Page 97 - STAV broj 278

rasle uz sami put. Tako gladni, ne obzirući sam se dosta ubijenih ljudi, kroz čitav
se ni na šta, žurno smo ih brali i jeli. Svi rat, ali su prizori u Jezernici bili zastra-
smo bili oduševljeni količinom i dobrim, šujući. Svaki naš korak bio je neizvije-
slatkim ukusom borovnica, koje su nam snost jer su potezne mine bile vidljive s
bar malo uljepšale dan. Blaga strmina obje strane rječice. Bile su to odskočne,
makadamskog puta pratila je pravac po- rasprskavajuće mine kod kojih je osigu-
točića koji je glasno žuborio između ve- rač bio vezan gotovo nevidljivim silkom
ćih stijena, zapljuskujući kamenje svojom do druge mine, na suprotnoj obali. Neke
bistrom i hladnom vodom. Makadamski su bile maskirane sa malo lišća ili gran-
put ispred nas izgledao je veoma dalek i čicama u blizini obale. Smrt je postala
gotovo beskrajan. Potočić je grgoljio u vidljiva – gotovo opipljiva, i bila je svuda
podnožju unakažene šume. Oni su sjekli oko nas. Niko ništa nije govorio. Idemo,
sva velika stabla u blizini. Prvi sumrak preskačemo preko onih skoro nevidljivih
uvlačio se u šumske kotline i već se po- veza između mina. Hazim je prvi, Meša
čelo mračiti. Redale su se noći, niko nije drugi, pa Sifet, Velid, Sakib i ja, a iza
znao koliko ćemo još takvih noći dočekati mojih leđa Selman i Ahmet. Odjednom
u našoj dugoj neizvijesnosti. Počeli smo je odjeknula eksplozija. Tišina, a onda
razmišljati na posve drukčiji način. Više su se začuli tihi jauci. Četverica od nas
pazimo na naše kretanje koje je moralo osmerice pogođeni su gelerima. Grupa
biti sasvim tiho i gotovo nečujno. Osje- je prepolovljena u samo jednoj sekundi.
ćanje slobode kao da se polahko budilo Nismo se odmakli ni desetak metara od
ili je to bio predznak koji sam jedino ja zadnjeg tijela onih ubijenih ljudi, a već
osjećao. (…) su četverica ležala iz naše grupe. Meša je
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ većavao se jak i neugodan zadah. Tre- stomak. Držao se rukama preko stoma-
pao u vodu, a rječica oko njega zakratko
Bio je to sedamnaesti dan od pada
se obojila u crveno. Sifet je pogođen u
Srebrenice. Približavanjem rječici po-
ka i nije se pomicao iz savijenog položa-
bali smo ići nizvodno nekih 300 do 400
ja na lijevoj strani Jezernice. Pogođen je
metara do teritorije koju su srpski voj-
i Selman u predjelu pojasa, iznad desne
nici slabo mogli kontrolisati. Iza ovoga
je bila neka međulinija ili tampon-zona
noge. Sakib je izgledao sasvim dobro, a
koja bi nam bila sigurnija za prelazak
onda se počeo naglo gubiti, naginjući se
do naše linije. Kretali smo se oprezno,
i povukao nazad. Jedva smo se zadržali
koračajući s kamena na kamen gdje je
to bilo moguće, da bismo izbjegli na- preko jedne veće stijene. Uhvatio sam ga
na toj stijeni, vukao me svojom težinom.
svakoga i skloniti se u dubinu šume da gazne ili potezne mine. Već smo počeli Hazim je brzo pronašao zavoj u torbi, te
naložimo vatru. Uradili smo to brzo jer primjećivati ljudska tijela koja su leža- smo mu zamotali ranu na ruci iz koje je
nas je na to tjerala jaka glad koja se više la u blizini rječice ili u vodi. Broj tijela brzo gubio krv. Hazim mi je dodao još
nije mogla trpjeti. Vatra je bila mala, ali se povećavao kako smo se kretali napri- jedan zavoj kako bih pomogao Selma-
dovoljna da ispečemo gljive. Dim koji se jed. Čitava dolina zaudarala je na smrt nu. Pokušao sam mu pomoći, ali izuzev
dizao kroz krošnje drveća ipak nije bio i neugodan miris. Tijela su bila i s lije- malo krvi u predjelu pojasa, na desnoj
tako veliki da bi se izvukao iznad guste ve i s desne strane Jezernice, a neka su strani, nije bilo većeg krvarenja. Brzo je
šume. Ugasili smo vatru i krenuli dalje. bila u poodmakloj fazi raspadanja, zbog izgubio svijest i nije davao znake života.
Bio je to prilično dobar ručak za naše čega se i širio taj neugodni miris. Bilo Bili smo malaksali, gladni i izmučeni, i
izgladnjele stomake. Sporo smo se kretali. mi je mučno i teško gledati masakrira- to je za njega bilo presudno. Nije prošlo
Zbog jakog znojenja od umora, pili smo na ljudska tijela, ispreturana u različite možda ni tri-četiri minuta, zasuli su nas
dosta vode, a to je sve brže i više podsticalo položaje. Neka su bila bez ruku i nogu i rafali iz puškomitraljeza. Pored rafala iz
jaku glad. Prolaskom dalje kroz šumu, u sve je izgledalo poprilično jezivo. Vidio automatskog oružja, odjekivale su deto-
samo predvečerje, na makadamskom putu sam obezglavljeno tijelo, ruku savijenih nacije tromblona ili ručnih bombi. Prije
primijetili smo nedavno odsječena stabla, prema vratu. Voda je zapljuskivala u ve- nego što smo trebali proći kroz ova vrata
pripremljena za odvoženje iz šume. Sjekači like rasjekotine na stomacima pojedinih smrti, Hazim nam je pokazao lokaciju
šume radili su do kraja radnog vremena, a tijela. Nisam ih tačno izbrojao, ali sam sa koje bi srpski vojnici mogli otvoriti
onda otišli kući. Za njih je ovo bio jedan mogao pretpostaviti da ih je bilo više od vatru, ukoliko nas otkriju pri pokušaju
običan radni dan. Na proplancima smo petnaest. Kad sam pomišljao u tom trenu prolaska. Otkrila nas je ona mina koju
nalazili šumske jagode koje su bile pra- da im je trebalo manje od tristo metara je neko od nas aktivirao i njima je to bio
va poslastica. Tog dana smo prešli preko do slobode, do života, hvatala me neka jasan signal, te su počeli sa dejstvom po
Debelog brda, gdje smo uočili dosta na- muka, te sam počeo gubiti snagu. Uzeli su nama sa već pripremljenog mjesta za
puštenih vikendica. Iz radoznalosti smo im sve. Oni su samo htjeli život, na koji kontroliranje ovog dijela rječice. Našli
zavirili u neke od njih, bez pretjeranog su imali pravo..., uzeli su im i to, a onda smo se pod vatrom različitog oružja srp-
zadržavanja. Dalje smo se spuštali pre- u beskrajnoj mržnji masakrirali njihova skih vojnika koji su bili postavljeni na
ma makadamskom putu kojim su Srbi mrtva tijela zarad srpske osvete za nešto, obližnjem uzvišenju s kojeg su mogli u
odvozili isječenu šumu. Spustili smo se za šta, siguran sam, ovi ljudi nisu bili kri- potpunosti kontrolirati prolaz rječicom
do samog puta i na jednom mjestu pri- vi. Bilo je to i previše za mene, okretao koja je značila život. Na našu veliku sre-
mijetili nekoliko praznih konzervi koje sam pogled da ne vidim sve te strašne ću, put niz Jezernicu prekriven je veli-
su drvosječe bacile poslije ručka. Pažnju slike. Prvi put u životu i ja sam osjetio kim stijenama koje su nam poslužile kao
su nam privukle zrele borovnice koje su mržnju prema drugoj strani. Nagledao dobar štit od rafalne paljbe. n

STAV 2/7/2020 97