a bijah Haris izvorni je samo tresao kada sam u publici vidio Ha- a on mi je još jednom natenane opisivao
naziv ove poeme. Mjesto radnje selo je risovog oca Ramu i sestru blizanku koja momente ranjavanja. Konačno, upitam ga
Lapsunj, nadomak Prozora, a vrijeme je danas udata žena, a samo je Božijom zna li onoga ko je pucao na njega i ranio ga.
je 31. juli 1993. godine. Godinama sam, voljom izbjegla sudbinu svog brata! Ipak, “Kako neću znati!? Ðoko me upu-
kao imam, predlagao svojim džematlija- kada mi se Ramo suznih očiju zahvalio, cao!”, rekao je odvažno.
ma i nadležnim udruženjima da moramo istakavši da mu je ovo najljepša utjeha, “Ðoko!?”, mislio sam u sebi, naravno,
prikladnije obilježavati taj datum. Imao sve je bilo drugačije. ne bez razloga i povoda. Taj isti Ðoko je,
sam i konkretnije prijedloge. Jedan od Poema je odatle krenula i kazuje priču skroz na drugom kraju općine, ubio Ha-
njih bio je da pišemo. Iza nas mora ostati o Harisu i Šemsi. Sretan sam što je stigla risa i Šemsu Pilav, o kojima sam napisao
pisani trag o tom vremenu i događajima, do svih krajeva Evrope, a dobacila je i do poemu. Bio sam iznenađen. On nije. On
koliko god nam teški bili. Amerike i Australije. je znao mnogo više od mene. Ćaskali smo

96 8/8/2019 STAV