Page 96 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

To se ponavljalo više puta. Čini mi se
da cijela planina odjekuje. Osjetio sam
se tako sitan prema tom silovito jakom
glasu. Nisam ništa odgovarao. Šutim i
pažljivo slušam svaku riječ. Prihvatam
sve uz zavjet, bez ijedne riječi, uz ogro-
mnu radost i pomisao: Bit ću živ! Posli-
je prihvatanja ove obaveze ne postoji ni-
kakav način da nešto mijenjam ili da ne
izvršim ovo što mi je naređeno. Zbunje-
no sam gledao kroz mrak, kao da i dalje
planinom odjekuje taj glas. Razlaže se i
odzvanja u mojim mislima. Već sam bio
budan i to mi se više učinilo kao stvarni
glas nekoga ko stoji ispred, iznad ili iza
mene. Kao da sam se počeo bojati stro-
goće u ovom govoru, trzao sam poglede
na sve strane ne videći ništa.
– Ne boj se ničega, bit ćeš živ!
Glas je nestao u tišini šume. Poku-
šavam ponoviti one izgovorene riječi.
Ponavljam ih nekoliko puta u mislima
i obećavam i prihvatam sve. Uradit ću
sve to, jer, bit ću spašen, bit ću živ!!! Prvi
put istinski razumijem i shvatam da ima
Boga. Čitao sam razne knjige kroz ško-
lovanje, a i poslije. Većinom zabavne, a
eto, Kur’an nikada nisam pročitao. Sve
dok mu je život lagan i bezbjedan, čovjek
je usmjeren mnogo lakšim i zabavnijim
stvarima. Religija i vjera u Boga bile su
zabranjene pripadnicima Komunističke
partije. Da bi postigao uspjeh, priznanje
ili napredak, morao si biti član te, u to
vrijeme, jedine partije. Procedura dola- koju sam osjećao svuda oko sebe poslije – Ovaj rat uzeo mi je sve.
ska u partiju bila je sljedeća: Neko od govora iz onog prelijepog sna. Osjećao Govorio je da mu život više ne zna-
starijih članova partije primijeti novog sam da imam nešto što je u tom momen- či ništa.
kandidata, predloži ga na sastanku Ko- tu ličilo na garanciju za život. Za mene – Da bar nisam vidio da su ga ubili,
munističke partije i on bude primljen ili je taj san bio velika stvar jer sam počeo nadao bih se da je živ. Ovako se nemam
odbijen. Ja sam postao član na odsluže- čvrsto vjerovati u svaku riječ koju sam čemu nadati. Šta ću tamo u Tuzli i da
nju vojnog roka na Kosovu, u Prizrenu. čuo. Prihvatanjem ove obaveze, moj ži- dođem živ? Trebao sam ostati s njim, da
Titov režim uspio je odvojiti od vjere vot postao je sasvim siguran, bar sam ja umrem i ja pored njega.
čak i neke koji su prije ulaska u parti- tako razmišljao. Čak sam lakše podnosio Nijedna riječ nije bila dovoljna za utje-
ju bili istinski vjernici. Dešavalo se da i bol u koljenu. (...) hu. Pomislio sam mnogo puta da neće iz-
jedan dio porodice čine aktivni članovi Ako sve prođe bez problema, Hazim držati zbog svega što mu se desilo. Gledam
komunističke partije, a otac ili majka i Ahmet su predvidjeli da bismo za dva- ga kako grli ruksak mrtvog sina i brižljivo
pripadaju nekoj religijskoj grupi. To je -tri dana trebali biti na slobodnoj terito- ga čuva pronalazeći mir za sebe. Kretali
bilo i kod pravoslavaca i kod katolika i riji. Prolazili smo pored zaraslih ruševina smo se stazom koja je već bila ugažena.
kod muslimana. Moji roditelji su bili koje su ličile na sve drugo osim na kuće. Bio je to znak da smo na dobrom putu i
vjernici, a ja nikad nisam bio u džamiji, Bile su to gomile materijala, srušene zi- da ne lutamo. Sve je bilo zaraslo, pa i sta-
nisam nikada čitao Kur’an i zbog toga je dine zarasle u žaru, ostrugu i sitno šiblje. ze koje smo pokušavali pronaći. Okolina
ova noć, za mene, postala nešto što me Ahmet nam je pričao da su ovi zaseoci je potpuno promijenila izgled. Livade su
osnažilo, osvijestilo i probudilo iz sivi- prije rata bili prelijepi. Predlagao nam smanjile svoju površinu, šume se proširile
la u kome sam bio dugi niz godina. Za je da prođemo kroz voćnjake. Nabrali na livade s gustim šibljem, staze i manji
prihvatanje vjere u Boga ponuđena mi smo malo kiselih jabuka. Kruške nismo putevi potpuno su zarasli u korov. Upa-
je i nagrada – život. Bio sam obradovan i uzimali jer su to uglavnom bile neke je- dali smo u šiblje i sitno drveće, a negdje
počašćen takvim snom. Zavjetovao sam senje sorte koje je bilo nemoguće jesti u i spleteni od ostruge gubili dosta snage i
se, a moj život je ulog u obećanju. Znam julu. Pričao nam je i o borbama koje su vremena da bismo prešli zarasle livade. (…)
da ću, ukoliko to ne ispoštujem, biti ka- se vodile za Cersku, u nastojanju da se za- U potpunom mraku na nekim mjesti-
žnjen. Ta noć je imala najljepši kraj od štite od svakodnevnog srpskog kidisanja ma smo se pridržavali jedan za drugog, ali
svih noći koje su počinjale i završavale na prostor na kojem su ljudi bili odlučni smo išli dalje. Zoru smo dočekali u brdima
u ovim šumama, i ruševinama nastalim ostati do svoje smrti. Primijetio sam da je obraslim šumom, gdje se vidljivost poste-
iz mržnje. Rađalo se sunce u predivnim Ahmet bio jedan od mnogih koji su svoju peno povećavala brzim svitanjem. Čim se
šarama nebeskog svoda. Sedmi dan osva- bolnu ranu nosili na duši. On to nije ni bolje razvidjelo, počeli smo tražiti gljive.
nuo je sa snagom i moralnom podrškom umio sakriti, bio je sasvim iskren. Uspjeli smo pronaći po pet-šest gljiva za

96 2/7/2020 STAV