Page 76 - STAV broj 213

KULTURA

KIC-u, gostujući je predavač na arhi- strukovnih turcizama da bi i drugim Karač, koji danas radi kao vanred-
tektonskim fakultetima u Ljubljani i istraživačima ostavio pouzdani leksički ni profesor na Katedri za urbanizam,
Zagrebu te filozofskim fakultetima u alat i da bi ubuduće bili sigurni o čemu znanstveni je savjetnik, član Vijeća dok-
Beogradu i Zagrebu. Nekadašnji profe- se uopće govori. Naime, Karač je preci- torskog studija i prodekan za znanost
sor i student svoju su uspješnu saradnju zno i pregledno rekonstruirao jedno po- Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu,
potvrdili i na izradi Antologijskog arhitek- sve nepoznato razdoblje u povijesti i ur- islamsku baštinu u Hrvatskoj, prema
tonskog vodiča Zagreba. banom razvoju Vukovara, koje je trajalo vlastitim riječima, počeo je intenzivni-
Dr. sc. Zlatko Karač rođeni je Vu- čak 161 godinu i prethodilo je baroknoj je proučavati nakon izlaska Enciklopedi-
kovarac koji je doktorirao na Arhitek- obnovi, u kojoj je cijeli grad na mjestu je hrvatske umjetnosti (1995/96). Tada je u
tonskom fakultetu u Zagrebu na temi spaljene kasabe bio iznova izgrađen pa su novoizašloj ediciji Leksikografskog za-
urbanističko-arhitektonskog razvoja već tada, u 18. stoljeću, poništeni svi vid- voda potražio pojmove koji su ga zani-
Vukovara u doba osmanske vladavine. ljivi tragovi osmanske faze. U Vukovaru mali. Nažalost, primijetio je da ne samo
Njegov doktorat iznimno je važan jer danas nema niti jednog fizičkog ostatka da izostaje pojam islamska umjetnost (kao
je na primjeru Vukovara zapravo posta- turskog graditeljstva pa je za rekonstruk- stila i razdoblja koje je u Hrvatskoj tra-
vio metodološki obrazac za istraživanje ciju korišten kompleksni aparat svih po- jalo preko 160 godina, ponegdje i preko
osmanske faze urbanizacije koji sada znatih arheoloških zabilješki, faktografije 300, i istovremeno je u renesansi i ranom
ima moguću univerzalnu primjenu u iz više deftera, putopisnih i vizitacijskih baroku) nego nema niti jedne vrste gra-
proučavanju drugih osmanskih gradova. izvješća, likovnih prikaza turskog grada đevina specifičnih za taj sloj: pojmova
Također je uspostavio jasan pojmovnik i planova njegove matrice... poput džamije, tekije, minareta, hamama,

Dr. sc. Zlatko Karač
NITI JEDAN SLOJ TE “TUĐE”
(A NAŠE) BAŠTINE NIJE DOŽIVIO
SUSTAVNO IDEOLOŠKO
RAZARANJE KAO SLOJ
TURSKO-ISLAMSKE BAŠTINE

primjerice Bartola Kašića. ‘Službeni’ dokumenti su, dakako, pouz-
daniji pa smo tu koristili vojne ‘špijunske’ izvještaje iz venecijanskih
i austrijskih arhiva, a s osmanske strane prvorazredan su izvornik
tapu-defteri s detaljnim poimeničnim popisima svih stanovnika,
njihovim zanimanjima, poreznim obvezama, timarskim posjedima,
ali i organizacijom grada, podjelom na mahale i posredno popisa-
nim džamijama i mesdžidima. Nažalost, u prijevodu i latiničkoj tran-
skripciji do sada je publicirano tek nekoliko deftera za Srijemski,
Požeški i Kliški sandžak, pa nismo za svaki naš grad u razdoblju
turske vladavine raspolagali s jednako kvalitetnim izvornicima. Na
koncu, za nas kao arhitekte od velike su vrijednosti i grafički izvo-
ri, crteži i vedute ‘turskih’ gradova koje su izradili zapadni putni-
ci, te osobito planovi i karte gradova koje je izrađivala austrijska
vojska prilikom rekonkviste nakon 1683, kada su dokumentirani
izgledi netom zauzetih naselja. Takva zbirka planova postoji i za
mletačko područje. Temeljni dio našeg istraživanja je i terenski
rad, kolacioniranje podataka iz obavljenih arheoloških istraživanja
(koja su rijetka i slučajna) te arhitektonsko dokumentiranje in situ.
Hrvatski prostor, kao što je to slučaj i kod većine ostalih evropskih
zemalja, zapravo je ‘poligon’ kulturne sinteze vrlo različitih utjecaja.
S političkom ili vojnom vlašću ovog ili onog ‘okupatora’ primali smo
i jezičke i umjetničke tradicije drugih naroda, pa je naša umjet-
Zlatko Karač nost u svojim ishodištima i grčka, i rimska, i bizantska, a kasnije,
Fotografija: Sandra Šimunović u isto je vrijeme i venecijanska, i ugarska, i austrijska, i turska...
Međutim, niti jedan sloj te ‘tuđe’ (a naše) baštine nije doživio su-
“O stanju i izgledu naših gradova pod osmanskom vlašću svje- stavno ideološko razaranje kao sloj tursko-islamske baštine. Očito
doče dvije vrste povijesnih izvora – narativni i službeni, i to i sa su konfesionalni antagonizmi u našemu mentalitetu radikalniji od
‘zapadne’ i s osmanske strane. Narativni su, naravno, manje po- onih političkih ili nacionalnih, jer svi drugi ‘okupatori’ su ipak bili
uzdani (iako su vrlo slikoviti i ocrtavaju duh vremena i osobni do- katolici pa ih se nije doživljavalo tako ‘strašnima’ kao što je to bio
življaj pisaca). To su opisi raznih putopisaca i diplomatskih lega- slučaj s islamom i Turcima. No, naša osvetoljubiva pamćenja na
ta – primjerice, s turske strane je najčešće citirani izvornik Evlija tursko vrijeme, koje je okončano pred nekih 320 godina, i nisu
Čelebi, a sa zapadne strane su to ‘dnevnici’ diplomatskih legata tako duboka, usporedimo li ih sa srpskim mitom o Kosovskoj bici,
poput Prandstättera, Browna, Vrančića..., ili katoličkih misionara, koja se dogodila prije više od šest stoljeća!”

76 4/4/2019 STAV