Page 56 - STAV broj 367

DRUŠTVO

na Konjodor. Onda neko dolazi na naselje, primijetio da je narod pomalo bezobrazan.
neko nosi žita, neko graha, neko hošafa, tako Preda mnom se psuje i ružno govori, ljudi
da smo svu zimu imali šta jesti. Tu sam do- otvoreno peku rakiju. Pitam muteveliju Ibru
šao u novosagrađenu džamiju i ostao sedam Bašića je li u Todorovu ikad bilo kakvih do-
i po godina, sve do 1969. godine. Bio sam brih hodža, a on će meni: ‘Jeste brate, kako
vrlo aktivan u džematu i odboru u Bužimu. nije. Bio ti je u nas hodža Bego Šabić, koji po
Onda sam punom parom udario u majsto- dva revolvera pripaše kad krene u džamiju.’
riju, počeo se baviti stolarijom. Osim od Onda u vrijeme džume u džamiji je vladao
popravki satova, dosta novca sam zarađivao opći haos. Klanja se sunet i ja krenem vaziti,
praveći prozore i vrata. Imao sam podrum, a oni izvade karte, formiraju 3-4 grupice, pa
nabavio mašinu i svakodnevno radio. To je udri žandara. Međutim, malo-pomalo, sve sam
bio vakat kad sam dobro živio. Dođem če- ja njih uhavizao i svi su oni sjedili na kolje-
tvrtkom u Bužim, natrpam punu torbu sa- nima i slušali. U Todorovu sam prvi put po-
tova, u toku sedmice opravim i u naredni čeo primati plaću u novcu. Sjećam se da sam
Zuhdija i Azra sa sinom i snahom četvrtak ih dijelim. U početku sam pješačio došao na plaću od 70.000 dinara. Džemat je
do Konjodora, a kasnije sam kupio bicikl pa imao vakufsku baru, koju sam ziratio. Pa onda
je do vas.’ Kako ih je bilo sramota da možda onda i motor. Bio sam među prvima na bu- njivu s dosta stabala oraha. U Todorovu sam
ne dobijem premalo, oni su htjeli da odmah žimskom kraju koji je nabavio televiziju. To ostao 12 godina, sve do 1980. godine. Taj pe-
odrede cijenu. A taj jedan Smailov sin Medo je bilo 1964. godine, kada sam išao u Rudi riod obilježila je izgradnja velike i prelijepe
nije nikako klanjao teraviju. On je bio, što Čajevac u Banju Luku.” džamije. Bio je to projekt koji je prevazišao
bi narod kazao, prava baraba. Nosio je kož- sve podjele. Još prije moga dolaska javila se
nu jaknu, kožni kačket i imao široke solufe. IZGRADNJA DŽAMIJE S DVIJE MUNARE ideja o izgradnji nove džamije, oko čega je bilo
Medo im je rekao: ‘Slušajte, ljudi, klanjat će Nakon Konjodora Zuhdija ef. Imamović dosta nesuglasica. Koji god hodža je krenuo
se teravija u Maćeši. Prvo je sramota što niko imamsku službu nastavio je u velikokladuš- s aktivnostima,vrlo brzo je morao ići iz dže-
nije ni tražio da se klanja u mektebu, a eto kom džematu Todorovo. Budući da su mu mata. Jedna grupa džematlija željela je dža-
odobreno je. Bilo je što je bilo. Nego, ja sutra djeca krenula u školu, cilj mu je bio prebaciti miju na postojećoj lokaciji, a druga na novom
ode u Kladušu prijaviti ovoga momka u stan se u džemat u kojem ima osmorazredna ško- mjestu. Dodatni problem bio je stav ljudi iz
u svoju kuću i donijeti ovlaštenje za teravi- la. “Kad sam došao u Todorovo, ubrzo sam Zavoda za zaštitu spomenika, koji su tražili
ju za svoju kuću, i bujrum ko god hoće.’ Još da stara džamija mora sačuvati izvorni oblik i
je dodao: ‘Ja znam koliko ću na Bajram dati dimenzije, čak i u slučaju da se ruši postojeća
efendiji, vas to nije briga. Vi ne morate ništa i na istom mjestu gradi nova. Godinu dana
dati, samo vas molim da dolazite na teravi- po mom dolasku već se počelo razgovarati da
ju.’ Tad mi je naumpalo, ono što sam slušao se pravi nova džamija. Dugo sam crtao i ra-
od starijih ljudi, da, kad dođu teška vreme- zrađivao skice. Bila je to prva džamija s dvi-
na, barabe će vjeru sačuvati. Taj ramazan mi je munare u Jugoslaviji, koja je ustvari bila
je ostao u posebnom sjećanju jer me spasio izraz moje ljubavi prema simetriji. Planirao
od očaja i gladi.” sam da lijeva munara bude s liftom, a desna
Iza tog ramazana Zuhdija je s nekim Ca- sa stepenicama. Ali kako je po lift trebalo ići
zinjanima 1958. godine išao raditi u Ogulin. u Trst, odustali smo od te ideje. Džamija je
Tu se počeo zanimati za građevinu, crtao gra- započeta u dimenzijama 18x12 m, a na kraju
đevinske skice, ne pomišljajući da će jednog je ispala 25x17 metara. Nekad sam i po noći
dana raditi ozbiljne projekte. “U Lici sam dolazio u nju, svijetlio baterijom, mjerio, raz-
proveo 6 mjeseci. Od rahmetli Rame Gavra- mišljao o nekim idejama, a sve kako bih sutra
novića s Gnjilavca svašta sam naučio raditi i bio spreman za posao”, prisjeća se Zuhdija i
majstorisati, pa sam udario u zanatstvo. Na- nastavlja: “Nakon početnih osporavanja, ka-
rod je tad ‘krpio’ suđe. Kod nekih majstora snije smo dobili dozvolu za gradnju, u čemu
se dešavalo da lonac brzo procuri. Ali ja sam je posebno pomogao građevinski inspektor
bio maher, pa razmutim pšenično brašno i iz Cazina Muhamed Beganović. Jednog dana
stavim u vanjski rub oboda lonca, prije nego eto ti Muhameda kod mene i veli mi: ‘Efen-
ga zavrnem, pa ne curi. I navalio narod pa ja Džamija u Sjenici dija, obuj čizme i idemo koljati temelje.’ Na-
počeo zarađivati. Još odranije, dok sam bo- rod se podijelio na one koji su za novu i one
ravio u Ljubijankićima, počeo sam poprav- Džamija u Gradskoj koji su za staru lokaciju. Međutim, kako sam
ljati kućne satove. Tada se rijetko gdje išlo u kod Ljubuškog ja prethodno prirodnim padom doveo vodu
džamiju, ali u Ljubijankićima jeste, na svaki u staru džamiju, sve više ljudi me zvalo da i
vakat. Tu sam naučio lemiti, krpiti, pa onda njima dovedem vodu. To je utjecalo na moju
krenuo praviti curama minđuše. Nema narod popularnost, iz dana u dan mi je rastao au-
para, ali donese ti nekoliko jaja.” toritet, tako da sam bio siguran da ću uspje-
Poslije Maćeše Zuhdija je ponovo služ- ti uvjeriti i one koji su se protivili gradnji.
bovao u Dijelovima kod Jezerskog. Nakon Najveći vakif bio je izvjesni hadžija Jusić.
nepunu godinu odatle je u jesen 1960. go- Kažem ja njemu: ‘Hadžija, meni nešto dođe
dine otišao u vojsku u Titovo Užice. Poslije k’o oklagija da munara stoji sama. Veli on: ‘Pa
je imao prekomandu u Novi Sad i Beograd. dobro, a šta će biti s lijeve strane?!’ Rekoh:
Za to vrijeme njegova supruga i dvoje djece ‘Možda će ova džamija imati dvije munare.’
boravili su u džematskoj kući. “Nedugo po On se odmah naljutio i otišao kući. Prošlo ne-
povratku iz vojske iz Jezerskog sam prešao koliko dana, već smo bili dosta izidali, kad ti

56 18/3/2022 STAV