Page 71 - STAV broj 213
P. 71
IME, SIMBOLI, ŠTAB DIVIZIJE I je na nivou divizije održavana u skladu utemeljene činjenica ni o 13. SS diviziji
SARADNJA S ČETNICIMA s odlukama viših komandi. Tu saradnju niti o slučajevima ratnih zločina koje su
Divizija je dobila ime od heraldič- muslimani su prihvatili s razočarenjem i počinili njeni pripadnici. Cilj je bio da se
kog simbola iz grba Bosne i Hercegovi- nisu je oprostili Nijemcima. Poznata je či- 13. SS divizija prikaže zločinačkom, a time
ne u vrijeme austrougarske uprave, koji njenica da su se naročito istočnobosanski diskreditiraju i optuže njeni pripadnici,
je prikazivao u štitu savijenu ruku koja muslimani dobrovoljno javili u Waffen-SS, kao i svi oni koji su na bilo kakav način
drži handžar (zakrivljenu kratku sablju). potaknuti četničkim zločinima. U vezi s bili povezani s njenim formiranjem i dje-
Ovaj simbol iskorišten je i za službenu tim, Bernwald postavlja pitanje: Zar bi čet- lovanjem. Vjerovatno je dodatna namje-
taktičku oznaku divizije (handžar u šti- nici, kao srpski nacionalni borci, pristali ra bila da se iznudi što veća ratna odšteta
tu), kao i za oznake na kragni kakve su na bilo kakvu saradnju s njom da je ova od Nijemaca.
imale sve divizije Waffen-SS-a. Oznaka divizija masovno ubijala i progonila Srbe?
je sadržavala motiv ruke s handžarom uz POVOD ZA PISANJE KNJIGE
njemački kukasti krst, dakle kombinacija DRUGI O DIVIZIJI Većina divizije prešla je Savu i ušla u
simbola Bosne i Trećeg rajha. Vjerovatno ni o jednoj njemačkoj di- Bosnu sredinom marta 1944. godine. Pro-
Po povratku iz Francuske i Njemačke, viziji Waffen-SS nije toliko obimno, a u mjenom ratnih prilika, sredinom oktobra,
gdje je provođena obuka, štab divizije, u isto vrijeme i tako paušalno, jednostrano divizija napušta Bosnu, što je za posljedi-
početku, smjestio se u Vinkovcima. Nedu- i tendenciozno pisano kao o 13. SS bosan- cu imalo veliki val dezerterstva. Mnogi
go zatim, izdato je naređenje za prelazak skohercegovačkoj brdskoj diviziji Han- Bošnjaci postajali su svjesni da premještaj
u Bosnu, nakon čega se štab premjestio u džar. To važi za cjelokupnu povijest ove divizije znači i definitivno napuštanje Bo-
Brčko. Autor se sjeća dolaska u ovaj grad divizije, od njenog nastanka, preko peri- sne. Njemački oficiri imali su poslije rata
i useljenja u Hotel “Posavina”, u kojem oda obuke, pa do borbenog puta u Bosni. razumijevanja za takve postupke: Bošnja-
se nalazilo prvo sjedište štaba. U vezi s tim autor donosi popis literature cima je bilo obećano da će se divizija boriti
U knjizi se nalaze i biografije divizij- o ovoj jedinici uz kratak kritički osvrt. u Bosni, a sada je iz nje odlazila u vrijeme
skih imama. Autor navodi svjedočanstvo, Knjigu Envera Redžića Muslimansko najveće pogibelji. Sedamsto pedeset bivših
svršenika Gazi Husrev-begove medrese i autonomaštvo i 13. SS divizija Bernwald pripadnika SS divizije Handžar predalo se
Više šerijatsko-teološke škole u Sarajevu ocjenjuje kao “djelo u kojem je ideologi- 29. oktobra 1944. godine s oružjem parti-
imama Kasima Mašića o tome kako ga je ja potpuno nadvladala temeljne principe zanima, nakon čega su raspoređeni u više
njegov poznanik Alija Izetbegović, tada naučnog rada, pa iskazuje nekritičnost i brigada (16. muslimanska brigada, Tuzlan-
pripadnik organizacije “Mladi muslima- pristranost kakva ne priliči ni običnim ski partizanski odred...). Procjene su da je
ni”, pokušavao odvratiti od pristupanja amaterima. Autor (Redžić) tako prenosi od 2.000 do 3.000 pripadnika ove divizije
Handžar diviziji. Izetbegović je bio izri- veoma sporne navode iz različitih posli- prešlo u partizanske redove.
čito protiv Hitlera i saradnje muslimana jeratnih izvora čiju temeljnost i vjerodo- Pobjednici su pisali svoju povijest u
s fašistima, jednako kao i drugi pripad- stojnost nije ni pokušao ispitati. (...) U kojoj nije bilo mjesta za one koji su se bo-
nici ove organizacije, koji su na Nijemce spomenutoj knjizi mogu se naći bezbrojni rili na drugoj, poraženoj strani. Sama pri-
gledali prvenstveno kao na okupatore. neodrživi zaključci, kao i veoma tenden- padnost 13. SS diviziji Handžar smatrana
Saradnja s četničkim jedinicama voj- ciozna, upitna i neutemeljena objašnje- je inkriminacijom. Nepoznato je koliko
vode Radivoja Kerovića, naprimjer, bila nja i tumačenja. Jedan od primjera jeste i je pripadnika divizije Handžar bez suda
Redžićevo gledanje na formiranje divizi- pogubljeno u posljednjim danima rata i
Knjiga Zvonimira Bernwalda je u svjetlu tzv. bošnjačke autonomističke prvim danima mira. Takvu sudbinu izbje-
nije nikakav pokušaj politike. Naglašavam još jednom: stvarni gli su oni mlađih godišta koji su završili u
logorima, na prisilnom radu, ili u zatvori-
razlozi formiranja 13. SS divizije bili su u
“rehabilitacije” 13. SS tome da su muslimani tražili vojnu pomoć ma, dok su oni najsretniji raspoređeni u
Handžar divizije. Autor u odbrani od četnika, dok je Njemačka tre- redove partizanske Jugoslavenske vojske.
Poslije 1945. godine u Jugoslaviji su gro-
bala više vojske za rat protiv partizana!”
nudi svjedočanstvo iznutra Tek nakon sloma komunizma Redžić bovi pripadnika neprijateljskih jedinica
iz pozicije poraženog, što je, prema Bernwaldu, mogao djelovati sistematski uništeni, tako je uništeno i
daje mogućnost boljeg nesputan ideološkim okvirima jednopar- groblje u Čeliću, u kojem su ležali pogi-
nuli pripadnici Handžar divizije, musli-
tijskog sistema. Zahvaljujući tome, o sa-
razumijevanja i kritičkog moj diviziji piše znatno objektivnije. Ne- mani i katolici.
promatranja prošlosti posredno nakon završetka rata tendencija Knjiga Zvonimira Bernwalda nije ni-
nije bila da se utvrde historijske i pravne kakav pokušaj “rehabilitacije” 13. SS Han-
džar divizije. “Historiju pišu pobjednici, ali
nam tek pobijeđeni omogućuju da prošlost
doista razumijemo.” Ovaj je citat najkraće
objašnjenje zašto se izdavač odlučio obja-
viti knjigu Zvonimira Bernwalda Povijest
divizije “Handžar”: Sjećanja i zapisi prevo-
dioca u divizijskom štabu. Autor nudi svje-
dočanstvo iznutra i iz pozicije poraženog,
što daje mogućnost boljeg razumijevanja
i kritičkog promatranja prošlosti. Pišući
je, on se vodio mišlju Immanuela Kanta:
“Može biti da nije sve istina što čovjek
drži za to; ali u svemu što on kaže i napi-
še – mora biti istinit!” n
STAV 4/4/2019 71