Page 66 - STAV broj 219
P. 66

Štamparija je bila ponuđena svima. Ljudi koji su imali kapital nisu
                                               bili zainteresirani, budući da je štamparstvo niskoakumulativna
                                               grana privrede, a ja nisam mogao zamisliti da svoje knjige nosim
                                               na štampu negdje mimo Sarajeva. Zato sam uložio svu svoju
                                               energiju u očuvanje ove “kuće knjige”, znajući da je naše da
                                               uložimo maksimalan napor, i fizički i intelektualni, a da rezultati
                                               nisu u našim rukama. Nisam se pokajao


          Trošak same štampe iznosio je oko 70.000   obzirom na svoju knjišku neprofinjenost,   Dževad Karahasan svoj odnos s izdavačem
          KM, a ja se nadao da ćemo knjigu preve-  upućenost i nenačitanost. Ne čini li Vam   u Njemačkoj – autor i izdavač dvije su zara-
          sti minimalno na engleski jezik i dostaviti   se da je čitalačka didaktika putem knjiga   ćene strane, a borba je oko visine honorara
          je nadležnim institucijama u Hag. Na kra-  pošla u obrnutom smjeru zaglupljivanja   (5, 8, 10 ili 12%) – a mi se ovdje u Bosni lju-
          ju, moram se zahvaliti mojim prijateljima   potrošnom robom?         bimo, zajedno jedemo grah i budemo presretni
          Salmiru Kaplanu i Razimu Čoliću, koji su   ŠIKALO: Sjećam se da su osamdesetih   kad niko nije na zijanu, kaže Karahasan. Mi-
          mi pomogli da ovaj finansijski udar barem   godina trafike bile prepune jeftine, neko   slim da je otvaranje knjižare sljedeći korak
          dijelom ublažim.                  je rekao “fast food”, literature. Ne znam   kojim mora iskoračiti “Dobra knjiga” da bi
                                            sjećate li se serijala: Ljubavni vikend ro-  zaokružila svoj proizvodni proces. Možda
          STAV: Nedavno je bio Sajam knjiga pa su   man “Svi pisci sveta”, jeftine roto-štampe   pred tom knjižarom, ako Bog da, postavimo
          mnogi komentirali da fali dobrih knjiga.   na 64 strane A5 formata, vezano klame-  kakvog klauna kako bismo privukli pozor-
          Doduše, mogli bismo se našaliti da to je-  rom. Moramo biti pošteni, i tada su ovi   nost prolaznika.
          ste tako jer Vaša “Dobra knjiga” nije uče-  “romani” prodavani u stotinama hiljada
          stvovala na Sajmu. Nejse, nije li možda   primjeraka. Naša generacija, ma koliko se   STAV: Ko drži monopol u izdavaštvu u BiH,
          upravo obratno, nedostaje li nam dobrih   samodopadljivo smatrala knjiškom genera-  ima li ga više uopće ili su izdavači osuđe-
          autora? Gdje je tu ona literatura koja, kad   cijom, gutala je ove isprazne priče. Možda   ni na puko preživljavanje?
          bacite pogled, osvaja istog trenutka, i to ne   je danas jedina razlika u obimu – današnja   ŠIKALO: Ne postoji monopol u bosan-
          samo naslovom već i značajem autorova   “fast food” literatura štampana je na znat-  skohercegovačkom izdavaštvu. Ne posto-
          po “dobru” razglašenog imena?     no više strana, broširanog je uveza i, kako   ji ni konkurencija, zapravo, konkurencija
          ŠIKALO: Dosadilo mi se izvinjavati zbog   po pravilu, ima šljašteće elemente na kori-  se može javiti u sferi udžbeničke djelat-
          ovogodišnjeg neučešća na Sajmu knjiga u   cama (UV lak). Matrica je ista. Međutim,   nosti, a o preživljavanju smo već govorili.
          Skenderiji. Upravni odbor Zajednice iz-  ne smijemo se puno ljutiti na čitalačku   Onaj ko nije spreman godinama hodati po
          davača BiH trebao je da dogovori s ruko-  publiku. Počet ćemo ličiti na političare. I   rubu, ko nije spreman biti intelektualni te-
          vodstvom Skenderije sve detalje oko našeg   oni kažu da je njihova politika odlična, ali   žak, ko nije spreman sve naše hendikepe
          učešća na Sajmu i detalje protokola za or-  da ne valja narod. Pa šta nam je činiti? Da   nadoknađivati dvanaestosatnim, pa i pet-
          ganizaciju narednih sajmova. Nisu se do-  smijenimo narod? Možda je ova, hegelov-  naestosatnim radom, ko nije spreman za-
          govorili. Znam da je to šteta. Ako kod svih   ski rečeno, “provala mase u javni prostor”   ložiti svu pokretnu i nepokretnu imovinu
          nas postoji dobra volja, mislim da bismo   preko društvenih mreža dodatno usložnila   za biznis (što se u razvijenim ekonomija-
          već sad trebali ponovo sjesti i dogovoriti   problem – pogledajte ko se sve oglašava i   ma smatra čistom ludošću, jer kolateral za
          detalje oko organizacije Sajma za narednu   koliko ima pratilaca. Šta se sve tu objav-  biznis mogu biti samo mašine i poslovna
          godinu. Mi smo se hvalili kako smo kao   ljuje. U normalnom društvu ovakvi ne bi   zgrada – nikako privatna imovina) neka se
          zajednica učestvovali na beogradskom i   dobili prostor ni u rubrici Pisma čitalaca.   ne bavi izdavaštvom.
          zagrebačkom sajmu knjiga, što je svaka-  Naš je primarni zadatak da objavljujemo
          ko dobro, ali meni ne može biti bitniji ni   društveno korisne naslove, a rezultat na-  STAV: Najavljeno je da bi uskoro moglo
          Beograd, ni Zagreb, ni Pula, ni Podgori-  šeg rada, rekosmo, nije u našim rukama.  doći do promjena u udžbeničkoj politici,
          ca, ni Frankfurt, ni Kairo, ni Leipzig... od                         da će se konkursi za izbor školskih udž-
          Sarajeva. I to bi trebalo pozvati sve zain-  STAV: Nije svejedno za kojeg se izdava-  benika provoditi na kantonalnoj umjesto
          teresirane strane (izdavači, pisci, knjižari,   ča odluči pisac, jer, onaj izdavač koji ima   na federalnoj razini, kako je do sada bio
          bibliotekari, čitaoci…), pronaći zajednički   dobar PR i marketing načinit će od neta-  slučaj. Također, i nastavni planovi i pro-
          sadržilac i odmah sad krenuti u organiza-  lentiranog pisca spisateljsku zvijezdu, zar   grami mogli bi se razlikovati od kantona
          ciju Sajma, baveći se pametnim pitanjima:   ne? Izostanak izdavačke logistike za pisca   do kantona. Kako će se to odraziti na iz-
          kako na najbolji način prezentirati bosan-  znači smrt u tržišnom smislu. I ne samo to,   davače, a i na štamparije?
          sku produkciju, kako sadržajno obogatiti   danas nije dovoljno biti talentirani pisac,   ŠIKALO: Odlično! Mogli bi nas razbiti do
          Sajam, kako dovesti publiku iz Bihaća,   morate biti pored toga još nešto – klaun,   atoma, pa, recimo, da svaka škola ima svoj
          Velike Kladuše, Bužima, Novog Pazara i   političar, provokator, trospolac ili četveros-  nastavni plan i program. Sramota! Pa po-
          drugih udaljenijih gradova, a samo takva   polac, naprosto, morate skandalizirati i šo-  gledajte ko to radi! Bosanski Hrvati? Ne.
          organizacija natjerala bi i nas izdavače da   kirati javnost da biste privukli pozornost.  Oni već odavno imaju svoje zavode za ob-
          ozbiljnije pristupimo ovom problemu. U   ŠIKALO: Vi sad govorite kao da mi imamo   razovanje i nastavu po planu i programu
          takvoj atmosferi rodile bi se i nove ideje.   posloženo tržište knjiga, pa nam još samo   Republike Hrvatske. Bosanski Srbi? Od
                                            preostalo da provociramo i fasciniramo jav-  Dejtona naovamo RS ima svoj Zavod za
          STAV: Današnja prosječna čitalačka pu-  nost inovativnim sadržajima, reklamom...   udžbenike i nastavna sredstva, a privatne
          blika ne samo što ne zna svoje savreme-  Nažalost, još smo mi daleko od tog. Ovdje   izdavačke kuće tu svakako ne postoje...
          nike već izokrene očima kad im spome-  se većina knjiga objavi zahvaljujući siner-  Problem su, dakle, BOŠNJACI. Kome?
          nete klasične autore, i to bez nelagode s   giji izdavača i autora. Pričao mi je profesor   Nažalost, sami sebi.   n



         66  23/5/2019 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71