Page 64 - STAV broj 350

DRUŠTVO

se migranti, izuvaju se i hlade svoje izra- konja i grohot topova i urlik ranjenih
njavane tabane i broje žuljeve jer samo probija se udar saza i za njim glas, me-
tako saznaju broj kilometara koje ostaviše hak i svijetao, nadvisuje tišinu poleglu
iza sebe. Spuštaš se u prostor u kojem je po krajolicima. Ista svjetlost nahrće iz-
nekada bila dvorana s podovima od bo- među velikih kašmirnih zavjesa i jednom
rovih dasaka, s pozlaćenim karnišlama s razjarenom prugom rasijeca pomračinu
kojih padahu teške brokatne zavjese kroz i osvjetljava iste kočije i podnapite slu-
koje se nastupalo na terasu. Prije nego ge i kočijaše do kojih vino dolazi krišom
ćeš se popeti ovamo s ploče Komisije za u krčazima prošvercovanim na stražnji
očuvanje nacionalnih spomenika proči- ulaz, a u nekadašnjoj kapelici već četrde-
tao si kratku historiju ovog grada i sada set dana osamio se derviš Hurem i biva
pokušavaš zamisliti onu daleku noć, iz- tamo s Bogom sam. Dolje, u podnožju
gubljenu u debelim naslagama vremena dvora, na samom ulazu u grad, izgrađena
nanesenog plimama šest stotina godina. je drvena džamija. Godina je 1683, mje-
Kada su Kreščići pozvali sve plemeni- sec je april i u zraku se sluti veliki rat.
taške porodica s Une i Korane, sa Sane Iz dvorane, iskradajući se ispod melan-
i Vrbasa da svjedoče njihovom useljenju holičnog ženskog glasa, izlazi na terasu
u dvorac koji sagradiše nakon što s dru- glas skrunjen u polušapat, neko nekom
ge strane brda podigoše kulu i prozvaše kazuje kako je čuo da je sultan Mehmed
je Podzvizd. IV poslao iz Stambola velikog vezira Kara
Zamišljaš kako stojiš na terasi, nad- Mustafu-pašu i za njim silu od 250.000
nesen nad gluhu noć ispunjenu povreme- ljudi da konačno skrše odbranu Beča i
nim hrzanjem konja upregnutih u kočije bace pod noge Sveto Rimsko Carstvo.
poredane niz cijeli drum i razdiranu kre- Došla je ta vijest i do vrnogračkog diz-
štavim glasovima kočijaša koji su se, čeka- dara Kariman-age pa, evo, prije nego što
jući svoje gospodare da završe sa slavljem, opaše sablju i krene u rat, koristi on po-
već dobrano opili vinom koje svako malo sljednju priliku da osuneti sinove. Zato
neki od kreščićkih sluga prokrijumčari je večeras slavlje u dvoru vrnogračan-
“silu čini” bužimskom vlastelinu Ivanu kroz sporedni ulaz, dolje, iz prizemlja, skom, jer već sutra, šapuće onaj glas, ko
Kegleviću i, kako nikako ne htje “s dobra gdje su sagrađene prostorije za poslugu zna čija će se ugasiti zvijezda.
odustati od sile”, biva on izopćen: godi- i gdje se pored male kapelice može izaći Ti otvaraš oči. Posvud uokolo tišina
ne 1503. pozva čazmanski kanonik Lovre iz dvora. Iza leđa te osvjetljavaju plamič- tako sveprisutna da ti se čini kako se čuje
župnike u Pounju “da po nedjeljah i blag- ci stotina svijeća izvajanih od najboljeg tiho šumorenje dok se oko tebe, iznad
danih, kad je narod kod mise sakupljen, voska, koje su na naselje kao milodar do- tebe, pod tobom jedna preko druge ra-
javno uz zvuk zvona i utrnuvši i oborivši nijeli bosanski plemići sa Sane i Vrbasa. stežu guste naslage vremena. Spustaš se
svieće izobće Andriju Kobasića i nekog Zvone viole i jeca lutnja i šapuće harfa i u obor. Ovdje je nekada bila drvena dža-
Jurja Kupešenika” – onda bi, isto tako, romore glasovi onih koji su se izmaknu- mija. Na ovom mjestu bila su velika dr-
svoje uporište u stvarnim događajima li od centra dvorane i završili s plesom i vena vrata na koja izjaha Kariman-aga
mogla imati i legenda koja govori o tome šušte svilene haljine razigranih pleme- u praskozorje Velikog rata. Historija ga
kako tri Dobrašinove kćeri sagradiše svaka nitih gospođa i njihov smijeh buja kroz zatiče četrnaest godina kasnije u Ripču.
svoj grad. Samo treba dokučiti kakva se razmaknute brokatne zavjese i sudara se Košulja mu je razdrljena, krvave prutni-
to drama zbila u Dubrovniku, gradu koji s dalekim zavijanjem uznemirenih pasa. ce od sablji, koje ga nisu uspjele dohva-
je stvarno postojao na desnoj obali Une, A onda, odjednom, sve se rašiva u titi dublje, spajaju se na grudima u je-
negdje nad Grmušom, pa mu se za teme- mukloj drobljavini vremena. Kroz hrzanje dan veliki “X”. Okružen je karlovačkim
lje možda i danas zna, i zašto ju je narod, graničarima na hrpi kamenja u koju su
prenoseći je pričom kroz jezik i stoljeća, prethodnih dana topovi generala Karla
na kraju pomjerio ka izgradnji Sokoca, Nekada davno, u Auersperga smrvili zidine grada na un-
Bihaća i Vrnograča i sabio dublje u vre- neprovidnim pomračinama skim adama. Posvud oko njega razbacana
mensku pomračinu, kao što je, zbog čiste su tijela njegovih hrabrih vojnika koji se
intrige i snage priče, jednu svađu zbog vremena, u gradu boriše do posljednjeg daha. Kariman-aga
koje je Andrija Kobasić anatemiziran iz Dubrovniku živio je vlastelin još jednom, posljednjim damarima snage,
crkve, preveo u priču o ljubavi i takvoj zamahuje mačem i nahrće na karlovačke
strasti koja ne poznaje granice obzira i Dobrašin. Taj grad bijaše graničare u želji da ga konačno posijeku,
morala i koja čovjeka tjera, bespoštedno, tri sata hoda od Bihaća niz ali oni se izmiču, žele ga živa, znaju da se
do na sam stub srama. za njegovu glavu može dobiti dobra ot-
Unu, na desnoj obali, ispod kupnina. Dok mu stavljaju bukagije oko
SVIJETLI DVORI VRNOGRAČKI planina Jelovca i Drenovca, nogu i vežu mu ruke na leđima, on se
Iz bajkovitog predanja izranjaš u ze- nada kako bi ga kakvom strašnom zabu-
lenom moru spletenog bršljana. Po nje- a izgradi ga Dobra, kći nom na putu do Karlovca mogli provesti
govoj površini vjetar naganja bodljika- nekog kneza. Po njoj mu pored Vrnograča, da još jednom baci po-
ve valove skvrčenih kupinovih grana. gled na dvor u kojem je proveo najljepše
Svijet, stvarni, još je tu i čeka te, poput ime dadoše Dobrovnik, pa dane svoga života. Ne znamo da li mu je
kakve opasne zvijeri, vreba u šiblju i gr- Dubrovnik, a Dobrašin bijaše Svevišnji ispunio ovu želju. Historija već
mlju koje je obujmilo prostor oko zidina. na putu između Ripča i Bihaća zameće
Oko spomenika antifašistima okupljaju potomak te Dobre. svaki daljnji trag o njemu. n

64 19/11/2021 STAV