Page 17 - Jurek 2018. - Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac

i pozorno slušala kako izgovara riječi: „Na Osjećala sam se sretnom. U mojem domu, jer u noći kada većina djece ispituje svoje
tem mladem letu si zdravi i veseli, čestiti u svojoj obitelji i u srcu osjetila bih mir i roditelje: “Kakve ćemo darove naći sutra
i bogati, daj vam Bog piščokov, guščokov, poseban osjećaj zajedništva. I danas sam ispod bora?” i kada većina ljudi sjedi pred
racokov, ždrebokov, telokov, a najviše mira toliko zahvalna Bogu što se takav isti osjećaj televizorom i gleda neki film, moja obitelj čini
i Božjega blagoslova!”. „Daj Bože i Marija!”, javlja u mome srcu. Vjerojatno zato i volim nešto posebno: zajedničkom molitvom unosi
odgovorili bismo mu složnim glasom. A zatim Božić više od svih blagdana jer me podsjeća sreću i mir u naša srca i dom.
bismo počeli moliti. Slabašno svjetlo svijeće na djetinjstvo i na najljepše trenutke u mome Ana Markov, 4.a
obasjavalo bi nam lica, a tiho pucketenje životu. 2003./04.
drva u peći jedino bi prekinulo tišinu koja bi
nastala u stanci između riječi molitava. Sretna sam što moja obitelj ima ovaj običaj

anilo Brozović (1979.) bivši je i Jedno jutro u životu Borisa
Brozović
ponosni đak đurđevačke Gimnazije, a
Dnakon studija u Zagrebu odselio je u Opašića
Stockholm, na čijem je Sveučilištu magistrirao oris Opašić oprezno i tiho, da
i doktorirao iz poslovne ekonomije. Ističemo ne probudi Tatjanu, otvori vrata
da je Danilova doktorska disertacija u
godišnjem izboru American Marketing Bbalkona svojeg stana u Utrinama.
Associationa proglašena jednom od tri Jutro mirno, ali vruće. Ljeto je, kolovoz.
najbolje na svijetu iz područja marketinga Godišnji odmori. Nedjelja, rano. Oko
usluga. Danilo trenutno radi na najmanjem pet, pola šest. Milene već odavno više
švedskom sveučilištu, onome u Skövdeu te je i nema. Umrla je u uspomeni na neku
potpredsjednik komisije za dodjelu književnih bolju prošlost.
potpora djelima s područja nebeletristike pri
Danilo
švedskom Državnom kulturnom vijeću. Boris se nasmije. Tatjana nije Milena.
Osim akademskim, već se dvadesetak godina Boris zatvori vrata balkona, jednako
bavi i književnim te prevoditeljskim radom. tiho. Klima zuji i radi. Vani već dvadeset
Trostruki je dobitnik žanrovske nagrade i pet celzijevaca, grabi prema trideset.
SFERA, autor zbirke priča "Zeleno sunce, crna Do podneva će biti i četrdeset. U zraku.
spora", kontroverzne uspješnice "Bojno polje Dolje na asfaltu i betonu, tko zna koliko.
Istra" te krimića "Balkanska ruta", finalista Na cesti usamljeni automobil. Boris u
VBZ-ove književne nagrade. Sa švedskog i boksericama. Na balkonu plastični stol,
engleskog do sada je preveo dvadesetak običan. Bijela plastična stolica. Sunce.
romana, ističemo bestseler-krimiće Camille Balkon u ovo doba dana u sjeni. Ptice
Läckberg i Jensa Lapidusa te recentni roman
iz serijala Millennium, a za časopis Sirius B cvrkuću. Mir. Relativna tišina. Novi
bira i prevodi skandinavske priče. Zagreb ujutro. Boris zijevne.
Zadnjih godina redovno objavljuje priče u Protrlja snene oči. Zamisli život u ritmu
književnom časopisu UBIQ, iz kojeg je i ova muzike za ples. Djevojke u ljetnim
priča, objavljena krajem prošle godine. haljinama voli. Baš kao i glazbene citate.
Na stolu pakiranje duhana za motanje,
rizle, upaljač. On slegne ramenima.
Zašto da ne. Ubiti ga neće. Da ga je
mislilo, već ga odavno ne bi bilo. Čudno
je to, pomisli, motajući cigaretu. Čudno.
Čudno što uopće o tome razmišlja. Jer
već dugo nije. Možda kojih četrdeset
godina. Tamo negdje u sedamdesetima,
kada su skužili da cigarete izazivaju
rak pluća, grla, čega li već ne. Ali samo
malo, je li to bilo u sedamdesetima ili
još i prije? Pojma nije imao. Zaboravio
je. Pozaboravljao je već mnogo toga. U
svojem je životu zaboravio više nego što
su se neki drugi ljudi bili u stanju sjetiti.
Zapali cigaretu. A baš se svačega i
sjećao. Kad je gazio po šumama i
gorama, recimo. Po Bilogori. Jedan detalj
gost Zapravo dva. Onoga dana kada su
iz tog razdoblja nikada neće zaboraviti.
se premještali kroz vinograde. Jesen.
Grožđe rujno, grozdovi veliki. A oni
gladni. Partizani danima nisu pošteno
jeli.
Ali drugovi komesari zabranili kidati
grožđe. Jedan jedini otkinuti grozd dao
književnik prošla petokraka četa. Nisu baš svi bili
bi neprijatelju do znanja da je ovdje
za partizane. Kazna je bila strijeljanje.
Doduše, Borisu to ne bi mnogo značilo.
Ali život ga je naučio pritajiti se.
Drugi detalj. Napad. Zasjeda. Neprijatelja
kao pljeve. Ali i njih. Boris je bio umoran.
Na trenutak ili dva popustila mu je
17