Page 59 - STAV broj 361

gradnje, a sve to treba elaborirati stručno Baš tu gdje danas stoji kapelica, na istom brežuljčiću,
lice. Te njihove zahtjeve Ordinarijat će,
piše dalje u naredbi, zajedno s predraču- nekada davno, u vrijeme kada je Bosna bila sasvim
nom radova, prosljeđivati Zemaljskoj vladi okrenuta sebi i svome licu, prepoznajući se kao slobodna
na odobrenje. Rezultate ove biskupske ak-
cije nalazimo pobrojane u Izvještaju o up- i samostalna kraljevina, rastao je ovdje jedan hrast. Bijaše
ravi Bosne i Hercegovine iz 1906. godine, visok i osamljen, tri stotine godina zaokružilo se u njegovim
koji pred lice javnosti donosi profesorica
Branka Dimitirijević u svojoj doktorskoj godovima. Krošnjom svojom raširio se kao jedini vlasnik
disertaciji Arhitekt Karl Paržik. U izvješta- plodne crnice u cijelom Vrhbosanskom polju, vrh kojeg će
ju se kaže da su za petnaest godina u Bo-
sni izgrađene 153 crkve, a popravljeno ih Osmanlije, kada dođu, ozidati dvor.
je 124. Uz njih podignuto je 169 župnih
stanova i popravljeno 19 starih. zorom nacrtaju kod Velikih drveta. Otud Friedriecha Freiherra Kellnera von Kollen-
krenu kolona prema Blažuju, gdje ih do- steina br 41, koji 21. septembra 1878. po-
MARIJANSKO SVETIŠTE čekaše gotovi isklesani blokovi. Tek kada ginu na ovom mjestu smrću junačkom”, a
Sljedeće godine obistini se ono što je dotjeraše sav kamen i složiše ga u dvori- u donjem dijelu ovako: “Spomen podižu
vikao puhač u rog s hrasta. Dođe u okto- šte, udariše temelje, a stolarija već bijaše oficiri korpusa k. und k. pješadijske regi-
bru sva svita iz Sarajeva i donesoše kamen gotova. Nakon toga počeše vaditi pijesak mente Feldmarschall Liutenant Erzherzog
temeljac, a posveti ga – neka se i to zna – iz Miljacke za zidanje, a u Igmanu vađahu Eugan br 41.” Ovaj nadgrobnik danas je
glavom vrhbosanski kanonik doktor Antun krečnjak i prevoziše ga u kreševske kreča- nacionalni spomenik bosanskih naroda i
Boneventura Jeglić i održa svečanu misu. ne da ga tamo peku. Kada pade zima, svi niko ga ne cjeliva.
Poslije toga, cijelu zimu ništa se ne desi. se raziđoše kućama i gradilište osta pusto,
Narod, već nagrižen sumnjom, sve je po- a na proljeće opet nastaviše sa gradnjom i NACIONALNI SPOMENIK
kunjenije obilazio onaj kamen temeljac i do početka ljeta svi radovi već bijahu go- Uz crkvu i nadgrobnik, nacionalni
gledao u nebo i brižno odmahivao glavom, tovi. Njih je, kažu, obavio poduzetnik Al- spomenik čine i četiri slike, pokaznica,
naviknut da se u Bosni preko noći sve pre- bert Wohlgemuth za 5.600 forinti. U au- kalež i evanđelistar. Slika “Gospa dobrog
tumba snogu na glavu i da već sutra može gustu, u nedjelju, 18. dana, iskupi se pola savjeta”, izrađena u nekoj od “mediteran-
iz gustih magli bosanske historije iznići Bosne, a otac Boneventura blagoslovi cr- skih radionica” s kraja 18. ili s početka
takvo vrijeme koje će opet biti nepovolj- kvu svečanom misom. Na dan posvećenja 19. stoljeća, najstarija je među pokret-
no za crkve i samostane. U januaru, sasvim pred crkvu stigoše dva zvona kao poklon nim vrednotama crkve. “Blaženu Djevicu
stidljivo, pojavi se priča kako kamenoresci od Antona Ciryla Stojana, moravskog žu- Mariju pomoćnicu kršćana” naslikala je
u blažujskom kamenolomu već dva mje- pnika u Dražovcima. Bilo je toliko naroda 1892. godine, kada se uređivao interijer u
seca zakivaju drvene kajle u ljuti kamen i da im je trebao cijeli dan, i još do ponoći, crkvi, kneginja Gabrijela Šenburg Vindiš
zalijevaju ih vodom. U februaru mještani da se svi izredaju pred zvonima, da ih do- iz Graza. Kažu da su naručitelji iz Bosne
Osika, koji bijahu najbliži Blažuju, poče- dirnu i cjelivaju. zatražili da se na oltarskoj slici naslika
še obilaziti po svim okolnim selima, priča- Kažu da je do Agresije na Bosnu i grupa Bošnjaka, pa su s toga poslali u Graz
jući i kunući se svim i svačim, kako se za Hercegovinu stupska župa bila najveća i nekoliko župljana iz Sarajevskog polja da
hladnih mraznih jutara mogu čuti pucnji najbogatija među župama vrhbosanskim. u narodnoj nošnji poziraju kneginji Ga-
i cviljenje kamena koji se cijepa od siline Postala je Marijansko svetište. Na Veliku brijeli. Kazuje se da je župnike predvodio
zaleđene vode koja mu se zakiva u srce. Gospu 14. augusta svake godine ovdje bi njihov svećenik Franjo Venhuda i da je
One nevjerne vodili su sa sobom pod Golo se znalo iskupiti i do 20.000 hodočasnika. i on prikazan na slici, iza njega je jedna
brdo, pa tu čekahu zoru da i sami čuju je- Uz katolike, dolazili su i njihovi prijate- redovnica iz Sarajeva, a u desnom uglu
caj kamena koji popušta pod silinom smr- lji, rođaci i komšije drugih vjera i svi bi kleči bosanski franjevac. I druge dvije sli-
zle vode. Ovi se vraćahu sasvim uvjereni, se uhvatili u “stupsko kolo” i zapleli se u ke uradila je kneginja Gabrijela Vindiš.
ali govoraše kako jeste, istina je, cijepa se njemu, i opasali deset i više krugova oko Njih je naslikala 1883. godine i pokloni-
kamen, ali to je zasigurno kamen za dru- crkve. Umjesto zvona, sad su ljubili nad- la ih travničkoj sjemenišnoj crkvi te su
gu crkvu, blažujsku, na Plandištu ponad grobni spomenik isklesan 1900. godine od naknadno prenesene ovdje.
Rimskog mosta, nju pravoslavci grade već sarajevske hreše. Kazuje nam on da su se i Monstranca ili pokaznica izrađena je od
godinama. ovdje vodile žestoke borbe između bosan- pozlaćenog bakra i poklon je fra Fučika, žu-
Sve sumnje s prvim dahom proljeća ske vojske i okupacionih snaga. Oni koji pnika iz Mežovica u Moravskoj, gdje je otac
razbi župnik Ivan kad zađe po selima i po- razumiju njemački kazuju da na njemu, Venhuda išao radi prikupljanja predmeta
pisivaše sve gvozdenjake. Brojao je konje i gore, pod krstom, piše ovako: “U sjećanje za stupsku crkvu. Kalež je, pretpostavlja
volove i naređivao vlasnicima da se ranom na hrabrog saborca, majstora vojevanja, to Snježana Mutapčić u studiji Sarajevske
crkve kroz povijest umjetnosti, urađen u do-
U januaru, sasvim stidljivo, pojavi se priča kako kamenoresci maćoj radionici po uzoru na venecijanske
majstore oko 1640. godine. Evanđelistar je
u blažujskom kamenolomu već dva mjeseca zakivaju drvene štampan u Veneciji 19. aprila 1773. godi-
kajle u ljuti kamen i zalijevaju ih vodom. U februaru mještani ne, piše Snježana Mutapčić, izdavač je fra
Osika, koji bijahu najbliži Blažuju, počeše obilaziti po svim Petar Knežević iz Knina, pisan je na po-
ljičkom dijalektu iz okoline Splita, tekst je
okolnim selima, pričajući i kunući se svim i svačim, kako se za ukrašen štampanim vinjetama, kožnog je
hladnih mraznih jutara mogu čuti pucnji i cviljenje kamena koji uveza, ima 272 pagirane stranice, na koji-
ma se mjestimično mogu vidjeti naknadno
se cijepa od siline zaleđene vode koja mu se zakiva u srce. dodati zapisi tintom. n

STAV 4/2/2022 59