Page 65 - STAV broj 367

uskoro se pokaza da joj ni jedan nije do- Čaršijske ljude si možda razmontira onaj sahat i da ga odnese na
rastao u razgovoru i da su joj njihova ud- sigurnije mjesto, a kulu već naredne zime
varanja tako dosadna da je čitala kakvu nekako i mogao uvjeriti raznese sirotinja i nestade ona u umilnom
knjigu iz Ibrahim-agine biblioteke dok bi da postoji žensko čeljade pucketanju kojim razveseljavaše sirotinj-
se oni preznojavali pod pendžerom smi- sku djecu pred ognjištem ili beskućnike
šljajući šta da kažu a da ne ispa’nu glupi. pametnije od muftije, i od pod zamagljenim nebom.
Umjesto mladića, pod Hamšin pendžer kadije, i od svakog umnog Nad cijelim ovim haremom u kojem
sad njihovi očevi počeše dolaziti na sijelo počiva Hamša dominira kameno otvore-
kod Ibrahim-age. Svaki je tražio Hamšinu šeherskog čovjeka, ali da no turbe. Kazuje se da u njemu leži katib
ruku za svoga sina i Hamšu sebi za snahu. je istovremeno i lijepo i Hajdar-efendija, sin Abdulahov. Bio je
Niko je ne dobi, ali zato joj prokrčiše put sekretar ili, kako se to u ono doba kazi-
ka hafizi. Učiniše to ovako: prije nego bi ljepotom ravno najizvikanijim valo, divan katib čuvenog Husrev-bega.
došli u Saburinu kuću, oni bi prvo djecu šeherskim djevojkama, e to On sagradi ovu džamiju. Sve bogatstvo
slali u Hamšin mekteb, a po čaršiji bi hva- Husrev-begovo, koje se u Sarajevo slije-
tali svaku priliku da pokažu kako oni svim nikako nisu mogli shvatiti valo sa svih strana prolazilo je kroz njego-
srcem pristaju na stranu Ibrahim-age i nje- ve ruke. Bilo je nemjerljivo i niko ne zna
gove štićenice, u nadi kako će time lakše koliko ga se preseli u kesu Hajdar-efen-
isprositi Hamšu. Ali, ne nađe se u cijelom OPILJCI OD KALEMA dijinu. Kazuje se da je umro na povratku
šeheru takav delija koji će osvojiti Hamši- Devet godina nakon Hamše umrije iz Meke, a na tom putu umiru samo oni
no srce i ona ga sveg predade djeci koju je Ibrahim-aga kao posljednji u muškoj lozi čestiti koji su zaslužili najveće nagrade
poučavala, i Bogu, čije je riječi sačuvane među Saburama, a njegova kuća ženskom kod Boga. Ta činjenica zatvara sva ona
u svetoj knjizi znala napamet, a detalji i linijom pređe u vlasništvo Žiga. Njegov usta koja bi rasplitala svakakve aluzije na
pojedinosti ostat će zauvijek zapreteni u prijatelj Mula Hasan Prozorac umrije račun Hajdar-efendijinog poštenja. Ali
gustim magluštinama sarajevske historije. dvije godine nakon njega i sahraniše ga ima i onih koji postaviše sasvim logično
Umrla je Hamša kao djevojka. Evo, ovdje, u džamijskom haremu. Jedanaest pitanje: Kako je sahranjen ovdje, a umro
potvrđuje to i njen jednostavni i skromni godina poslije umrije njegova žena Đulsa daleko, na hadžijskim drumovima? Zna
nišan u haremu Bijele džamije. Oni koji i spustiše je uz njega. Sedam godina prije se da su takvi sahranjivani negdje usput
čitaju arapsko pismo i znaju staroturski njene smrti nekom pade napamet da se jer u to vrijeme, a bijaše godina 1545, ne
govor kazuju da je tekst na njenom niša- skroz ovamo, na Vratnik, uzdigne stari bijaše uvjeta da se mejt toliko drži iznad
nu pisan prozom i da piše ovo: “Ah smrti, satni mehanizam sa sahat-kule pred Be- zemlje. A šta ako je bila zima, pitaju se dru-
umrla i od Boga upokojena mula Hamša iz govom džamijom, koji zamijeniše s no- gi, ljuti na ove prve, koji u sve sumnjaju
kasabe Olova, djevojka, kći Avdije Mulali- vim dotjeranim iz Londona. Kulu za sa- i svojom sumnjom kvare svaku priču. A
ća, bula u Saburinu kućnom mektebu. Za hat sagradiše od drveta, pa se, jadna, pri njima se ne može odgovoriti, niko ne zna
njenu dušu prouči Fatihu. Umrla mjeseca najmanjem vjetru ljuljaše pod težinom tačan datum smrti Hajdar-efendijine pa
redžepa 1274”, a taj dan se u gregorijanskom onolikog željeza skovanog u sahat. Koli- da se poduhvati takve avanture i sklizne
kalendaru sakrio između 15. februara i 16. ko je samo neprospavanih noći ostarjela niz hidžretske godine i izvadi otuda dan
marta 1858. godine. Onaj ko je pisao epitaf Đulsa provela u ćošku sobe tresući se od u kojem je jedna plemenita duša prešla
na Hamšinom nišanu pokazuje nam da ju straha pred onolikom škripom kojom je na onaj svijet.
je dobro poznavao. Uzdah “Ah smrti” ne proplakivalo unesrećeno drvo. Cijela se Možda je baš zbog ovakve polemike
oslikava samo Hamšin odnos prema pre- mahala uznemiravala kada bi nastao tutanj u narodu nastala jedna neobična priča o
lasku na onaj svijet već i njen karakter i, u drvetu koje se povijalo pod onolikim te- Hajdar-efendiji – nesumnjivo je bio bo-
osim toga, njen stojički odnos prema ži- retom. Šejtani igraju kolo, rekoše, i samo gat, a o tome najbolje govore njegovi dr-
votu. “Ah živote” – koliko se značnosti i čekaju dobar trenutak da strovale kulu i veni nišani čiji bašovi, kazuje se, bijahu
koliko puteva sudbinskih prostire iz ovog sahat na njoj nekom na glavu. Na kraju od čistog zlata, pa ih austrijski vojnici osa-
jednostavnog uzdaha. prisiliše vlast da se popne uz Vratnik, da katiše onomad kada Eugen Savojski pro-
vali ovamo i popali sve pod sarajevskom
tvrđom. Ta priča možda najbolje govori o
Hajdar-efendijinom karakteru, ali i o ra-
zlogu uslijed kojeg se Husrev-begovo bo-
gatstvo umnožavalo, a njegov vakuf ostao
aktivan sve do današnjih dana. Kazuje
se da je bio tako čuvaran da je decenija-
ma skupljao prazne odreske od kalema.
Kada je njegova džamija bila gotova, na-
redio je dvije stvari: prvo – da obiđu cijelu
Bosnu, i cijelu carevinu ako treba, ali da
nađu kreč tako bijel da će se od tu bjelinu
i ljudski pogled odbijati i njime da okreče
njegovu džamiju; drugo – da ga sahrane
pred džamijom i da mu podignu turbe, a
kada ga budu gasulili, vodu će zagrijati na
onim trščanim odrescima od kalema koje
je skupljao za tu priliku, jer, ništa ne treba
bacati, sve će, prije ili kasnije, naći svoju
upotrebnu vrijednost. n

STAV 18/3/2022 65