Page 56 - STAV broj 361

DRUŠTVO

Katolička crkva Uznesenja
Marijina na Stupu

BOGOMOLJA

ZAPRETENA

U KOLO

Svake godine na Svetu Gospu okupljalo se ovdje i staro

Tekst i fotografija: Izet PERVIZ i mlado, i svi, i katolici i pravoslavci i muslimani i Jevreji,
hvatahu se u stupsko kolo.

a prostranom Sarajevskom polju, povuče i odnese nabrekla tijela podavljenih licu, prepoznajući se kao slobodna i sa-
sred Stupske petlje, zavijena cje- životinja, ostade toliki mulj da jedva nađo- mostalna kraljevina, rastao je ovdje jedan
lodnevnom hukom automobila, še križeve i groblje u Doglodima. Tada od- hrast. Bijaše visok i osamljen, tri stotine
Nkamiona, autobusa i tutnjavinom lučiše da u vječnost svoje pretke naseljuju godina zaokružilo se u njegovim godovi-
istrošenih tramvaja, gotovo neprimjetna, ovdje, na brežuljku vrh kojeg se ni jedan ma. Krošnjom svojom raširio se kao jedini
šćućurila se grobna kapela. Izgradiše je, kažu povodanj nikada, otkad je svijeta i vijeka vlasnik plodne crnice u cijelom Vrhbosan-
požutjele listine, ljeta gospodnjeg 1930. do- i ljudskog pamćenja, popeo nije. Kazuju skom polju, vrh kojeg će Osmanlije, kada
seljenici iz prostranog Austro-Ugarskog Car- mudre listine: kapelica ova niknu ispod dođu, ozidati dvor. Na bilo koju stranu
stva, koje oseka njihove raspale domovine ruke Karla Paržika, kraljevskog i carskog da odmakneš, vidio se i uvijek je bivao u
ne zahvati sa sobom i ne odnese ih onamo arhitekte koji rukopisom svojim obilježi sredini, kao kakav stup. Zato se oko njega
otkud su i došli. Četrdesetak godina prije, cijelo Sarajevo i pola Bosne. okupljahu svakom prilikom i u hladu nje-
kazuje se, s Trebevića, Igmana, Treskavice, S druge strane, predanja zgrudana u gove krošnje padoše svakojaki dogovori, a
Jahorine i Romanije sruči se strašan povo- sjećanjima najstarijih kazuju ovako: baš cijeli kraj po njemu prozvaše Stup. Okolo,
danj. Protutnji kroz nabujalu Miljacku, Že- tu gdje danas stoji kapelica, na istom bre- pod Igmanom virile su kuće razbacane u
ljeznicu, Dobrinju, Bosnu, Tilavu i Zujevi- žuljčiću, nekada davno, u vrijeme kada je sela: Kovači uz rijeku Večernicu, Butmir
nu i potopi kuće do krovova. Kada se voda Bosna bila sasvim okrenuta sebi i svom uz Tilavu, Otes na lijevoj obali Željeznice,

56 4/2/2022 STAV