Page 70 - STAV broj 359
P. 70

KULTURA



          Izglančana zrelost i osobenost
          ESENCIJALNA




          “ŽEDNINA” POTVRĐENA




          PJESNIČKIM PRVIJENCEM






          Piše: Željko GRAHOVAC              Azemina Krehić, “Zrcalo od mjedi”, poezija, “Planjax”, Tešanj, 2022.

                rva knjiga Azemine Krehić Hali-  to je koncentracija kao silina samookup-  Tvorca – “Budi, i bȋ!”, i u njenom sekun-
                lović spada u one rijetke u kojima   ljanja bića, s kojom i zbog koje i vlasti-  darnom učinku neodoljive potrebe ljud-
                se uobičajene karakteristike svih   ta upojedinjenost, i svaki drugi koji se tu   skog bića da se vrati Praizvoru, da se sto-
         Ppjesničkih prvijenaca ne mogu     zatekne, i simboličko-metaforičke pje-  pi s božanskim). Iz niza pjesama u ovoj
          registrirati. Ovaj je rukopis (nagrađen na   sničke esencijalizacije podneblja (“duha   knjizi snažno zrači upravo ta samoprepo-
          konkursu Fondacije FBiH za izdavaštvo)   mjesta-i-vremena”) – sve to zasebno i sve   znatljivost jednoistosti žudnje.
          ispisan dosljedno, konzistentno i precizno   zajedno zadobijaju i trpe nekakvu relati-  “U bašti, snažnim čvorovima svezala
          – bez ikakvih “restlova”, bez “izleta u ne-  vizaciju spram  punine  bića (Bića čak i s   sam štrik,/ govoreći kako tu dopire najvi-
          poznato”, bez sadržaja i izvedbi koji bi se   početnim velikim slovom), spram punine   še sunčevih zraka.// Plavičasta tanka linija
          mogli ispostaviti kao “kolateralna šteta”   koju sve upojedinjenosti mogu samo udisa-  gledala je u tvoj prozor,/sa roletnama kao
          u sklopu te kreativne potrage, bludnje ili   ti, usisavati, upijati,   visoko podignutim kapcima.// U plete-
          lutanja (s kojima ne može da ne otpoč-                                 noj košari iznijela sam svoje najčistije
          ne svačiji autorski pjesnički put). To,                                pjesme/ i prostirala ih umjesto veša na
          opet, možemo uzeti kao siguran znak                                    mirisavu vrelost zraka.// U želucu mi
          autoričine zrelosti, pa i “odstajalosti”                                se uzmutio nemir kao žumance,/ ra-
          rukopisa – dovoljno dugo ispisivanog                                    zastirala sam ti sebe pod crvenim šti-
          i glačanog, da ne bismo u njemu mogli                                   paljkama... // Tvoji prozori su sklopili
          ukazati na osobenosti prvijenca.                                        oči...// Tmurni oblaci su kao zajecali
            Pet je ciklusa unutar kojih je pjesni-                                nad mojom baščom, / pjesme su već
          kinja posložila svoje tekstove: Krhotine (sa                            pokisle, a ja sam istrčala iz kuće / i
          sedam pjesama), Zatočeni odrazi (deset),                                hitro skidala štipaljice, pokušavajući
          Stakalca juga (devet), Zrcaljenje (šesnaest)                            spasiti/ bar poneki stih, ili onu riječ od
          i napokon Zrcalo od mjedi (pet) – ukupno                                koje zavisi život.” (Štrik pod Suncem)
          47 tekstova. Već i iz naslova ciklusa osje-                                “Prelazim preko praga koji je gra-
          timo nešto od one huminske (Hamza), ali                                  nica / između mogućeg i nemogućeg. //
          i šimićevske opsjednutosti mediteranskim                                 Sa osmijehom i sjajem u očima / poz-
          kršom, svjetlom, sjenovitostima i tajanstvi-                             dravljam takvog tebe/ u kojem su se
          ma. Iz svoga zavičaja (Ljubuški) ova pje-                                skupila / sva moja neposjedovanja. //
          snikinja je “povukla” cijeli taj frekventni                              Tješi me što ću zakoračiti/ ponovno
          spektar hercegovačkog podneblja – tako da                                u kuću./ Za tebe takvog još samlja.
          ovu knjigu bez sumnje možemo prepoznati                                  // Pustit ću ptice iz kaveza, a u kosu
          i tretirati i kao svojevrsnu intimnu posvetu                             / čvrstom ću gumicom povezati /
          ontičkoj punini zavičajnosti.                                             sve svoje nesigurnosti i strahove. //
            Nije slučajno naslov prve pjesme                                        I prstima svojim prelazit ću nježno
          Šutnje, nisu slučajno pomenuta u njoj                                     vratom,/ preko granice između ne-
          “osiona božanstva juga” kao neukrotive                                    mogućeg i mogućeg.” (Susret)
          sile prirode koje nas svode “na golo ja” i
          “ogoljeno ti”... i nije slučajno da se pje-                                  Metaforičko-alegorijskom upri-
          sma završava ovako: “Crtam na podroše-                                    zorenju primordijalne/inicijalne
          nom staklu/ iskrivljenu crtu usana,/ dok                                  ženske pozicije/frekvencije unutar
          ti mahnito juriš/ pogledom za mjestima/                              polja erotskog privlačenja, kako je ona
          na kojima nećemo dijeliti/ ni isto svjetlo/   žudjeti..., a nikad dosegnuti. Fiziološke,   data u prvoj navedenoj pjesmi, odmah
          ni isti rastući mrak.”            mjesne, temporalne i sve druge granice   se pridodaje možda i najbolja pjesnička
                                            pritom nisu ništa drugo doli medijum   esencijalizacija obiju strana (i svijetle, i
            Pjesnički subjekt u ovoj knjizi ima   sudaranja, ukrštanja, prožimanja – same     mračne) “gravitacionog polja” ženske i
          jednu osobinu koja se istura u prvi plan:   žudnje (u njenom primarnom učinku   muške ljubavi (privlačnosti, strasti) – koja



         70  21/1/2022 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75