Page 73 - STAV broj 175
P. 73
Na kraju, ne može nam ne goditi sva ta
popularnost koju je još davno stekla Ha-
sanaginica, ili odjek na koji je naišlo ot-
kriće epskog pjevača Avde Međedovića,
koji je mogao ispjevati duge epove po-
put Homera.
i nazvali usmena književnost. Kao takva, na pojedinačno i neponovljivo iskustvo STAV: Možemo li iz usmene epike, kao
bila je dio aktivnosti naših predaka, prema u sevdalinci? oblika književnog stvaranja njegovanog
čemu se određujemo kao prema tradiciji, Istovremeno, svaka je usmena književnost, među najširom društvenom populaci-
a što je po definiciji – skup životnih isku- pa i bošnjačka, mnogo više od književ- jom, crpiti i znanja o vlastitoj tradiciji?
stava, umijeća i znanja određenog sistema nosti, jer nam svjedoči postojanje jednog Koji su tradicijski elementi bošnjačke
vrijednosti iz prošlosti koji nam služi kao drugačijeg svijeta, lišenog naših ostrašće- kulture još živi a susrećemo ih u svijetu
uvjet razumijevanje sebe i svijeta. nosti, svakodnevnih nervoza i isključivo- usmene epike?
Pomalo nesretan i nespretan naziv usme- sti. To je svijet usmenosti koji je postojao KUNIĆ: Ako nam se ukupna tradicija
na književnost (nemamo boljeg!) ukazuje prije ili naspram svijeta pismenosti, čist nudi kroz različite vrste žanrova, onda
na literarnu dimenziju nečega što je na- i arhetipski jednostavan u svojoj pojav- je usmena epika jedan od najvažnijih tra-
stajalo, pamtilo se i prenosilo u potpuno nosti. Znano je da je pismo nastalo iz po- dicijskih žanrova. Ona je kao takva dio
drugačijem okruženju i s drugim funk- trebe da se zapamti ili dokine zaborav i onoga šta se naziva nematerijalnim nasli-
cijama od ovog u kojem danas živimo. da je otrgnulo čovjeka iz prirode napra- jeđem, ali, uz druge nematerijalne žanro-
Štaviše, bošnjačka je epika mnogo više sno ga bacajući u ono što se u najširem ve, svoju posebnu važnost zadobija time
književnost od ostalih susjednih epika, s smislu naziva kulturom pisma. Usmena što je nastajala i trajala u jeziku. Jezik i
čitavim mnoštvom novih, drugačijih i uz- nam književnost svjedoči svoju bliskost govor najvažnija su ljudska svojstva. To je
budljivih likova, sjajno ispripovijedanih s prirodnim procesima u nama i oko nas prostor u kojem je smješten čovjek i me-
narativa, inovativnih tehnika itd. Šta tek jer počiva na optimalnom odnosu pam- dij kroz koji se čovjek ostvaruje. Jezik je
reći za to savršenstvo baladesknog pripo- ćenja i zaborava. Takvo pamćenje nam prva i posljednja čovjekova veza sa svije-
vijedanja u Hasanaginici i drugim našim se nameće kao umijeće zaboravljanja, a tom i nesvijetom, s početkom i krajem.
baladama? Ili umijeće svođenja zbilje zaborav kao uvjet pamćenja. Na koncu, nema niti čovjeka niti svijeta
izvan jezika, niti ima jezika bez čovjeka.
Usmena epika jeste nekad bila društveno
prihvaćena, barem u onoj polovini po-
pulacije koja se smatrala muškom, jer se
i temama i izvedbenim kontekstom od-
nosila na javnu sferu čovjekovog života,
koja je, prema prostom principu rodne
podjele poslova, pokrivala mušku i javnu
sferu, a ono što nije lično / intimno (sev-
dalinka) i porodično (balada i romansa).
Danas ona ne postoji u tom obliku jer su
sve promjene išle na štetu usmenosti i
usmene komunikacije, mada se u poje-
dinim krajevima i danas čuva tradicija
epskog pjevanja i kao kuriozitet svjedoči
postojanje nekada vrlo raširene društvene,
kulturne i umjetničke prakse.
Naš odnos prema usmenoj epici, ili šire,
prema usmenoj književnosti, odnos je sa-
vremenog čovjeka prema njegovoj tradiciji
iz koje crpi dragocjena iskustva i znanja o
sebi u prošlosti, kako bi se znao postaviti
i funkcionirati u sadašnjosti. Ti dragocje-
ni sadržaji o kojima pjeva svaka usmena
epika, pa i bošnjačka, ispripovijedani na
arhetipski jednostavan način, kazuju nam
o tome kako se treba odnositi prema tri-
ma datostima: prostoru, vremenu i dru-
gom čovjeku. Ne smijemo smetnuti s uma
da je pjevačevo pamćenje i zaboravljanje
bilo uvjetovano prirodnim i fiziološkim
procesima samog mozga.
Naravno, to nas ne oslobađa pritiska naše
postpozicije iz koje naprosto imamo ne-
odoljivu potrebu da sve stvari i pojave,
pa i one iz tradicijskog obzora, interpre-
tiramo i da im upisujemo značenja koja
STAV 12/7/2018 73
