Page 44 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.

DRUŠTVO

bi razmišljali da su se oni i njihove poro-
dice našli zatočeni u gradu pod opsadom,
vapeći za vodom, hranom i ogrjevom, u
stalnoj opasnosti od stradavanja. Zbog
toga mi je bilo važno da ljudi u romanu
Logavina Street ožive u očima američkih
čitalaca kako bi se što prije uradilo nešto
po pitanju rata u Sarajevu i u Bosni. Ne
mogu se pohvaliti i reći da su moje priče
imale direktnog udjela u tome da Clinto-
nova administracija odluči da interveni-
ra u ratu u Bosni, ali mogu reći da su one
zasigurno u američkim medijima izazvale
simpatije prema Sarajevu, što je na kraju
dovelo do ove intervencije.

STAV: Knjiga je imala dva izdanja. Napi-
sali ste u predgovoru da Vam neke stvari
koje ste napisali danas izgledaju naivno.
Na šta ste konkretno mislili?
DEMICK: Prva priča koju sam pisala kao
strani dopisnik jeste o ratu u Bosni. Samo
Barbara Demick u sobi gdje je kratko godinu ranije bila sam se preselila iz New
pored prozora pisala u Hotelu “Holiday Inn” Yorka u Evropu. Do tog sam momenta
1994. godine u Sarajevu, fotografirao je živjela veoma sigurnim životom i nika-
reporter “Philadelphia Inquirera” John Costello
da nisam mogla zamisliti da ću se naći u
situaciji da ću s prozora Hotela “Holiday
Kennedy”, a bila je u užem izboru za Puli- “Živjela sam veoma Inn”, hotela u kojem sam odsjela u Sara-
tzerovu nagradu za međunarodno izvješta- sigurnim životom i nikada jevu tokom rata, gledati kako snajperista
vanje. Sada je vanjski saradnik Los Angeles s Grbavice puca i ubija pješake po ulici.
Timesa, za koji izvještava s Bliskog istoka nisam mogla zamisliti da ću Nakon toga sam prisustvovala mnogim
i iz Južne Koreje. Dobila je 2010. godine se naći u situaciji da ću s okrutnostima i nasilju širom svijeta, me-
nagradu BBC-a “Samuel Johnson” za knji- đutim, mislim da je sama činjenica to što
gu o Sjevernoj Koreji Ništa za pozavidje- prozora Hotela ‘Holiday Inn’, sam tek bila počela s ovakvim izvještajima
ti. U razgovoru za magazin Stav Barbara hotela u kojem sam odsjela i to što je Bosna moja prva ljubav i moja
Demick priča o prijateljima iz Logavine u Sarajevu tokom rata, prva priča uveliko doprinijela da pišem s
ulice, koja je na čudesan način promije- velikom snagom i emocijom koju inače ne
nila njen život. gledati kako snajperista bih posjedovala.
s Grbavice puca i ubija
STAV: Najavljeno je izricanje presuda op- pješake po ulici” STAV: Kako Vi gledate na kulturu sjećanja?
tuženima za ratne zločine Radovanu Ka- DEMICK: Pamćenje je izuzetno bitno ako
radžiću i Vojislavu Šešelju? Kakva presu- pomaže ljudima da preispitaju greške koje
de očekujete? ljudi u Sarajevu uspješno pružali podršku su u životu ponavljali. Ono, također, može
DEMICK: Krivi. jedni drugima uprkos etničkim razlikama. imati i negativne posljedice ako je u funk-
STAV: Kakvu ste percepciju rata u Bosni ciji održavanja i čuvanja gnjeva i ljutnje.
i Hercegovini imali prije nego ste došli u STAV: Kako danas gledate na dešavanja
Sarajevo prvi put? na Balkanu? STAV: Prije Sarajeva ste se bavili eko-
DEMICK: Vidjela sam tu čuvenu foto- DEMICK: Mislim da se trenutno na Bal- nomskim temama, pa se postali ratna
grafiju grafita na nekom zidu na kojem je kanu najviše priča o ekonomiji. Smatram reporterka. Koliko su i na koji su način
pisalo “Dobrodošli u pakao”, i mislim da da je teško uživati u plodovima mira kada dešavanja u Bosni utjecala na Vaš život?
sam u tom trenutku očekivala da nađem imate ogromnu stopu nezaposlenosti s DEMICK: Rat u Sarajevu me u svakom
pakao svuda, u svakom dijelu Sarajeva, sve druge strane. smislu sasvim promijenio. Ubrzo sam uvi-
vrijeme. Iznenadilo me kada sam vidjela da djela svu trivijalnost problema koje ljudi u
je u gradu još ostalo toliko divnih stvari. STAV: U knjizi opisujete situacije – sva- New Yorku nazivaju životnim problemima.
Iznenadilo me to da ste mogli popiti kafu kodnevicu stanovnika jedne sarajevske
negdje vani u nekom dijelu grada i uživati ulice. Je li ona dotakla američke čitaoce? STAV: Imate li kontakta s ljudima iz Lo-
u suncu dok se istovremeno drugi dio gra- Je li utjecala i na jednu odluku političa- gavine ulice?
da nalazi pod teškim i konstantnim grana- ra u Americi? DEMICK: Da. U kontaktu sam s mnogim
tiranjem. Zadivila me ljudska genijalnost DEMICK: Moj glavni cilj bio je da kod ljudima o kojima sam pisala u svojoj knjizi,
kada je riječ o kuhinji i kuhanju. Ljudi američkih čitalaca izazovem suosjećanje a posebno s porodicom Džino, kod kojih
su uspješno kuhali razna jela isključivo prema Sarajlijama. Čitajući moje djelo, sam živjela dok sam pisala svoj roman. U
od ratnih namirnica i uvijek su nastojali morali su se makar na tren zamisliti kako posljednjih deset godina posjetila sam Sa-
zadržati srž i ljepotu civiliziranog života bi oni, privilegirani građani jedne napred- rajevo tri puta. Također sam u kontaktu i
u velikoj nesreći koja ih je zadesila. Pored ne ekonomije, reagirali da su se našli u s Delilom, mladom ženom koja danas živi
svega, najviše me zadivila činjenica da su istoj situaciji kao građani Sarajeva i kako u Americi. n

44 17/3/2016 STAV