Page 52 - STAV broj 367

DRUŠTVO

uprkos ranim mladalačkim principima,
bio i imam i hatib, posljednji Nezir-agine
džamije. Uz ruždiju, Husaga je pohađao
i Roznamedži Ibrahim ef. medresu pred
glasovitim muftijom Džabićem. “Pošto je
svojom oštroumnošću i talentom odskakao
iznad svih ostalih kolega, muftija Džabić
ga je jako zavolio i počeo nagoniti da se
posveti vjerskom pozivu i zamota ahme-
diju. On je to kategorički odbio i odmah
demonstrativno medresu napustio da se
nikad više u nju ne povrati. Sva nastoja-
nja njegova oca i muftije Džabića da opet
nastavi učenje u medresi ostala su bezu-
spješna”, piše Hivzija Hasandedić. No
to nije značilo da se odrekao angažmana
i djelovanja u i za korist Islamske zajed-
nice. I u njenim strukturama ostavio je
neizbrisive doprinose.

VISOK I GORD K’O VAKUFSKI
NEBODER U SARAJEVU
Uz ostalo, Hasandedić bilježi da je
Husaga Ćišić bio član Izvršnog vijeća Mezaristan u kojem je ukopan Husaga Čišić
Oblasne samouprave od 1927. do 1930.
godine, kada je ista ukinuta, gradonačel- U tom vremenu on je bio predsjed- nebodera bila baš Husagina. Ta zgrada i
nik grada Mostara od 1935. do 1939. go- nik Vakufskog sabora, položaj na koji je dan-danas, nadomak Vječnoj vatri, do-
dine; senator od 1936. do 1940. godine; došao poslije rušenja Srškićevog ustava minira cijelim gradom. Visoko i gordo
predsjednik Vakufskog sabora od 1936. IVZ. Održati se na jednom ovakvom po- baš kakav je bio i Husaga. Husaga Ćišić,
do 1945. godine; dugogodišnji član Va- ložaju za vrijeme okupacije a ne obru- sin Muhamedov, bio je jedan od najboljih
kufskog povjereništva u Mostaru: član kati se i ne izazvati revolt naroda pro- poznavalaca historije Mostara i njegov
Vakufskog sabora od 1945. do 1950. godi- tiv sebe bilo je stvarno veoma teško. Za zaštitnik, svih univerzalnih vrijednosti,
ne i odbornik grada Mostara od 1945. do vrijeme okupacije on nije nikad sazvao ali i ličnosti. Njegov učitelj, uz već pome-
smrti. Na svim navedenim položajima i sjednicu Sabora, premda mu je to više nutog muftiju Džabića, bio je i glasoviti
dužnostima Husaga je potpuno zadovoljio puta indirektno i naređivano. Više je tuzlanski muftija Muhamed Kurt, jedna
i uvijek je opravdao povjerenje koje mu puta traženo od njega da kao predsjed- od kolosalnih ličnosti u novijoj prošlosti
je dato. Poseban značaj u životu Husagi- nik Vakufskog sabora da inicijativu za Bosne i Hercegovine.
nu ima period od 1936. do 1945. godine. promjenu Ustava IVZ u duhu novih
političkih prilika i skraćenog teritorija IZBRISANA SJEĆANJA
države. Zahvaljujući svojoj velikoj ku- Koliko je god Husaga Ćišić bio ve-
ražnosti, visokoj političkoj svijesti, a i lik i stamen, toliko je velik i naš potonji
potpuno pravilnom stavu u onim teškim svebošnjački zaborav i nemar. Ponajvi-
prilikama, on se nije nikad dao zavesti še za to odgovornost snose naše insti-
i uspio je da na spomenutom položaju tucije koje nisu našle za shodno dostoj-
dočeka oslobođenje potpuno čista i svi- no obilježiti njegov dislocirani mezar u
jetla obraza. gradskom groblju Sutina. Nažalost, ne
Za vrijeme njegova predsjednikova- zbog pomanjkanja volje, već zbog po-
nja Vakufski sabor donio je niz korisnih manjkanja znanja i interesiranja. U na-
prijedloga i izgradio neboder i nekoliko šoj literaturi nema nijednog rada o tome
drugih većih zgrada u Sarajevu. U zapi- kako je uništen Carinski harem i šta se
snicima sa sjednica Vakufskog sabora sve dešavalo od 1952. do 1966, koliko je
stoji i to da je ideja izgradnje Vakufskog taj proces trajao. Ni u našoj periodici o
tome nema nikakvih vijesti. Tek poko-
Koliko je god Husaga Ćišić bio velik i stamen, toliko je velik ju bilješku u svojim radovima napravio
je Hasandedić, tako da je uz one rijetke
i naš potonji svebošnjački zaborav i nemar. Ponajviše za to bilješke u arhivu Vakufskog povjerenstva
odgovornost snose naše institucije koje nisu našle za shodno ipak moguće rekonstruirati hronologiju
tog strašnog i besramnog čina. Bilo je to
dostojno obilježiti njegov dislocirani mezar u gradskom vrijeme apsolutnog totalitarizma repre-
groblju Sutina. Nažalost, ne zbog pomanjkanja volje, već zbog sivnog komunističkog režima. Sve što
je imalo nacionalni ili vjerski predznak
pomanjkanja znanja i interesiranja. U našoj literaturi nema bilo je na meti samoupravnom kolek-
nijednog rada o tome kako je uništen Carinski harem i šta se tivitetu, više zbog brisanja tragova već
zbog stvarne potrebe društva, a kako je
sve dešavalo od 1952. do 1966, koliko je taj proces trajao. Mostar nastao, stasavao i razvijao kroz

52 18/3/2022 STAV