Page 77 - STAV broj 175
P. 77

STAJALIŠTA

Piše:                                          Apokrifni frazarij
Irfan HOROZOVIĆ
                                              Igre iz sna

                                              KONOBARICA
                                              IZ GRANADE

                                              Prizor je bio nevjerovatan. I poznat. Vidio sam ga na malom trgu
                                              gdje sam zakoračio iza zida. Ljudi koji su tu bili kao da su samo
                                              mene čekali. Odjeveni u nošnje koje se već stoljećima ne nose.
                                              Možda glumci, pomislih. Stajali su kao da čekaju repliku

    “Kupio sam u Alhambri                         I sve što sam poslije toga vidio,        pokazivao želju da ustane. I meni je to
    bilježnicu                                više nisam vidio. Sve se činilo dosad-       bilo dovoljno.
    na njoj je bio poznati potpis             no obično.                                   – Je li se baš ovako dogodilo? – za-
    davno ubijenog pjesnika                                                                pitah na kraju brišući znoj.
    Nedugo potom                                  Tad sam se opet sjetio igre o kojoj      – Ne znam – reče mi djevojka – niko
    u Granadi                                 nisam mogao prestati razmišljati.            od nas ne zna. Zato i igramo.
    zapisah pjesničku sliku                                                                – Je li to Lope de Vega?
    ni danas nisam siguran ko ih je od            Igre na malom trgu.                      – Ne znam. Nisam ga vidjela ovih
nas dvojice vidio”                                Igre iz sna.                             dana. Njegov teatar je tamo.
    Gledao sam u taj zapis iz svoje anda-         Izronila je kao da je bila zapisana u    – Znam. A kako to misliš da ga nisi
luzijske bilježnice. Nepoznati prolaznik      bilježnici, a ja toga nisam bio svjestan.    vidjela ovih dana?
koji je svratio na ovo mjesto kako bi se          Prizor je bio nevjerovatan. I poznat.    – Ponekad dođe i igra s nama.
okrijepio i nastavio put.                     Vidio sam ga na malom trgu gdje sam          Nevjerovatno.
    Onda je došla konobarica. Koliko mi       zakoračio iza zida. Ljudi koji su tu bili    Onda se iznutra dogegao neki kepec
je samo bila poznata... Pomislio sam da       kao da su samo mene čekali. Odjeveni         s velikom čašom i sjeo za sto nedaleko
joj nešto kažem dok sam poručivao pivo.       u nošnje koje se već stoljećima ne nose.     od mene. Pio je vrlo žedno tekućinu iz te
Na našem jeziku.                              Možda glumci, pomislih. Stajali su kao       čaše. Očito hladnu i okrepljujuću. Gledao
    A onda sam se predomislio. I ostao        da čekaju repliku.                           je u mene dok je pio. Konobarica je pro-
skriven u šutnji svog jezika iza te jedno-        Najednom sam zakoračio i našao se        lebdjela pokraj njega kao da ga ne vidi.
stavne narudžbe.                              usred te dramske priče. Gledali su me        Nakašljao se i obrisao svoje pune
    Osmjehivala se kao da zna o čemu          s iščekivanjem.                              usne.
razmišljam. Pitao sam se otkud mi ta              – Čekajte, ne možete to učiniti! – re-   A onda mi je namignuo.
pomisao. I zašto mi se čini tako poznata.     koh (ne znam ni sam na kojem jeziku,         Kunem se.
    Ta djevojka.                              kao što se događa u snu, što je možda        Potom je ustao i sporim koracima
    Ona.                                      svjedočanstvo o zaboravljenom iskustvu).     uronio među prolaznike.
    Bio je to sasvim običan dan. Neki pas         – To je moje pravo – odgovori sta-       – Zar nije tu maločas bio neki patu-
je klipsao ulicom. Nije gledao prolazni-      rac i isuka mač.                             ljak? – zapitah konobaricu nešto kasnije.
ke niti je obratio pažnju na one koji su          Nisam od njega očekivao odgovor, a       Jedva me je razumjela.
sjedili za uličnim stolovima.                 onda se sjetih da upravo tako i treba biti.  Sad sam sasvim jasno mogao vidjeti
    Neka žena je umorno prošla sa svojom          – Uzalud vam pravo. Život je iznad       njeno lice. I pročitati ono što je ispisa-
zapakiranom, konzerviranom ljepotom.          glupih prava.                                no na njemu. Umor. Modra mrlja jedva
Vrijeme za smiješak doći će očigledno             I onda je nastao mačevalački okršaj.     prekrivena šminkom. Strah. I želja da
mnogo kasnije.                                    Vrlo brzo sam razoružao starca, ali      se neprekidnim sudjelovanjem u svemu
    Neki starac je zastao, naslonjen na svoj  uključili su se i drugi, nepoznati, na-      oko sebe prevari vrijeme. Ili bar odgodi.
štap, kao kip, i duboko utonuo u pradav-      mrgođeni, gotovo bijesni. Blistali su        – Svi smo mi patuljci, gospodine –
nu meditaciju. Gotovo je bilo nemogu-         i zvonili njihovi mačevi. Jedan je bio       napokon mi odgovori.
će zamisliti što bi ga iz toga probudilo.     naročito uporan. Činilo se da ga ne im-      I tad shvatih:
    A, onda, baš u trenutku kad sam po-       presionira vještina s kojom se suočio.       Ona je znala zašto sam tu i šta tražim.
mislio da će se srušiti, više ga nije bilo.       Bilo mi je potrebno svo znanje da        A ja sam nisam se nikako mogao
Iščeznuo je kao da se istopio u zraku.        ga pobijedim.                                sjetiti.                       n
                                                  Kad se to dogodilo, očekivao je
                                              da ću ga proburaziti. Međutim, nije

                                                                                                                 STAV 12/7/2018 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82