Page 73 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Atieh u maglinama sjećanja

VRIJEME

NIŠTA NE LIJEČI

Nisam nazvao Atieh Melathab. Papirić koji mi je dala dugo
sam čuvao. Katkad vadio iz novčanika i kolebljivo premetao
među prstima i na koncu, s odlučnošću koja je možda tek
drugo ime za strah, zapalio u pepeljari, da nestane svaki
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ trag i pokidaju se niti dok su još tanke i nejake. Nisam
time pomogao ni sebi ni njoj, samo sam zapretao iskru
nerasplamsale vatre

tieh Melathab bešumno korača se usiljeno. Groteska je okončana. Atieh I ja se pozdravljam s Atieh, brzople-
između dvaju redova klupa, za- se okreće, gleda me blago, bez prijekora, to, smušeno, rekao bih joj štošta, mož-
stajkuje povremeno, nadnosi se prilazi mi i šapuće: da pozvao da se vidimo, ali ne smijem,
Anad pismeni rad nekog od pola- - Imaš li kakvu fotografiju kod sebe? ne usuđujem se. Ona me pažljivo sluša
znika tečaja, pući usne, podiže obrve. Li- - Moju? i gleda lijepim krupnim očima, vadi iz
jepa je kada napući usne i podigne obrve. - Da. torbe mali notes, piše adresu, broj tele-
Kucka prstom u rad Gine Francescolli, - Ne, nemam. Zašto? fona i kaže: “Nazovi. I dođi. Zaista bih
šapuće joj nešto na uho, a praskavi afri- - Željela bih te naslikati. željela uraditi tvoj portret.” Uzimam pa-
kati koji se ne daju stišati pucketaju s nje- - To je lijepo od Vas, ali fotografiju pirić, kažem da će mi biti zadovoljstvo
nih senzualnih usana, šire se učionicom zaista nemam. i izlazim u hol u kojem me Walter, pun
i uspavljuju me. - Imaš li kod kuće? zahvalnosti, nestrpljivo čeka.
Walteru Bergsonu, sekretaru Amba- - Nisam siguran, mogu pogledati. Nisam nazvao Atieh Melathab. Pa-
sade Švedske, nije do spavanja. Nervozno - Ništa, onda, nije ni važno. Uradit ću pirić koji mi je dala čuvao sam dugo.
gricka olovku, svako malo briše orošeno tvoj portret, onako, po sjećanju - šapuće Katkad vadio iz novčanika i koleblji-
čelo i, kada je Atieh okrenuta leđima, do- cvrkutavo, a potom glasno objavljuje kako vo premetao među prstima i na koncu,
bacuje mi ceduljice s pitanjima na čijoj je vrijeme za ispit isteklo. s odlučnošću koja je možda tek drugo
poleđini, ako znam, a uglavnom znam, Bergson blista, sretan je, ozaren, pita ime za strah, zapalio u pepeljari, da ne-
pišem odgovore. Bergson mora položi- Atieh na engleskom kada će moći dobiti stane svaki trag i pokidaju se niti dok
ti ovaj ispit ili ostaje bez posla. Tako mi certifikat, ona se smješka i blago ga preko- su još tanke i nejake.
je rekao. A Walter, opet, ne zna perzij- rava: “Walter, Walter, nakon šest mjeseci Nisam time pomogao ni sebi ni njoj,
ski jezik. Ili, preciznije, ne u onoj mjeri učenja takvo pitanje morali biste postaviti a ni odmogao nisam. Samo sam zapre-
koliko je dostatno za posao diplomate. na perzijskom jeziku!”, i dodaje ljubazno tao iskru nerasplamsale vatre, i nikakve
Zna to i Atieh. I zna da pomažem Wal- kako ne zna. Menadžment škole, veli, o štete ni koristi u tome, baš ničega osim
teru pa se nadnosi nad radove sve češće, tome će blagovremeno obavijestiti svakog tupog bola koji se gnijezdi tik iznad
pucketa usnama sve zvonkije, otvara od polaznika tečaja. pupka, tamo gdje, kako vele oboljeli od
prozor, kao zamišljeno gleda u daljinu. Bergson skrušeno zahvaljuje, a meni ljubavi, glavinjaju snažne, neoslobođene
Walter mi baca novu ceduljicu i podi- govori kako će me čekati u holu. Žene, emocije, sudaraju se silovito, pa takvog
že kažiprst, još jedan odgovor mu fali. polaznice tečaja: Paula, Gina, Deniz i nesretnika dobro boli, tu, tik iznad pup-
Pišem odgovor, on se smije, zadovoljan druge, opraštaju se s Atieh. Razmjenjuju ka, a lijeka za takvu boljku nema. Osim
je, signalizira mi da je ispunio potreb- zagrljaje, poljupce, plaču, zatim se okreću vremena. A vrijeme, opet, nije zaliječilo
nu kvotu od dvadeset tačnih odgovora. meni, pružaju ruke, iskreno, ganutljivo. ništa. Naprosto je, kao mutna i plaho-
Pedesetogodišnjak, ozbiljan i uglađen, Paula me grli i plače. Tečaj je završen. Li- vita rijeka, progutalo i Atieh i mene. I
raduje se poput djeteta. Smijem se i ja, jepo smo se družili i svi smo toga svjesni, ostavilo ovaj zapis. n
komičan mi je taj kontrast, iskašljavam nikada se više nećemo vidjeti.

STAV 17/3/2016 73