Page 72 - STAV broj 213

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Svašta u našoj bašči

“PRIKAZE”,

“KRVAVO JEZERO”

I KRALJICE KOJE SE

Piše:
BACAJU S TORNJA
Safet POZDER

Kada je jedan stariji čovjek otišao da mu se “zapiše” kravama, našao
je hodžu ljutog i nehornog. Dok mu je opričao svoju muku, hodža je
motrio muhu kako skakuće po prozoru, a koja ga je očito dodatno
nervirala. U neka doba, mašio se on nekakve krpe, lanuo sveca i
zviznuo muhu, a čovjeka ostavio u čudu neviđenom. Ipak, epilog je bio
taj da je krava “spustila”, hanuma bez problema pomuzla vime, pa se o
hodžinoj psovci nije ni pričalo

ma u našem kraju svakojakih čudesa. joj otfikare glavu, ali, gle čuda, djevojka je Istina, jednom sam tuda prolazio. Pri-
Neka su manje, a neka više poznata. i dalje bježala sve dok se njeno tijelo nije čali su mi i prstom pokazivali na šumu u
O nekima je štošta i zapisano, a neka svalilo tu negdje u tom potoku. Glava joj, kojoj je jezero. Bilo je pred akšam pa ni-
Ise tek po rijetkim sijelima pripovi- kažu, nikad nije nađena. Ili su je haramba- smo u nju zalazili. Da je bilo i ranije, ja,
jedaju, pa ko hoće – nek’ vjeruje, a i ko še odnijele sa sobom, ili je posrijedi neka vala, ne bih zalazio.
neće – na volju mu. viša sila!? Gdje je tijelo palo, dignut je ni- Ima, onda, jedno selo, poveliko i li-
Ima jedna stijena, onako, dosta šiljasta šan. Tu se, kasnije, svijet skupljao, tražio jepo, s nekoliko mezarja. Neka su stara,
i vitka. Kad se gleda izdaleka, dođe k’o lijeka i bolesnu stoku dovodio. možda iz grčkog vakta, neka su turska, a
kakav kolac. Kolac je, kažu, nekad i bila. Ima nad starim gradom i kula. Zidana neka svatovska. Ima i onih običnih, kao
Na taj kolac su se, u svoj vakat, nabacivale je od kamena i dobro se pohabala, pa je i svugdje. Helem, gdje god se u tom selu
karike i Nuhove lađe, ono kad je vascijeli pitanje vremena kada će se, sama od sebe, zakopa, naiđe se na kosti. Probali i ovdje
dunjaluk bio pod vodom. Ako Nuhova i skrhati. Tu su nekada bile utvrda i puš- i ondje, i gore i dolje, ali svugdje kosti.
nije, onda zasigurno mnoge druge jesu, karnica s koje se čuvao grad. Svakakvih Vidjevši da nema smisla mejite nositi i
jer sami Bog zna koliko je sve to trajalo se priča isprelo oko kula. Jedna čak kaže kopati u drugo selo, riješeno je da se ko-
i koliko su se dugo valovi odbijali od vi- da je u kuli stolovala i bosanska kraljica. sti koje se nađu pokupe i vrate u ćošak
soka brda. A tu, baš gdje je ta stijena, tu Ona se, vele, uslijed naleta stranih vojski iskopanog kabura, u koji će se potom po-
je toliko visoko da su se taman brodovi i iz straha da ne padne u šake tuđinu, s kopati i novi umrli.
i lađe serbez mogli pripinjati. Tako se, te kule bacila i sama sebi dohakala. Me- Kako je riješeno tada, tako je i danas
barem, priča. đutim, ima u ovoj lijepoj zemlji mnogo – kosti se nalaze i mejiti se uz njih uko-
Ima, onda, odmah iza najgornjih kuća takvih kula i, zanimljivo, gotovo u svakoj pavaju. Naravno, u seoskom mezarju.
jedan potok. Nekad je to, ustvari, bio po- je ista ta kraljica stolovala i sa svake se ba- U jednom selu, opet, ima mezar. Ustvari,
tok. Sad je to tek provalija, obrasla šumom cala u ponor. Ipak, ja opričah kako čuh. nije baš u selu, a ni pod selom, nego ‘nako,
i rastinjem. E, tu negdje, u tom rastinju, Gore, nešto dalje, duboko u šumi pre- na jednoj zaravni. Ograđen je daskama i
vele, ima neki kameni nišan. A, oklen on ma polju, ima omanja vodena površina, parmacima i strši iznad puta koji vodi ka
tu? Priča se da je u neki vakat bila neka u samom srcu šume. Zove se “krvavo je- školi. Tu, vele, leži neki “dobri”. Na taj bi
čestita, a plaha djevojka. Mnogi su se oti- zero”. Da se razumijemo, daleko je to od mezar išao i insan i hajvan lijeka radi. In-
mali za njenu ruku i žudili da osvoje nje- pravog jezera. Prije je nekakva močvara. san bi tu molio i razne dove učio, a hajvan
no tanahno srce. Ali, ona ni mukajet. Ne Tu su nekada pobijeni svatovi i tako je sve bi bio doveden ako bi, od silna rada, su-
haje. Čeka nekoga. to nastalo. Kažu, i dan-danas, ako bi se stao ili zatvor dobio. Mnogi su se volovi i
Naiđoše tuda nakve kabadahije, svato- ko smočio u tom jezeru ili ga barem ru- konji tu, da izvinite na izrazu, propišali.
vi ili harambaše – ko će ga znati. Spaziše kom dotakao, na njemu bi ostalo tragova Bilo je dovoljno provodati ih dva-tri kruga
djevojku i dadoše se za njom. Kako oni za krvi. Da li to stvarno postoji, ne smijem oko “dobrog” i eto rahatluka, i napaćenom
njom, tako ona pred njima. U neka doba sa sigurnošću tvrditi. hajvanu, i napaćenom težaku.

72 4/4/2019 STAV