Page 51 - STAV broj 152
P. 51
Ratno siroče: Ustaše su u Drugom ali on im pobjegne. Iza toga i mi za njim u otrgnuti. Ja se dobro sjećam i Drugog svjet-
svjetskom ratu odvele mog oca. Kažu da šumu, snijeg, zima. I tako preživimo. A ja skog rata, jeli smo i korijenje i lišće. Sve
su ga jedva ubili, tukli su ga u glavu, ali mala curica, imala sam pet godina. se to izdrži. Deset je godina muž bolovao
nisu ga mogli ubiti. Čitav put ispod Petrove od teške depresije. Tražili su da ga ostave
Gore, mislim jedno dva kilometra, konji i Rat u Muzeju: Sve vrijeme rata pro- u bolnici i da stalno gore bude. Međutim,
kola, dupke puni ljudi. Sve je to vjerovalo veli smo u Muzeju. Mustafa mi je obolio htjela sam da je sa mnom. Mi smo ono mi-
u Boga. Sin ga je molio da bježi, on mu je 1992. godine od teške depresije, nekako od ješano, miješani brak. Najgore smo prošli
rekao: “Ja vjerujem u Boga i vjerujem da će samog početka rata. Valjda ga je taj strah i izvukli najdeblji kraj. Sjećam se jednog
vas spasiti ako ja odem”. Čim je on otišao, da neće biti vode, struje, hrane i da ćemo Kanađanina koji je tu dolazio za vrijeme
uhvate i njega da ga vode na strijeljanje, stradati savladao i iz toga se nije mogao rata. Poslije je po medijima govorio, a mi
STAV 1/2/2018 51
