Page 57 - STAV broj 390

podijeljena na sedam džemata koji su bili
teritorijalne jedinice. Istu teritorijalnu or-
ganizaciju preuzela je i Austro-Ugarska
samo što se više nisu zvali džemati nego
seoske općine, a u Jugoslaviji su bile mje-
sne zajednice. Mi imamo najveće grob-
no mjesto u općini Konjic koje se zove
Milaševica, s preko 17 dunuma grobne
površine, gdje se ne zna ni ko je ni kada
ukopan. Imamo na stotine nišana, pa dvi-
je nekropole stećka i one su pod zaštitom
države. Postoji 57 evidentiranih stećaka
i toliko ili možda i više pod zemljom ili
koji su zarasli, što znači da je i za vrijeme
bogumila ovdje bio veoma buran život.
Kontinuitet života na Kruščici može se
posmatrati kao jedan od najstarijih obli-
ka života na ovim prostorima.”
Meho
TREBINJKA SENADA UŽIVA U i Amra
EKOAMBIJENTU KRUŠČICE Čolak
Zanimalo me je šta to posebno mo-
tivira Ibru i njegovu suprugu Senadu da kaže: “Ovdje mi je odmor. Poslije radne
svaki slobodan vikend i odmor provode sedmice ovdje se odmorim. Teško mi je
na Kruščici. Ibro je odgovorio: “Ja sam razumjeti one koji se ni vikendom ne vra-
boravkom na Kruščici spojio ugodno s ko- ćaju u ove krajeve. Rođena sam u Trebi-
risnim. Mnogi ljudi plaćaju ekološki čist nju, a živim u Konjicu. Ljudi iz ova dva
odmor u planini, a ja sve to imam ovdje grada gotovo su isti. I običaji su slični.”
na Kruščici. Pod broj dva, bavim se eko-
proizvodnjom voća i povrća. Ne idem na SEMKINO LJETO U HERAMA
pijacu i nikada nisam išao. Moja supru- Kahvi na Ibrinoj meraji pridružuje
ga Senada i ja ovdje proizvodimo soko- nam se i njegov rođak Sulejman Semko
ve, bestilj, pekmez... Proizvodimo sve što Hero, koji je penziju zaradio u Švicar-
treba jednoj porodici. Nije to puno posla skoj. Iako ima udobne stanove u Konji-
kad stekneš naviku. Mislim da je grijeh cu i Švicarskoj, dobar dio ljeta, proljeća
ne nastaviti kontinuitet onoga što su naši i jeseni provede na selu. O tome kaže:
roditelji ostavili nama u amanet, barem “Kako sam otišao u penziju, ovdje s ha-
da se održava imovina koja je ostala iza numom provedem čitavo ljeto. Ovdje se
njih. Oni su mukotrpno stjecali ostavljeni osjećam veoma lijepo, a da ima više lju-
nam imetak tako da mi nemamo pravo da di, i zimi bih bio ovdje. Žao mi je što su
se o tom naslijeđu olahko odnosimo. Da- se mnogi ljudi odrekli svoje kuće, ima-
nas, kad imamo savremene mogućnosti nja, sela, zavičaja. Ovdje je predivno. Ibro i Senada
za održavanje naših imanja, postali smo Pogledaj ti ove ljepote, ovog pogleda na
lijeni i prepustili ih korovu koji će uni- dolinu Neretvice, Jablaničko jezero. Sa- je i u Konjicu, ali ujesen, proljeće i ljeto
štiti njihovu pitomost. Mora se mijenja- vjetovao bih svima da se, kad god imaju nikud ne bih s Kruščice.”
ti filozofija pogleda na našu Neretvicu.” priliku, vrate na selo i svoje nasljednike Here i Herane ostavljamo, a Meho,
Senada Hero rođena je Trebinjka. podstiču na to.” Adem, Semir i ja odlazimo do Ademove
Udala se za Ibru Heru i došla u Konjic, Nadovezuje se i njegova supruga Fa- kuće, gdje nas čeka Ćima s krompirušom
gdje danas živi i radi. U neformalnom zila: “Da sam mlađa deset godina, na ispod sača. U dvorištu se suše borovnice
razgovoru reći će da joj je Trebinje naj- Kruščici bih pravila novu kuću. Ja sam koje su Adem i Ćima brali na planinama
ljepši grad. Razumljivo. U njemu je pro- vatreniji pobornik za odlazak na Krušči- Neretvice. Za desert smo imali hurma-
vela djetinjstvo, dio mladosti. O Kruščici cu nego moj suprug Sulejman. Fino mi šice i takiše.
Bio je to detalj s jednodnevne posjete
“Mislim da je grijeh ne nastaviti kontinuitet onoga što su Kruščici, jednom od sela Neretvice, koja
se, nažalost, uprkos velikim potencijalima,
naši roditelji ostavili nama u amanet, barem da se održava sve više prazne. Samir i ja se s Kruščice
imovina koja je ostala iza njih. Oni su mukotrpno stjecali spuštamo vijugavom cestom preko Mi-
laševice i Solakove Kule na regionalnu
ostavljeni nam imetak tako da mi nemamo pravo da se o tom cestu Konjic – Fojnica, koja, nažalost,
naslijeđu olahko odnosimo. Danas, kad imamo savremene nikad nije završena. Da je bila završena,
Fojnica bi prestala biti komunikacijsko
mogućnosti za održavanje naših imanja, postali smo lijeni i slijepo crijevo, a sela Neretvice bi se daleko
prepustili ih korovu koji će uništiti njihovu pitomost. Mora se manje praznila, a ova putna komunikaci-
ja strateški je veoma značajna za državu
mijenjati filozofija pogleda na našu Neretvicu.” Bosnu i Hercegovinu. n

STAV 26/8/2022 57