Page 58 - STAV broj 367

DRUŠTVO

Selo Magulica kod Olova
Ratno djetinjstvo (45)

DAN KAD JE

OSLOBOĐEN VAREŠ

Mahali smo im. Vojnici su mahali nama. Poneko od njih bi digao ruku s
visoko uzdignuta dva prsta. Na izmučenim, napregnutim licima mladića,

Piše: Ammar KULO spremnih dati svakog časa ono najvrednije za slobodu, jasno su se
mogli “pročitati” olakšanje, sreća, spokoj... Vraćali su se kućama, živi
i zdravi! Svojim najbližim, majci, ocu, bratu, sestri, djevojci ili supruzi.

ristiže vojska u vozilima, pješke... ona ispratila? Koliko stradanja? Koliko SPOJENA SLOBODNA TERITORIJA
Cesta koja vodi prema Solunu go- je ona zabrinutih očiju gledala, baš poput Ne znam koliko je bilo sati kada su me
tovo da niti nijednog trenutka nije mojih sada? probudili pucnji, pojedinačno, iz automat-
P prazna. Otvorio se drugi front s Odmara me ta “kriva rijeka”, to kre- ske puške. Već se mogla jasno razaznavati
HVO-om. Vode se borbe. Vareš! tanje, ta snaga... Bože dragi, je li ovo po- dnevna svjetlost. Gotovo u istom trenu i
U selu su ostali žene, djeca, stari... U sljednji put da gledam u vode Krivaje? mama i ja s oprezom smo s kauča spuzali
iščekivanju... Gdje ću biti sljedeću večer? U daljini se na pod, udaljivši se ka zidu, dalje od pro-
Predvečerje je. Sjedim na terasi. Vasvin čuju detonacije... Biti ili ne biti, hamle- zora i vrata, dalje od otvora...
restoran. Gledam u brzake voda što otiču, tovska dilema, sada i ovdje? Ili je to odu- Ne znam koliko je to trajalo. Osluškivali
što odlaze naniže prema rijeci Bosni... Ni- vijek bilo tako? Ima li ijedna generacija u smo. Nije dalje pucalo. Polahko sam otvorio
kako se ne mogu očima “napojiti” te lje- Bosni a da nije doživjela rat, izgnanstvo, vrata i krenuo do susjedne kuće, našeg sta-
pote, tog kolorita, te živosti što je daje ova stradanje? Gledam u vode Krivaje. Hoće nodavca. Bio je to sigurniji objekt za sakriti
mala planinska rječica... Koliko je ratova li ona biti nova Drina? se u slučaju daljnje pucnjave, granatiranja...

58 18/3/2022 STAV