Page 54 - STAV broj 367
P. 54
DRUŠTVO
Zuhdija-efendija Imamović,
samouki graditelj minareta
IMAMSKA
KARIJERA
OKRUNJENA S
247 MUNARA
Džamija u Todorovu kod Velike Kladuše, prva džamija s dvije
munare u Jugoslaviji, jedina je džamija za koju je Zuhdija uradio
projekt i rukovodio njenom izgradnjom. Kasnije se isključivo bavio
izgradnjom munara. Za te namjene registrirao je i firmu pod nazivom
“Mesadžid”. “Ja sam graditelj koji je samostalno učio znanja koja
su drugi inžinjeri, građevinci i tehničari stjecali u školama.” Sa suprugom Azrom 2021.
Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ Titulu hadžije Zuhdija Imamović nosi od
1999. godine. Iz dva braka, otac je sedmero
djece, kćerki Ajiše, Azre, Šeherzade i Mebrure,
avno smo svikli na činjenicu da su te sinova Faruka, Adnana i Mensur-efendije.
imami duhovna kičma Bošnjaka
muslimana. Držeći se hadisa da su ŠKOLOVANJE U JAJCU I SARAJEVU
D“najbolji među ljudima oni koji su “Izuzmu li se ratni i poratni tečajevi, ja
najkorisniji zajednici”, većina imama nastoji sam prvi đak iz svog sela u Divičanima koji
se uključiti u društveni život i tako pomoći je krenuo u osnovnu školu. Bilo je to 1947.
unapređenju života svojih sugrađana. Jedan godine, kada sam imao 10 godina. Jedan dan
od takvih jeste i Zuhdija ef. Imamović, imam sam se iskrao iz kuće i s bratovom tablom
čiji je život, pored vjerske službe u brojnim s tečaja otišao u Divičane u školu. Nisam
džematima, obilježen i doprinosom u iz- smio odmah doći kući pa sam dvije noći
gradnji ili popravci više od 250 munara, što ostao kod sestre u Divičanima. Nekoga od
ga svrstava u red najpoznatijih krajiških i starijih učenika sam zamolio da mi napiše
bosanskohercegovačkih graditelja munara. na tabli nešto što uče u školi, pa su napisali
Zuhdija ef. Imamović rođen je 1. januara ‘Ana nosi sol. Mama nosa sina’ itd. I to sam
1938. u Lupnici kod Jajca. U drugoj godini dobro sačuvao da ne izbrišem dok nisam sa
ostao je bez majke Hađijje, pa je neko vrije- sestrom došao kod oca. Kad sam mu rekao:
me živio kod starije sestre i zeta, kod kojih je ‘Vidi, babo, što sam ja pisao u školi’, on mi
kao trogodišnjak preživio četnički napad na je uzvratio: ‘E kad tako lijepo pišeš, onda
Šipovo 1941. godine. U toku Drugog svjet- hajde i sutra u školu.’ Odmah sam se ‘razle-
skog rata vratio se u rodnu Lupnicu, gdje je tio’ po selu i pozvao drugove Smaju, Kasi-
završio četverorazrednu osnovnu školu, a ma, Ćazima i Redžu, govoreći im: ‘Hajte sa
nakon toga i četiri razreda Gazi Husrev-be- mnom u školu da vidite kako učiteljica mi-
gove medrese u Sarajevu. U toku duge i bo- riše.’ Učiteljica se zvala Hatidža i bila je vrlo
gate imamske karijere službu je obavljao na lijepa. Poslije nje su nas učili Predrag Aca
području pet medžlisa: u Bosanskoj Krupi, Tomatinović, Zdravko Ježić te u 4. razredu S kolegama imamima Husom Arnautom,
Cazinu, Bužimu, Velikoj Kladuši i Bihaću. Milan Bukvić. Od nastavnih učila u prvom Esadom Čatakovićem i Halidom Rizvićem 1976.
54 18/3/2022 STAV
