Page 63 - STAV broj 350

kojem ih je otac odgojio. Rasplićući svoju
ideju dalje i tražeći najpogodnije mjesto,
shvatiše one da će samo jednim izgrađe-
nim gradom pokazati duši svoga oca i po-
tomstvu i svojim podanicima da njih tri
vrijede tek kao jedan muški potomak, a
to nikako nisu htjele, jer svaka je od njih
vjerovala da vrijedi kao cijeli sin. Na kraju
odlučiše da svaka podigne svoj grad i na-
zove ga po svom imenu. Na mjestu koje
prvotno odabraše za zajednički grad, na
orlovskim liticama uz bok brda Debelja-
če, odakle se branio ulaz u dolinu Une, na
koju nasrtahu neprijatelji otkako ostadoše
bez oca, grad svoj podignu najstarija Soka
i prozvaše ga Sokolac. Niže, u ravnici gdje
prestaje Debeljača i gdje se Una nestašno
bjelasa između riječnih ada, grad podi-
gnu Bika, pa ga prozvaše po njoj Bikać,
te se vremenom ovo “k” smekša u “h” i
ispade Bihać. Najmlađa Dobrašinova kći
Vrana nikako ne mogaše napustiti očev
Dubrovnik niti se odlučiti za mjesto gdje
bi podigla svoj grad.
Vranina neodlučnost uvodi je u jed-
nu drugu legendu. Zatječemo je u narod-
nom predanju o Kobasićima, vladarima
brekovačkim. Kazuje to predanje da je je-
dan od Kobasića godinama oblijetao oko
nje i nudio joj vjerenički prsten, a ona ga
stalno odbijala. Zasigurno nije htjela ni-
kom da obeća ruku dok ne nađe mjesto
za svoj grad i sagradi ga, ravnog grado-
vima njenih sestara. Ali Kobasići bijahu
nagli i prijeki, pohlepni, pa ovaj Vranino
“ne” nikako nije mogao shvatiti. Njeno
odbijanje ga razljuti do te mjere da je na
kraju uze nasilu. Jednog dana otme je i
ne odvede je kući, u svoje brekovačke
kule, već je hitnu u vodu, neka se uguši
i neka svi znaju da se s Kobasićima niko
nikada neće sprdati. Ali, Vrana se nekako
spasi, izbavi se iz unskih virova i pobje-
že sestri Soki na Sokolac. Tri sestre, is-
punjene dobrotom i plemenitošću, koju
je na njih prenio njihov otac, ne zatraži-
še smrtnu kaznu za Kobasića, nego da se
načini kraj ceste stub srama na kojeg će
biti privezan nedjeljom i praznikom pa
neka mu se svaki prolaznik ruga do mile
volje. Na kraju Vrana odluči da svoj grad
izgradi što dalje od zlokobnih Kobasića,
te ga podignu na suprotnom kraju očevog
imanja, daleko od Une i od svake druge
rijeke, između Bužima i Kladuše, a pro-
zvaše ga po njoj Vranograč. Drugi krak
legende o tri Dobrašinove kćeri kazuje
da nije riječ o Vranograču kod Kladuše,
već da se tako zvao grad koji postojaše
nadomak današnjeg naselja Ćukovi kod
Orašca u blizini Kulen-Vakufa.
Ako legenda o Vraninoj otmici od bre-
kovačkih Kobasića ima svoje uporište u
historiji – a ima, jer izbaci ona dokument
koji govori o tome kako Andrija Kobasić

STAV 19/11/2021 63