Page 73 - STAV broj 264

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
CRTICA IZ IZOLACIJE

UVIJEK IMA GORE

“Vidi, neću praviti nikakve usporedbe jer ne znam u kojoj će mjeri
ova pošast eskalirati, možda me ubije, šta znam, ali ovo dosad je
mila majka u odnosu na ono što sam proživio u logoru. Naravno,
svjestan sam da su ovo moja iskustva, mnogima nepoznata i
nepojmljiva, ali, za one koji to mogu, bilo bi dobro da razmišljaju
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ na ovakav način, a bit će što mora biti”

jedim na balkonu i pijem čaj. se rađa, baš onako kao što treba, ona- god, kako uvijek postoji gore od goreg,
Lijep, topao, osunčan dan ka- ko kako dragi Bog zapovijeda. Kakav kako zlo koje nas je snašlo, ma koliko
kvih je, a tako dragi Bog odre- kontrast! Prekrasno i užasno egzisti- strašno bilo, uvijek može biti strašni-
Sdio, ove izuzetno blage zime, raju u neshvatljivom suglasju. Pamet je, i to je već opće mjesto, dio našeg
u mom, a i kolektivnom sjećanju nikad čovjeku da stane. mentaliteta, nekakav samo nama svoj-
blaže, bilo neuobičajeno, pa i začuđu- U jednoj od avlija, neposredno do stven odbrambeni mehanizam koji je,
juće mnogo. moje, Komšija M. kreči stabla u mi- po meni, ništa drugo do izraz nemoći,
Ipak, niko se u mojoj mahali ovakvoj, nijaturnom voćnjaku i, koliko čujem, ali, da samog sebe odmah demantiram,
narod bi rekao sirotinjskoj, blagoj zimi zvižduće neku melodiju. Dozivam ga većeg zla od ovog koje nas je snašlo za-
nije previše radovao, naprotiv, sviknuti i pozdravljam podignutom rukom. On ista ima, uvijek ga ima. Ti znaš da sam
na duge, teške, ljute bosanske zime, kad otpozdravi, ostavi kantu i četku i priđe bio u logoru?
kamen puca od studeni, kad pas i mačka ogradi koja nas dijeli. Othuknu i upi- – Znam.
spavaju skupa, kad se sa zebnjom ula- ta kako sam. – Često sam pio vlastitu mokraću,
zi u ogrjevom oskudan podrum, svi su – Dobro. Šutim, trpim, izlazim iz jer vode za sve nas nije bilo dovoljno
zabrinuto odmahivali glavom, govorili kuće samo kad moram. A ti? ili nikako; jeo sam travu, koprivu naj-
kako se dva dobra, u ovom slučaju bla- – Isto tako. Šta misliš, koliko će više, razno korijenje, lišće, a svakog
ga zima i više no dostatne zalihe ogrje- ovo trajati? drugog dana dobio bih komadić hljeba
va, nikad nisu i neće spojiti, kako sve – Niko to ne zna. Možemo se samo i nekoliko kašika grahove vodurine. O
ovo po pare ne valja, kako se sirotinji nadati da neće dugo. svakodnevnom maltretiranju da i ne
ne da sitno samljeti, tako je, vele, odu- – Imaš li zalihe hrane? govorim. Užas!
vijek bilo i bit će i da nam, a kako se ove – Nešto malo, tek da nisam gladan, Vidi, neću praviti nikakve uspo-
zime baš usitno mljelo, valja pogledati a i sin mi je silom prilika ostao bez po- redbe, jer ne znam u kojoj će mjeri ova
kakvog deverata. sla, žute banke u džepu nema, pa sve pošast eskalirati, možda me ubije, šta
Kakvog, nije bilo teško pogoditi, zlo što imam dijelim s njim popola. Nije znam, ali ovo dosad je mila majka u od-
se već valjalo iza brda, ali njegovu zastra- dobro, ali ne žalim se. nosu na ono što sam proživio u logoru.
šujuću snagu i intenzitet, osim struke, – Sin živi s tobom? Naravno, svjestan sam da su ovo moja
malo je ko očekivao. Priznajem, ni ja. – Ne, u svom je stanu. Doduše, bilo iskustva, mnogima nepoznata i nepoj-
Gledam, u komšijskim avlijama bi mi puno lakše da je ovdje, ali nije mljiva, ali, za one koji to mogu, bilo bi
i voćnjacima sve je probeharalo, sve baš pametno da se sad useljava, a i on dobro da razmišljaju na ovakav način,
odiše mirom, čistotom, ljepotom; pti- se s tim slaže. a bit će što mora biti.
ce horski cvrkuću, baš ih briga za tamo – Znaš šta! Mi u ovoj nesretnoj zem- Nego, pogledaj ovu ljepotu naoko-
neki virus (ili se možda varam, ko bi lji u svakoj kriznoj situaciji, a u zadnjih lo! Sve je blistavo, čisto, uzmirisano!
sad to znao), sve se, u neizrecivoj kra- trideset godina neprestano smo u neka- Kakav kontrast, čovječe! Nevjerovatno!
soti, oko mene budi, buja, novi život kvoj krizi, govorimo ili se tješimo, kako – I ja sam isto pomislio, isto. n

STAV 26/3/2020 73