Page 64 - STAV broj 367
P. 64

DRUŠTVO



          dubinom, kako je to biti slijep i koliki je
          to teret nositi svuda sa sobom potpun i
          neproziran mrak i ne vidjeti ni zoru, ni
          sunce, a lica ljudi zamišljati po vlastitom
          nahođenju, ili po osobinama koje cijedi-
          mo iz njihovih riječi i postupaka, iz boje
          glasa, iz mirisa kože, iz daha, Bože, kakvi
          smo se svi mi, stanovnici ovog grada, osli-
          kavali u Osmanovom mraku, i je li to ona
          istinska i ničim patvorena slika nas samih,
          slika koju nikada nećemo dokučiti ovakvi,
          očiju širom otvorenih, pri svjetlu dana?

          HAMŠIN MEKTEB
            Suđeno je valjda Bijeloj džamiji da
          se u njoj kale karakteri čvrsti i otporni   da pametnije, uviđavnije i znavanije če-  noge i istrgnu ih Hamši ispred očiju. Ona,
          na svu zajedljivost i ljubomoru čaršije,   ljade u svom životu nije vidio, toliko se   sva u suzama, sjuri se niz Širokac i pade
          nedohvatljivi svakom njenom traču i ne-  zanoseći da bi mu se katkad omaklo pa ju   pred Ibrahim-agu. Ovaj se samo smješ-
          milosrdni prema njenim granicama kojima   je nazivao kćerkom. Od njega se čaršijom   kaše svojim blagim osmijehom i reče joj
          je nastojala omeđiti život i zauvijek ga uzi-  pronese glas da zna Kur’an napamet i da   da ujutro povede sve njegove kćeri sa so-
          dati u tvrđavu osrednjosti. Čvrsti u svojim   bi joj trebalo omogućiti da polaže za ha-  bom. Njegovi prijatelji, trgovci i zanatlije
          nakanama, poduprti nepokolebljivom   fizu. To čaršiju trgnu iz njene obamrlosti   s čaršije, kada čuše za ovo, pokupiše svo-
          voljom koja ih je nosila od djetinjstva ili   i podijeli je u dva tabora. Oba bijahu jed-  ju žensku djecu iz čaršijskog mekteba te
          iznicala iz kakve tragedije, oni su pomi-  naka u svojim najdubljim uvjerenjima i   ih poslaše uz Kovače, na Dolac vratnički,
          cali te granice, raspikavali ih bez imalo   svi u dubini sebe ne vjerovahu u žensku   pred mula Hamšu.
          milosti, dokazujući čaršiji da nije mogu-  pamet te smatraše da je ženi mjesto u kući.   Tako je bilo skoro četiri mjeseca, djeca s
          će samo ono što je ona u svojoj uskogru-  Ali jedni od njih nisu mogli da se otvore-  Vratnika spuštaše se u čaršijske mektebe, a
          dosti odredila, već i sve ono za šta su um   no suprotstave mišljenju jednog Sabure,   ova iz čaršije verahu se na Vratnik u Hamšin
          i snaga u čovjeku sposobni. Kako god je   pa su samo zbog toga podržavali nakanu   mekteb, kako ga zvaše zajedljivci i oni koji
          ćoravi Osman razuvjerio cijelu čaršiju i   Ibrahim-aginu, oni govorahu da treba   nikako nisu mogli smisliti da im djecu po-
          pokazao joj da slijep čovjek može sam da   maloj omogućiti da položi za hafizu, jah,   dučava ženski učitelj. Petog mjeseca počeše
          zarađuje za život i da se bez ičije pomoći   i bezbeli, i zašto ne. Među njima je najvi-  popuštati pa bi se svake sedmice po jedno
          kreće mahalama i sokacima, tako će i jed-  še bilo trgovaca i zanatlija, ljudi od posla,   vratničko dijete vratilo u Hamšin mekteb,
          na djevojka, koja sudbinu svoju vezaše za   dok je na onoj drugoj strani, koja se svim   a čaršija se umiri. Mula Hamša opravda
          ovu džamiju, pokazati da žensko ni inte-  silama suprotstavljaše toj ideji, bilo najviše   Ibrahim-agino povjerenje i već treće godi-
          lektom, ni voljom, ni čvrstinom karakte-  imama, hodža i samih hafiza pred kojima   ne poče se po čaršiji kazivati kako se djeca
          ra, ničim, ne zaostaje u odnosu na muško   bi trebala polagati ispite. Ali Ibrahim-aga   koju uči Hamša Mulalić pameću i znanjem
          čeljade. Zvala se Hamša i postat će hafiza.  bijaše čovjek blag i tih i za sve je imao str-  razlikuju od ostale djece kao šećer i sol. Sada
            Hamša još kao djevojče dođe u kuću   pljenja, što mu se očitovalo i u prezimenu.   svi poželješe da im djecu uči Hamša. Nakon
          sarajevskih trgovaca i zanatlija koji su imali   Ibrahim-aga jednu večer zovnu na   ovog, Ibrahim-agi neće biti teško da uvjeri
          nekoliko dućana na Baščaršiji, mlinove na   sijelo prijatelja Mula Hasana Prozorca,   sarajevske hafize da postave Hamšu preda
          Mošćanici i raskošnu kuću na Kovačima s   imama Bijele džamije i učitelja u mekte-  se i uvjere se da Kur’an zna napamet i da joj
          čijih doksata pucaše pogled po cijelom še-  bu pored nje, kojeg je Ibrahim-aga održa-  je, uz to, glas kao najpitkija voda.
          heru. Kazuje se da ju je Ibrahim-aga Sabu-  vao dijelom svog imetka. Kazuje se da su   Druga priča o Hamši raširi se čaršijom
          ra doveo iz Olova da mu podučava djecu u   ostali do zore i da su cijelu kesu duhana   iz usta Ibrahimaginice i njenih kćeri, je-
          kućnom mektebu, a nije imao muškog po-  ispušili, a s prvim pijetlovima s Jekovca   dinih osoba koje su vidjele Hamšino lice.
          roda. Otac joj bijaše Mula Abdija Karalić,   slomljen bijaše Hasanov otpor i skršena   One se nisu mogle nahvaliti njene ljepo-
          a Sarajlije, koje su u jeziku uvijek tražile   njegova poznata tvrdoglavost. Na kraju   te, stamenosti i nekog nadnaravnog mira
          prečice pa potkusurivale riječi, skusiše to   je pristao da se povuče s mjesta mule u   koji vladaše njenim duhom.
          na Avdija Mulalić. Uskoro se priča o njoj   mektebu i da za učiteljicu postavi Ham-  Ova se priča raširi čaršijom istovreme-
          proširi čaršijom s dvije strane. Jednu je   šu. Već se ujutro Hamša našla pred vrat-  no s onom koju je o Hamšinoj pameti širio
          svojim prijateljima trgovcima, zanatlijama   ničkom djecom, ali nije dovršila ni prvi   Ibrahim-aga, pa čaršiju još snažnije uko-
          i hodžama pričao sam Ibrahim-aga na sije-  čas, a mekteb se isprazni. Čim su čuli da   pa u njenoj zajedljivosti. Čaršijske ljude si
          lima koja je često priređivao u prostranom   je žena, i to djevojka, postavljena da uči   možda nekako i mogao uvjeriti da postoji
          salamluku svoje čuvene kuće. Govorio je   njihovu djecu, cijeli se Vratnik dignu na   žensko čeljade pametnije od muftije, i od
                                                                               kadije, i od svakog umnog šeherskog čo-
          Umro je ćoravi Osman u petak, 12. februara 1190, a po                vjeka, ali da je istovremeno i lijepo i lje-
                                                                               potom ravno najizvikanijim šeherskim
          gregorijanskom kalendaru bijaše 1776. godina. Posljednje što je      djevojkama, e to nikako nisu mogli svariti.
                                                                                  Mladići, međutim, nisu tako razmiš-
          čuo bio je glas telala koji je udarao u doboš i gromovito vikao      ljali, oni se pomamiše. Noć ih je pod pen-
          da se sultanu Abdul-Hamidu rodila kći i da se odmah okite            džerima Saburine kuće zatjecala u deseti-
          dućani. Zaokupljena kićenjem radnji, čaršija i ne primijeti da       nama najljepših i iz najbogatijih porodica.
                                                                               Za divno čudo, Hamša ni jednog ne odbi.
          ga nema, ni njega ni njegovog glasa s munare Bijele džamije.         Kazuje se da je svakom pružila šansu, ali



         64  18/3/2022 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69