Page 64 - STAV broj 367

DRUŠTVO

dubinom, kako je to biti slijep i koliki je
to teret nositi svuda sa sobom potpun i
neproziran mrak i ne vidjeti ni zoru, ni
sunce, a lica ljudi zamišljati po vlastitom
nahođenju, ili po osobinama koje cijedi-
mo iz njihovih riječi i postupaka, iz boje
glasa, iz mirisa kože, iz daha, Bože, kakvi
smo se svi mi, stanovnici ovog grada, osli-
kavali u Osmanovom mraku, i je li to ona
istinska i ničim patvorena slika nas samih,
slika koju nikada nećemo dokučiti ovakvi,
očiju širom otvorenih, pri svjetlu dana?

HAMŠIN MEKTEB
Suđeno je valjda Bijeloj džamiji da
se u njoj kale karakteri čvrsti i otporni da pametnije, uviđavnije i znavanije če- noge i istrgnu ih Hamši ispred očiju. Ona,
na svu zajedljivost i ljubomoru čaršije, ljade u svom životu nije vidio, toliko se sva u suzama, sjuri se niz Širokac i pade
nedohvatljivi svakom njenom traču i ne- zanoseći da bi mu se katkad omaklo pa ju pred Ibrahim-agu. Ovaj se samo smješ-
milosrdni prema njenim granicama kojima je nazivao kćerkom. Od njega se čaršijom kaše svojim blagim osmijehom i reče joj
je nastojala omeđiti život i zauvijek ga uzi- pronese glas da zna Kur’an napamet i da da ujutro povede sve njegove kćeri sa so-
dati u tvrđavu osrednjosti. Čvrsti u svojim bi joj trebalo omogućiti da polaže za ha- bom. Njegovi prijatelji, trgovci i zanatlije
nakanama, poduprti nepokolebljivom fizu. To čaršiju trgnu iz njene obamrlosti s čaršije, kada čuše za ovo, pokupiše svo-
voljom koja ih je nosila od djetinjstva ili i podijeli je u dva tabora. Oba bijahu jed- ju žensku djecu iz čaršijskog mekteba te
iznicala iz kakve tragedije, oni su pomi- naka u svojim najdubljim uvjerenjima i ih poslaše uz Kovače, na Dolac vratnički,
cali te granice, raspikavali ih bez imalo svi u dubini sebe ne vjerovahu u žensku pred mula Hamšu.
milosti, dokazujući čaršiji da nije mogu- pamet te smatraše da je ženi mjesto u kući. Tako je bilo skoro četiri mjeseca, djeca s
će samo ono što je ona u svojoj uskogru- Ali jedni od njih nisu mogli da se otvore- Vratnika spuštaše se u čaršijske mektebe, a
dosti odredila, već i sve ono za šta su um no suprotstave mišljenju jednog Sabure, ova iz čaršije verahu se na Vratnik u Hamšin
i snaga u čovjeku sposobni. Kako god je pa su samo zbog toga podržavali nakanu mekteb, kako ga zvaše zajedljivci i oni koji
ćoravi Osman razuvjerio cijelu čaršiju i Ibrahim-aginu, oni govorahu da treba nikako nisu mogli smisliti da im djecu po-
pokazao joj da slijep čovjek može sam da maloj omogućiti da položi za hafizu, jah, dučava ženski učitelj. Petog mjeseca počeše
zarađuje za život i da se bez ičije pomoći i bezbeli, i zašto ne. Među njima je najvi- popuštati pa bi se svake sedmice po jedno
kreće mahalama i sokacima, tako će i jed- še bilo trgovaca i zanatlija, ljudi od posla, vratničko dijete vratilo u Hamšin mekteb,
na djevojka, koja sudbinu svoju vezaše za dok je na onoj drugoj strani, koja se svim a čaršija se umiri. Mula Hamša opravda
ovu džamiju, pokazati da žensko ni inte- silama suprotstavljaše toj ideji, bilo najviše Ibrahim-agino povjerenje i već treće godi-
lektom, ni voljom, ni čvrstinom karakte- imama, hodža i samih hafiza pred kojima ne poče se po čaršiji kazivati kako se djeca
ra, ničim, ne zaostaje u odnosu na muško bi trebala polagati ispite. Ali Ibrahim-aga koju uči Hamša Mulalić pameću i znanjem
čeljade. Zvala se Hamša i postat će hafiza. bijaše čovjek blag i tih i za sve je imao str- razlikuju od ostale djece kao šećer i sol. Sada
Hamša još kao djevojče dođe u kuću pljenja, što mu se očitovalo i u prezimenu. svi poželješe da im djecu uči Hamša. Nakon
sarajevskih trgovaca i zanatlija koji su imali Ibrahim-aga jednu večer zovnu na ovog, Ibrahim-agi neće biti teško da uvjeri
nekoliko dućana na Baščaršiji, mlinove na sijelo prijatelja Mula Hasana Prozorca, sarajevske hafize da postave Hamšu preda
Mošćanici i raskošnu kuću na Kovačima s imama Bijele džamije i učitelja u mekte- se i uvjere se da Kur’an zna napamet i da joj
čijih doksata pucaše pogled po cijelom še- bu pored nje, kojeg je Ibrahim-aga održa- je, uz to, glas kao najpitkija voda.
heru. Kazuje se da ju je Ibrahim-aga Sabu- vao dijelom svog imetka. Kazuje se da su Druga priča o Hamši raširi se čaršijom
ra doveo iz Olova da mu podučava djecu u ostali do zore i da su cijelu kesu duhana iz usta Ibrahimaginice i njenih kćeri, je-
kućnom mektebu, a nije imao muškog po- ispušili, a s prvim pijetlovima s Jekovca dinih osoba koje su vidjele Hamšino lice.
roda. Otac joj bijaše Mula Abdija Karalić, slomljen bijaše Hasanov otpor i skršena One se nisu mogle nahvaliti njene ljepo-
a Sarajlije, koje su u jeziku uvijek tražile njegova poznata tvrdoglavost. Na kraju te, stamenosti i nekog nadnaravnog mira
prečice pa potkusurivale riječi, skusiše to je pristao da se povuče s mjesta mule u koji vladaše njenim duhom.
na Avdija Mulalić. Uskoro se priča o njoj mektebu i da za učiteljicu postavi Ham- Ova se priča raširi čaršijom istovreme-
proširi čaršijom s dvije strane. Jednu je šu. Već se ujutro Hamša našla pred vrat- no s onom koju je o Hamšinoj pameti širio
svojim prijateljima trgovcima, zanatlijama ničkom djecom, ali nije dovršila ni prvi Ibrahim-aga, pa čaršiju još snažnije uko-
i hodžama pričao sam Ibrahim-aga na sije- čas, a mekteb se isprazni. Čim su čuli da pa u njenoj zajedljivosti. Čaršijske ljude si
lima koja je često priređivao u prostranom je žena, i to djevojka, postavljena da uči možda nekako i mogao uvjeriti da postoji
salamluku svoje čuvene kuće. Govorio je njihovu djecu, cijeli se Vratnik dignu na žensko čeljade pametnije od muftije, i od
kadije, i od svakog umnog šeherskog čo-
Umro je ćoravi Osman u petak, 12. februara 1190, a po vjeka, ali da je istovremeno i lijepo i lje-
potom ravno najizvikanijim šeherskim
gregorijanskom kalendaru bijaše 1776. godina. Posljednje što je djevojkama, e to nikako nisu mogli svariti.
Mladići, međutim, nisu tako razmiš-
čuo bio je glas telala koji je udarao u doboš i gromovito vikao ljali, oni se pomamiše. Noć ih je pod pen-
da se sultanu Abdul-Hamidu rodila kći i da se odmah okite džerima Saburine kuće zatjecala u deseti-
dućani. Zaokupljena kićenjem radnji, čaršija i ne primijeti da nama najljepših i iz najbogatijih porodica.
Za divno čudo, Hamša ni jednog ne odbi.
ga nema, ni njega ni njegovog glasa s munare Bijele džamije. Kazuje se da je svakom pružila šansu, ali

64 18/3/2022 STAV