Page 45 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.
P. 45

BOŠNJAK U NEW YORKU


                                             Priče iz podzemlja

                                            PROSJAK, PSOVAČI,




                                            HIPSTER, ZGODNA




                                            AZIJATKINJA I




                                            BABA ADVENTIST



                           Piše:
                           Nebojša           Dok sam stajao držeći se za rukohvat, začuh s moje lijeve strane
                           ŠERIĆ ŠOBA
                                             neki par kako se svađa na jednom od “naših” jezika. Pred sobom
                                             su držali kolica i s vremena na vrijeme nešto čačkali oko djeteta.
                                             Kad su igračke prestale biti zanimljive, ušutkivali su ga psovkama

                  spio sam se ugurati kroz nemilo-  Pokraj mene je stajao momak brado-  li neko njihov jezik dok svoje privatne
                  srdna vrata podzemne željeznice   nja-hipster u tridesetim. Držao je jednom   probleme pokušavaju riješiti pred pu-
                  prije nego su se brzo i snažno   rukom cirkuski monocikl, a u drugoj mu   blikom. Okrenuo sam se. Nije mi se više
         Uzatvorila. Gužva je povelika,      je bio telefon na čijem je ekranu posma-  dalo slušati.
          svi se vraćaju s posla, umorni i prebije-  trao lekcije iz vožnje monocikla. Opet se   Samo što sam poče gledati na dru-
          ni. Većina u ruci drži telefone. Kuckaju   odnekud u meni pojavio tinejdžer: “Ja   gu stranu, u lice mi se unese djevojka
          po ekranu. Poneko se izborio za sjedište   kretena, ovako mator a nema pametni-  azijskog porijekla, prilično ljepuškasta
          i čita knjigu. Ima ih koji spavaju otvore-  ja posla! Sad bih ga najradije prebio!”   i jednostavno obučena. Upita me znam
          nih usta i hrče. Prolazi prosjak. Glasno   Shvatih da moja borba s prošlošću   li slučajno gdje se nalazi stanica na ko-
          traži pare pokazujući kojekakva uvjerenja.   zahtijeva mnogo više od povremenog   joj treba izaći. Izvadih iz džepa telefon i
            Prvi val lijepog vremena zapljusnuo   odlaska psihologu. A onda primijetih   nađoh na mapi mjesto na kojem je treba-
          je grad pa se raja malo razgolitila. Neki   par, koji se do prije koju sekundu sva-  la sići. Nastavila je s pitanjima o koječe-
          su to shvatili kao početak augusta i skoro   đao i psovao, zablenut u “klovna” pokraj   mu, a ja sam nepripremljen odgovarao.
          se svukli u gaće. Takve su mi stvari k’o ti-  mene. Gledali su u njega kao u nešto ri-  Tinejdžer u meni stade se paliti, kon-
          nejdžeru smetale: ono kad neko u majici   jetko i egzotično u zoološkom vrtu. Ne   ta da iskoči i pokaže kako se to radi. A
          kratkih rukava ide ulicom u martu – “ju-  znam šta im se vrtjelo u glavi, pretpo-  dok smo se nas dvojica svađali, dok sam
          nači se”, a snijeg se nije ni otopio. Kont’o   stavljam isto što i u mojoj tinejdžerskoj.   mu pokušavao objasniti da tu nema niče-
          sam tada: “Sad bih ga najradije prebio. Što   Pogled mi skrenu udesno. Afroame-  ga, djevojka je izašla. Umjesto nje, ušla
          nije kao i drugi normalni ljudi?”  rikanac u dvadesetim sjedio je na klupi.   je žena u poznim godinama, obučena u
            Dok sam tako stajao držeći se za ru-  Njegova djevojka stajala je ispred njega.   crno, s nekim čudnim šeširom. Izvadila
          kohvat, odlutavši u mislima u daleku i   On ju je obuhvatio oko pojasa i spustio   je knjigu i počela naglas čitati.
          turobnu mladost, začuh neki par s moje   glavu na njen stomak. Rukama je šarao   Dok je čitala citate iz Biblije, većina
          lijeve strane kako se svađa na jednom od   po leđima, a i niže. U misli mi dođe reče-  ljudi okrenula je glave, neki su ugurali
          naših jezika. Pred sobom su držali kolica   nica “Get yourself a room, people”, koju   slušalice u uši i pustili muziku. Budući
          i s vremena na vrijeme nešto čačkali oko   ovdašnji obično izgovaraju kad vide neki   da sam bio najbliži i nisam imao sluša-
          djeteta. Malac od najviše godinu dana bio   par kako se drapa nasred ulice.   lice, upirala je u mene prstom gledaju-
          je prilično simpatičan, ali nestašan. Ro-  I “naši ljudi” s djetetom posmatra-  ći me kao mogućeg kandidata za član-
          diteljima se to nije svidjelo pa su ga po-  li su ovo dvoje kako se miluju. Ko zna   stvo u adventistima. Njene oči još su se
          kušavali smiriti. Kad su igračke prestale   šta im se po glavi vrzmalo. Opet prođe   više razrogačile. Dok je čitala ono što
          biti zanimljive, ušutkivali su ga psovka-  onaj isti prosjak i izgovori iste rečenice   je svakako znala napamet, poskakivala
          ma. Zatim su se međusobno častili po-  zveckajući konzervom u koju je skupio   je u mjestu povremeno se hvatajući za
          grdnim riječima osvrćući se i pogledom   nešto sitnine. “Klovn-hipster” ubaci mu   rukohvat da ne padne. Razbjesnila ju
          tražeći razumije li ih neko od putnika.   nekoliko novčića, a prosjak se zahvali.   je nezainteresiranost truckajuće ekipe.
          Tamnoputa lica i gestikulacije koje tako   Maših se za džep, ali nisam imao sitni-  Počela se derati, prijetiti paklom i vječ-
          dobro poznajem (i sam sam takav, je li)   ne. Prosjak me pogledom pitao “gdje su   nim roštiljanjem.
          obeshrabrila su me u mom popravljanju   moje pare”.                     Izađoh smožden i zagrabih odlučno
          slike o našem svijetu, u traženju nečeg   Postidjeh se, a ovaj prođe. “Naši” su   prema kući. A onda se starac u meni po-
          boljeg od onoga što nas redovno sljeduje.   se opet svađali, ne mareći više razumije   buni i natjera me da usporim.   n


                                                                                                   STAV 17/3/2016  45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50