Page 62 - STAV broj 350

DRUŠTVO

Dvori na putu između Velike Kladuše i Bužima
NA VRH

VRNOGRAČA

Grad je, kazuje legenda, izgradila Vrana, sestra Bike i
Soke, koje izgradiše Bihać i Sokolac, a historija kaže da
su ga podigli Kreščići.

Tekst i fotografija: Izet PERVIZ

putiš li se iz Velike Kladuše pre- će se učiniti kako se ovo selo formiralo tri sata hoda od Bihaća niz Unu, na desnoj
ma Bužimu, na šesnaestom ki- oko stuba po kojem kruže bakreni izmr- obali, ispod planina Jelovca i Drenovca,
lometru ceste koja gamiže duž cvaljeni ratnici bez oružja, kao da je ovaj a izgradi ga Dobra, kći nekog kneza. Po
Ubosansko-hrvatske granice proći spomenik stariji od tvrđave koju je selo njoj mu ime dadoše Dobrovnik, pa Du-
ćeš kroz Vrnograč. To se mjesto grčevito zaklonilo svojim kućama. Taj dojam neće brovnik, a Dobrašin bijaše potomak te
propelo u nastojanju da postane grad, a ga napustiti ni kada se uputi između njih, Dobre. Bio je tako bogat da je sva zemlja
onda, odjednom, kao da se predomislilo. Iz stazom uklesanom u kamen kojom se vere dokle pogled može obuhvatiti, i dalje, do-
mnogih takvih sela rasijanih širom Bosne uz Pehovo brdo. kle čovjek najbržim hodom može ishoditi
izdvaja se Vrnograč stravičnom ljepotom Kupine i šiblje sve su zakrčili. Kao da za cijeli dan i cijelu noć, pripadala njemu.
svog spomenika antifašistima. Postavljen nisi iskoračio samo iz trga jednog sela već I bio je plemenit i dobar, toliko dobar da
je na malom trgu pored škole i džamije, iz cijelog vremena. Tišina izrasta u pustoš. je za sušnih i nerodnih godina svoje pri-
uz samu cestu. Na bijeloj kamenoj poza- U plitkoj pećini ispred ulaza u grad dahću hode s golemog imanja znao podijeliti s
dini okačene su bakrene siluete ljudi u psi pobjegli od kasnoljetne pripeke. Do- podanicima i na njegovoj zemlji nije bilo
radničkim odijelima, kao da se umjetnik, nji dio grada, nekadašnji obor, potpuno sirotinje. Zbog toga svi, i mlado i staro, i
zanemarujući kliše o isticanju hrabrosti je podivljao. Gusto šiblje okružuju zido- sva plemena okolna, zvaše ga Dobrašinom.
i zanosa kod podizanja ovakvih spome- vi zarobljeni zelenim zmijama bršljana. I sve je kod Dobrašina bilo dobro i
nika, zagubio u potrazi za velikom pat- Ovamo više ni psi ne zalaze. Ovdje nije potaman, osim jednog: nije imao muškog
njom kroz koju prođoše ovi junaci prije poželjna ni siva tabla Komisije za oču- potomka. Kako je vrijeme odmicalo, sve
nego ih smrt riješi svakog ovozemaljskog vanje nacionalnih spomenika na kojoj žešće ga je izgrizalo pitanje ko će preuze-
udesa. Zid blago zavija u polukrug kao da se ispisuju osnovni podaci o kulturnom ti upravu nad onolikim bogatstvom kada
namjera stvaraoca ovog djela bijaše da na- dobru. Skršena, leži uza zid kao odbačen mu se kćeri, sve tri, poudaju, a zvale su
paćene ovješene figure stalno kruže pred celofan od pojedene čokolade. se: Bika, Soka i Vrana. Toliko ih je volio
našim očima i opominju nas da nikada ne Da bi se popeli u gornji dio grada, do i toliko mu prirastoše k srcu svojim na-
dopustimo da dođe vrijeme koje će od nas ostataka dvora morate se sukobiti s isu- stojanjem da mu u svemu udovolje i ra-
zaiskati da pokažemo i posljednje zrno kanim mačevima kojima svuda naokolo stjeraju tugu iz njegovih grudi da nikako
vlastite hrabrosti. Za njima kruži bron- mašu krute kupinove loze. Gore, na vrhu nije mogao zamisliti život bez njih. Zbog
zana pravougaona ploča na kojoj piše da ostataka jedne od četiri kule, osjeća se čo- toga je često znao reći da bi volio kada
je “na frontu i pozadini NOP-a, u Osmoj vjek kao da je napokon, nakon višednev- bi ga Bog pozvao k sebi prije nego mu se
krajiškoj brigadi, Cazinskom partizan- nih juriša na kapije ovog grada, poklao svu kćeri poudaju. I Bog usliši njegove mo-
skom odredu, muslimanskim brigada- njegovu posadu i sada stoji na pijedestalu, lbe i Dobrašin umrije u vrijeme dok su
ma Unske operativne grupe i jedinicama a ispod njega grči se trg sa spomenikom i sve tri njegove kćeri još bile u njegovom
Osme kordunaške divizije, u NOO-ima i nad njim vihore zastave njegovih kraljeva. domu u gradu Dubrovniku.
drugim organima revolucionarne borbe, Postiđen dubinom zaborava kojim je ovo Bika, Soka i Vrana, već stasale za udaju,
svoj život dalo 63 borca sa područja Vr- selo okrenulo leđa svome srednjovjekov- ostadoše na očevom imanju i u njegovom
nograča”. Raspoređena na istoj ovakvoj nom gradu, ne otvaraš oči, već potanjaš gradu i nastaviše živjeti u plemenitosti, po-
bronzanoj pravougaonoj plohi, u zaleđu dublje kroz vrijeme, u legendu. štenju i dobru. I da bi oživjele uspomenu
samuju njihova imena. na njega, ali i da bi mu pokazale kako je
S druge strane magistralne ceste, po- DOBRAŠINOVE KĆERI griješio žaleći za muškim potomkom, od-
nad krovova kuća poredanih uz nju, strče Nekada davno, u neprovidnim pomra- lučiše one da učine ono za šta smjelosti u
zeleni zidovi starog grada. Putniku koji činama vremena, u gradu Dubrovniku ži- sebi nalaze samo najodvažniji među muš-
prvi put staje pred ovaj spomenik za tren vio je vlastelin Dobrašin. Taj grad bijaše karcima: da sazidaju grad, ravan onom u

62 19/11/2021 STAV