Page 15 - Jurek 2018. - Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac
P. 15

Tema:                                                                Blagdan ili parada?
             blagdanima uopće. Kako Jurek izlazi jednom godišnje – na kraju nastavne godine, možda će vam  U
             BLAGDANI - BADNJAK, BOŽIĆ
                                                                                      Krležinoj pjesmi „Badnjak“ motiv Krista
                                                                                      predstavljen  je  na  sarkastičan  način,
             U školskim zadaćama koje se pišu u prosincu naši učenici često promišljanju o blagdanu Božića i
                                                                                      Krleža  ga  prikazuje  u  dva  lika  -  Krist
             ova tema biti neobična, možda će vam biti čudno usred ljeta čitati o Božiću. Možete je i ostaviti i   siromašnih i Krist bogatih. U pjesmi je opisan
             sjetiti se Jureka za šest mjeseci – pa usporediti svoje tadašnje raspoloženje i razmišljanje s viđenjima   način  na  koji  Badnjak  i  Krista  doživljava
             naših sadašnjih i bivših gimnazijalaca. Bivšima poseban pozdrav!     visoko  društvo,  a  na  koji  način  društvo
                                                                                  bijede.  Opisan  je  način  proslave  Badnjaka  i
                                                                      Z. Seleš, prof.   pripreme za Božić kao opijanje po pivnicama,
             Blagdani i kako ih slaviti         opčinjeni sobom. Cilj im je da dođu na vrh,   darovanje skupih poklona i uživanje u obilju
                                                da  postanu  važni,  slavni,  da  budu  u  centru   hrane.  Krist  siromaha  nema  ništa  od  toga,
                ojam  blagdana  nam  je  svima  opće   pozornosti.  Da  postanu  zvijezde.  Nisu  ni   društvo  je  gladno,  a  poklona  nema.  Dok  se
                poznat.  Prije  bih  ga  nazvao  Kolačdan.   svjesni  kako  su  u  toj  jurnjavi  postali  hladni,   Krist  rađa  kao  simbol  svjetla  za  gospodu,
            PNema  blagdana  u  kojem  nema  nekih   bahati,  nemilosrdni,  puni  mržnje.  Ne  znaju   u „drugom“ se „svijetu“ ljudi rađaju baš kao
             slastica,  barem  što  se  moje  obitelji  tiče.  Ne   da  mogu  postati  voljeni,  slavni  i  dobri  na   i  Isus,  u  štali  s  govedima.  Pjesma  prikazuje
             bih  baš  ulazio  u  tuđe  blagdane,  već  bih  se   neke  druge  načine.  Zaboravljaju  pritom  na   tužnu  i,  nažalost,  istinitu  sliku  današnjeg
             držao naših, hrvatskih.            one  prave  vrijednosti,  otuđuju  se  od  sebe   svijeta i božićnih parada. Gubi se ona stvarna
             Ruku  na  srce,  što  ja  znam  o  Hanuci,  Pashi   samih, a onda i od svojih bližnjih. Tuga ih sve   bit najljepšeg blagdana u godini. Prestaje se
             ili  Kurbam-Bajramu?!  Kršćanin  jesam  pa   više obuzima. Kao posljedica toga razbacuju   slaviti  Krista,  a  sva  je  pozornost  usmjerena
             poznajem  kršćanske  blagdane,  iako  sam  ih   se novcem i hranom, drogiraju se, piju, puše,   na  ljude.  Što  kupiti,  kako  se  odjenuti,  što
             od  malih  nogu  zavolio  samo  zbog  mekih,   kockaju  i  poigravaju  tuđim  životima.  A    kad   kuhati,  koliko  ljudi  pozvati  …  samo  su  dio
             finih,  malih  slastica  koje  moja  mama  i  baka   bi se samo malo osvrnuli oko sebe, vidjeli bi   problema  s  kojima  se  susreće  mnogo  ljudi,
             nazivaju kolačima. Božić i Sv. Nikolu pamtim   da je za život i sreću potrebno uistinu malo.   no još se više ljudi susreće s pitanjem hoće
             po darovima pa oprostite što nisam zavolio   Puno  toga  vidimo  na  vijestima  na  televiziji   li  išta  jesti,  kako  će  provesti  noć,  hoće  li
             Sv.  Luciju.  Nazovite  me  sebičnim,  ali  nisam   i novinama. Uslijed silnog obilja u bogatim i   imati  krov  nad  glavom.  Badnjak  i  Božić  kao
             jedini  koji  tako  misli.  Trgajte  mi  noge  ako   razvijenim zemljama, s druge strane ekrana   blagdani blagostanja, obiteljski blagdani  koji
             lažem.  Najviše  volim  božićno  doba  jer  se   promatraju nas tužna i ispijena lica gladnih i   slave ljubav i rođenje Spasitelja, za mnoge su
             vani  sve  bijeli,  nema  nastave,  ljudi  su  veseli   prognanih. A mi to sve promatramo hladnim   jednako teški kao i ostatak godine. Tužno je
             i  dobrodušni,  nema  nastave,  slobodnog   pogledom.  Pogledajmo  i  djecu.  Njihovo   vidjeti  toliko  blještavila  u  gradu,  zapakirane
             vremena koliko mi srce želi, nema nastave, te   je  djetinjstvo    simbol  svega  pozitivnog  i   poklone u izlogu dućana, osjetiti miris hrane
             spavam cijeli dan samo zato što mogu. Nisam   neiskvarenog. Djeca su uvijek ono čemu treba   iz pretrpanog restorana, znajući da ima ljudi
             siguran jesam li spomenuo da me posebice   težiti. Pa čak i ako smo odrasli, trebamo težiti   koji si Božić „ne mogu priuštiti“.
             veseli  to  što  ne  moram  u  školu?  Bilo  kako   tome  da  budemo  djeca.  Ljudi,  odrastajući,   Anja Vujčić,4.b
             bilo, ne ispunjavam dužnosti pravog kršćana,   vrlo  često  poprimaju  od  drugih  negativne
             ali obožavam naše blagdane. Božić je jedan   osobine i gube svoju djetinju čistoću i nevin   Božić?
             predivan blagdan. Ljudi se međusobno daruju   pogled. Djetinjstvo je jedina stvar koja svijet
             samo zato jer se vole. Meni to ne smeta, iako   pokreće u pozitivnom smjeru. Kakva su djeca?   ek što su izdubljene bundeve, vještice i
             počinjem  shvaćati  unutrašnju  radost  kada   Djeca su idealisti. Djeca su zanesenjaci. Djeca   šišmiši izbačeni iz izloga, u njih se uselio
             nekog  darujem.  Moram  vam  priznati  da  je   vjeruju u čuda. Djeca ne očajavaju. Uvijek vide  TDjed Mraz, jelke i kuglice, a u trgovačkim
             bolji osjećaj davati, negoli primati. Mada sam   izlaz. Imaju puno ideja.   centrima  razveseljavaju  kupce  božićnim
             siguran da vi to već znate. Ljudi moji, hrana   Stoga  bismo  trebali  izbaciti  loše  osobine   pjesmama.
             koja se nalazi po kući za Božić je neopisiva.   odraslih.  Biti  barem  na  trenutak  kao  djeca,   U zadnje vrijeme nisam mogao ne primijetiti
             To je djelić raja koji obožavam svake godine   diviti se sitnicama i širiti svijetom mir i veselje.   kako  se  po  ulicama  počinju  lagano  paliti
             iznova  kušati.  Nova  godina  je  zanimljiv   Ne samo za vrijeme Božića, nego svaki dan.   božićna  svijetla  i  kako  polagano,  ali  sigurno
             blagdan  jer  se  ljudi,  makar  ništa  ne  učinili,   Želim  da  svi  pjevaju  onu  lijepu  pjesmu  baš   ulazimo  u  ono  vrijeme  blagdana  i  božićnog
             osjećaju  lakše  i  spokojnije;  alkohol  tome   kao i ja. Svim na Zemlji mir, veselje!   duha  koji  malo  kog  ostavi  ravnodušnim.
             samo pridodaje. Volim Novu godinu jer uvijek                         Nakon  što  sam  shvatio  kako  je  Božić  pred
             imam osjećaj da će sljedeća godina biti bolja         Ema Domović,1.a  vratima  iako  se  čini  kao  da  je  jučer  prošao,
             nego  prijašnja.  Zasad  uvijek  tako  i  biva  jer   Svim na zemlji mir, veselje!   shvatio  sam  i  da  ću  uskoro  dobiti  darove,
             odrastam i uvijek se upoznam s nečim novim,                          zbog čega me preplavio poznati osjećaj sreće i
             što  me  češće  ugodno  iznenadi.  Ah,  Uskrs...   to  današnjem  čovječanstvu  predstavlja   zadovoljstva koji je vrlo brzo zamijenio osjećaj
             Jedino čega se mogu sjetiti, a da me veže s   Š Božić? Je li zaboravljena prava bit Božića?   očaja jer sam se sjetio da i ja drugima moram
             Uskrsom je šunka i kuhana jaja. Kakve veze                           kupiti darove. Konzumerizam koji je zavladao
             šunka  ima  s  Isusovim  uskrsnućem?  Nema   Svim na Zemlji mir, veselje… Ali gdje je   doista  je  poprimio  nevjerojatne  razmjere  i
             veze,  ljudi  moraju  jesti,  a  šunka  je  izvrstan   taj  mir?  Gdje  je  to  veselje?  Stignemo  li  mi   mjerilo sreće postao je broj darova ispod jelke
             izbor.                             od  toliko  obaveza  primiriti  našu  dušu,  naš   koja je sad već ljubičaste ili neke druge boje.
                                                razum, našu savjest. Danas je veselje većine   Osjećaj zajedništva u potpunosti je nestao, a
             Blagdane  ne  slavim  drugačije  od  ostalih  pa   usmjereno samo prema poklonima, ali gdje je   jedini osjećaj koji je ostao je onaj napetosti, da
             ne  znam  što  da  vam  kažem  kako  ih  slaviti.   veselje zbog dolaska Onog koji će zbog svoje   ne bismo slučajno napravili neki nagli pokret
             Jedino što vam sa sigurnošću mogu reći je da   nemjerljive  ljubavi  umrijeti  za  nas,  našeg   pa pomaknuli jednu od kuglica na jelki i tako
             je blagdan kao i svaki drugi dan, samo s malo   Spasitelja.  Prigušeno  je,  prigušeno  negdje   izazvali opći kaos. Kad danas pitate bilo koje
             više hrane.                        u  nama,  ugašeno  materijalnim  i  prolaznim.   imalo  starije  dijete  što  želi  da  ga  dočeka  na
                                  Bojan Ban, 1. a     Božić  sve  manje  izgleda  kao  blagdan,  a   božićno jutro ispod jelke, odgovor će u većini
                                     (2012./13.)  sve  više  kao  neka  vrsta  festivala.  Velike   slučajeva biti ili mobitel ili laptop ili jedna od
                                                korporacije  odbacuju  ono  što  Božić  zaista   sličnih stvarčica, vjerojatno zamišljajući Djeda
             Svim na Zemlji mir, veselje!       jest i pokušavaju ga promijeniti. Trgovine nam   Božićnjaka kako juri u zvijeri od saonica koje
                                                već od sredine studenog pune glave svojim   više ne pokreće nekoliko slatkih sobova, već
                olako hodam poznatim ulicama dok mi   „super“  božićnim  akcijama.  Na  televiziji  se   barem dvjesto pedeset konjskih snaga.
                srce  treperi  u  grudima.    Zvonki  glas  u   svake godine ponavlja jedan te isti program,
            Pmeni  pjeva  radosnu  pjesmu:  ,,Radujte   koji nam je svakom godinom sve dosadniji, a   Jedini  službeni  oblik  čestitanja  blagdana
             se narodi, Svim na Zemlji mir, veselje!“ Mir i   s njime i Božić.    postao  je  onaj  putem  facebooka  i  sličnih
             veselje. Da, ali kad se malo bolje osvrnem oko                       društvenih  mreža,  koje  nam  zamjenjuju
             sebe, uočavam da i nije baš tako.    Čovječanstvo  se  sve  više  udaljava  s  Božjeg   dnevni  boravak.  Za  stvarni  svijet  ostali  smo
                                                puta,  sve  više  zaboravlja  na  važnost  Božje   vezani  jedino  našim  bakama  i  djedovima,
             Osvrćem  se  i  vidim  da  nije  mir  i  veselje   prisutnosti i baš zato bismo se bar u božićno   kojima je taj svijet nepoznat i čije smo priče
             među  ljudima.  U  svijetu  vlada  rat  i  mržnja.   vrijeme  trebali  truditi  uspostaviti  taj  istinski   kako  je  to  prije  bilo  puno  jednostavnije,
             Svijet  odraslih  sveden  je  na  glumatanje  i   mir i veselje. Svim na Zemlji mir, vesele!   odbacili s čuđenjem i nesvjesni da su oni imali
             nerazumijevanje  drugih.  Pun  je  licemjerja                        ono  što  danas  malo  tko  ima:  zajedništvo  i
             i  prevaranta.  Ljudi  današnjeg  vremena             Nino Lončar, 1.a  toplinu.
             neprestano  nešto  traže,  želeći  tako  pronaći
             sebe i vlastiti smisao. Neki od njih su potpuno                                          Ivan Zvonar 2.a.
                                                                                                                   15
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20