Page 73 - STAV broj 213

Došao jednom u to selo neki hodža vilama bili po volji, a o tome su najbolje Ima i jedna krivina – iako ovdje ima
koji je, čim je saznao za mezar i njegove kazivali vodeničari. Jednom su – pričao krivina na izvoz – koja je provikana kao
učinke, počeo odvraćati ljude od toga. je neki stariji vodeničar – vile uhvatile nesretna. Malo bi ko, ko bi se u prvi ak-
Pričao je kako tu ne leži nikakav “dobri” starog Kalajdžića i poigrale se s njim. Vila šam ili u gluho doba noći sam vraćao kući,
nego vjerovatno neki, gluho bilo, loš in- koja je imala najbujnije kose iščupala je tuda prošao a da mu se nešto ne desi. Ili
san koji trpi žestok kaburski azab. Od svoje kike i njima svezala starca te ga bi u šumi nešto šuškalo i vilo, ili bi kraj
tog azaba se i hudi hajvan prepadne i od takvog podigla iznad samog vrela. Hud, puta nešto stajalo, ili bi na samoj cesti ne-
muke i zora propiša. Nije to hodža dugo klatio se iznad vodene bujice sve dok je što bilo. Jedan mi je pričao da se davno, još
kazivao. Našli su drugog koji nije dirao u to vilama bilo po volji. Na kraju su ga, dok je bio momak, kasno vraćao sa sijela
tu temu, a njega su se brže-bolje otarasili. uz smijeh i kikot, pustile i razišle se. On – i to baš tom cestom. Spazio je nešto bi-
Danas na taj mezar, koliko je meni po- je bahnuo kući, ni živ ni mrtav, a iza nje- jelo, valjda neku prikazu, kako stoji pored
znato, ne dolazi ni insan ni hajvan. Hajva- ga je ostala ova priča koja i onima koji puta, nekih stotinjak metara ispred sebe.
na skoro da i nema, a insani su se zabavili mu nisu vjerovali nije dala da bez velike Zaledio se od straha. Ukopao se na mjestu
drugim brigama. Tek poneki ispričat će muke idu do Buka. i počeo učiti i što je znao i što nije. Otvorio
o mezaru i njegovoj prošlosti. Bilo je, pričaju, i hodža koji su ljudima je oči i, srećom, prikaza je nestala. Kora-
Nekada čuveni Kopčići selo su poto- “zapisivali” i tako od njih muku odgoni- čao je drhtavim korakom i molio Boga da
pljeno prije pola stoljeća. U taj vakat imali li. Bilo ih je više, ali se dvojica ili trojica i što prije dođe kući. Međutim, vrag ne da
su štošta što ni razvijenije varoši nemaju danas pamte. Svijet priča da su znali biti mira pa se okrenuo i imao šta vidjeti – ista
ni danas. Džamija, dućani, kaldrma, kule, na svoju ruku, pomalo muhanati, a po- ona bijela prikaza stajala je iza njega, na-
odžaci, zanatlijske radnje... Ispod sela izvi- nekad bi i njih nešto “nosalo” pa bi čas sred puta. Poletio je koliko ga noge nose i
re Buk, jako i bučno vrelo koje je krasilo bili na jednom, a čas na drugom mjestu. bez duše utrčao u kuću. Tek je ujutro bio
pejzaž i u slapovima uskakivalo u rijeku Uglavnom, svijet bi im dolazio radi če- u stanju da objasni šta mu se desilo.
Ramu. Oko Buka je, opet, bilo dosta sit- ljadi koju bi iza sebe ostavljali polumah- Drugi je, opet, zaglavio na istom mjestu.
nijih izvorčića. O njima, i o samom Buku, nitom i, dok bi se vratili kući, sve bi bilo Vraćao se kasno kući vozeći svog tamića.
ispredalo se mnogo svakojakih priča. kako Bog zapovijeda. Kada je jedan stariji Na istom tom mjestu na putu je bilo nešto
Pričalo se, recimo, da su Kopčićani na čovjek otišao da mu se “zapiše” kravama, krupno i crno. Pokušao je zaobići, ali bez
tim izvorima često viđali “dobrog” kako našao je hodžu ljutog i nehornog. Dok mu uspjeha. Kako god bi mu se primakao, ono
redovito dolazi i abdest uzima. Tu bi i je opričao svoju muku, hodža je motrio bi naraslo. Vidjevši da je vrag odnio šalu,
klanjao, a zbog toga su i žene iz Kopčića muhu kako skakuće po prozoru, a koja ga on se dobro zaleti i zauči Jallahi bismillah.
dolazile o Ðurđevdanu i Ajvatovici i tu je očito dodatno nervirala. U neka doba, Kako to reče, onog crnog nestade i on, sav
namaz klanjale i teferičile. mašio se on nekakve krpe, lanuo sveca i u goloj vodi, prođe i stiže kući.
Nije se tu viđao samo taj “dobri”. zviznuo muhu, a čovjeka ostavio u čudu Krivina je i danas na svom mjestu. Svi-
Često bi na Buk i izvorčiće oko njega neviđenom. Ipak, epilog je bio taj da je jet se na nju ne žali. Vele, danas se nikome
svraćale i vile, tu igrale kolo, pjevale i krava “spustila”, hanuma bez problema ništa ne “prikazuje”, jer, k’o biva, insan je
veselile se. Nerijetko bi zbijale šalu sa pomuzla vime, pa se o hodžinoj psovci i vraga preskočio pa mu se nema ko ni pri-
slučajnim prolaznicima ili onima koji bi nije ni pričalo. kazati. Ko zna! n

STAV 4/4/2019 73