Page 74 - STAV broj 175

kultura

su kurentna u tom trenutku i koja nam tih razgovora saznajemo da Murat Kurta- u njihovom umijeću dočaravanja ljepše
trebaju u različite svrhe. Umberto Eco je gić, epski pjevač iz Rožaja, kojeg je Zlatan i sigurnije stvarnosti od one u kojoj su
u Postilama za roman Ime ruže pojasnio Čolaković snimao, naprimjer, sasvim sa- živjeli. Samo su najbolji pjevači dobijali
da nije imao namjeru ponuditi još jedno mouvjereno tvrdi da zna istoriju, koju je, mogućnost da nastupaju pred begovima,
štivo o srednjem vijeku, već da je, kroz kako kaže, naučio iz pjesmarice “komisij- za šta su materijalno nagrađivani i zbog
višestruko posredovanu funkciju pripo- ski potvrđene”. Dakle, ne istoriju iz istorij- čega su stjecali status begovskog pivača.
vjedača, želio ponuditi uvjerljivu priču skog udžbenika ili nekog drugog istorijskog Oslobođeni svakodnevnih egzistencijal-
u srednjem vijeku. Ovo mi se rješenje, a izvora, niti iz posrednog ili neposrednog nih briga, oni su s vremenom postajali,
sasvim u duhu savremenih pokušaja ra- svjedočenja, nego iz epskih pjesama koje kako to Schmaus primjećuje, poluprofe-
zumijevanja prošlosti, čini vrlo priklad- su njemu bile dostupne. Njegova istorija je, sionalni pjevači, koji su dijelom od svog
nim i u našem odnošenju prema vlastitoj kako vidimo, sasvim oslobođena činjenič- pjevanja mogli živjeti. Upravo je pojava
tradiciji epskog pjevanja. ne provjere, jer on ni ne želi samjeravati poluprofesionalizma bošnjačkom epskom
STAV: Hayden White posmatrao je histo- vjerodostojnost svog pjevanja s nečim za pjevanju omogućila višu fazu postojanja,
riografiju i književnost kao slične nara- šta nije ni čuo da postoji. Njegova istorija u kojoj će se, kao što je poznato, pojaviti
tive, jer vlastite subjekte nastoje graditi zapravo je epska istorija, u istoj mjeri u kojoj ep kao najkompleksnija izvedbena i na-
tek kao objekte narativnog predstavlja- postoji i epska geografija, o čemu posebno rativna forma u usmenoj tradiciji.
nja. Nijedan književni žanr ne nastoji se svjedoči pjesma Halila Bajgorića Ženidba STAV: Kad se usmena epika počinje za-
predstaviti kao vjerna slika prošlosti u Bećir-bega Mustaj-begova sina. Da poenti- pisivati? Da li je moguće da još uvijek
mjeri u kojoj to čini usmena epika. Koji ramo, radi se o dvama paralelnim svjetovi- postoje pjesme koje pamte pojedinci a
su razlozi za to? ma, o dvjema istinama koje su oslobođene da nisu zapisane?
KUNIĆ: Dobro ste primijetili da se usme- činjenične uvjetovanosti, ali ne i apsolutne KUNIĆ: Ideja o zapisivanju i pohranji-
na epika nastoji predstaviti kao vjerna sli- neuvjetovanosti između njih. vanju djela usmene književnosti javila
ka prošlosti. Tomovi knjiga ispisani su na STAV: U kakvom su ambijentu nastajale se u XVIII stoljeću s idejom evropskog
temu odnosa književnosti i zbilje. Još od epske pjesme? Kakva je bila uloga pu- prosvjetiteljstva i vjerom da se pismom,
Aristotela prihvaćena je istina da nijed- blike u nastanku usmene epike? knjigom i naukom, više nego bilo čim
na knjiga, pa ni ona historiografska, nije KUNIĆ: Epska pjesma u sebi, uz lirsku drugim, može unaprijediti ljudski život.
vjerni odraz svijeta. Druga maksima, koju i lirsko-epsku, nudila je sve potrebne sa- Radi se, istovremeno, o nekoj vrsti opse-
nam je podarila novija povijest čitanja, držaje koji su trebali tadašnjem konzu- sije modernog čovjeka da sve treba stavi-
kaže da nijedna knjiga ne može pobjeći mentu. Važnu poziciju na toj konzument- ti u pismo, ili obuhvatiti pismom, da sve
od zbilje i da svaka čuva u sebi manje ili skoj / recipijentskoj strani zauzimali su treba opisati i zapisati, drugim riječima
više skrivenu vezu sa svijetom u kojem begovi i begovat kao sistem, koji je trajao – da sve treba zapamtiti.
nastaje i sa svijetom u kojem se čita. i opstajao i kojem je, kao takvom, treba- Proces zapisivanja i sakupljanja usmene
Najbolji poznavaoci bošnjačke epike ispi- la duhovna hrana. Poznato je da u živoj epike na našim prostorima počinje zbir-
sali su brojne stranice na tu temu, poseb- izvedbi podjednaku važnost imaju izvođač kom anonimnog sakupljača, koja je do-
no Ðenana Buturović, Munib Maglajlić i / pjevač i slušalac, da bez slušalaca ne bi bila ime po gradu u kome je pronađena,
Rašid Durić, pišući, prije svega, o histo- bilo usmene epike, usmene književnosti
rijskim prototipovima prema kojima su generalno. Nerijetko se u ulozi slušaoca
oblikovani najpoznatiji epski junaci, i to nalazio budući izvođač. O ulozi begova i
je, svakako, značajan doprinos u prouča- begovata u razvoju bošnjačke epike, po-
vanju bošnjačke epike. Ja, međutim, imam sebno u vremenu njegove tihe razgradnje
nešto drugačiji pristup. Naime, prilikom i nestajanja, pisali su Luka Marjanović,
određenja odnosa usmene epike i povije- Alois Schmaus i drugi. Naime, u uvjeti-
sne zbilje, želim poći od samog pjevača i ma društvene nesigurnosti i povijesnog
onoga šta on tome misli (explicite) ili kako nesnalaženja begovi su imali potrebu ču-
se prema tom problemu odnosi u svom pje- vanja / pamćenja tog osjećaja sigurnosti,
vanju (implicite). A šta epski pjevač misli o koji je jedino još u epskoj pjesmi posto-
tim i drugim temama, svjedoče nam brojni jao u vidu različitih junačkih narativa,
razgovori koje su Milman Parry i njegovi zbog čega su na svojim dvorovima ugo-
saradnici napravili s epskim pjevačima. Iz šćavali najbolje epske pjevače, uživajući

Usmena epika jeste nekad bila društveno prihvaćena, barem
u onoj polovini populacije koja se smatrala muškom, jer se
i temama i izvedbenim kontekstom odnosila na javnu sferu
čovjekovog života, koja je, prema prostom principu rodne podjele
poslova, pokrivala mušku i javnu sferu, a ono što nije lično /
intimno (sevdalinka) i porodično (balada i romansa). Danas ona ne
postoji u tom obliku jer su sve promjene išle na štetu usmenosti
i usmene komunikacije, mada se u pojedinim krajevima i danas
čuva tradicija epskog pjevanja i kao kuriozitet svjedoči postojanje
nekada vrlo raširene društvene, kulturne i umjetničke prakse

74 12/7/2018 STAV