Page 16 - Jurek 2018. - Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac

“POSLIJEBOŽIĆ” namišlati kakvi se kolači bodo pekli i kuliko je mama rekla da stavim šal), promatram
zdel ladnetine treba skuvati. Taki dojde i sitne pahulje snijega koje su taman počele
e, neću vam pričati o Božiću, niti o Badnak. Od rajna se pripravla, a još je k tomu padati. Snijeg je sve gušći i gušći, skoro i ne
svemoćnoj ljubavi, niti o ostvarenim i post i to, kagdar, zapovedani, z crlenemi slovi vidim kroz nj u daljinu, i mislim kako ću morati
Nnadama, niti o zapanjujućim čudima, v kolendaru zatefteren. Nigdar si nemrem odmah ujutro s lopatom za snijeg pred ulična
niti o beskrajnoj sreći, pa čak niti od premisliti kak so mogli deti posta na takov vrata. Sam sam sebe uhvatio kako govorim
velikodušnoj dobroti. den dok je puna iža kolačov i duje pečene kao i moji roditelji; a nekad sam tako volio
Neću vam pričati o Božiću. mesetine. V prve iže se slaže betlem, a z vuna snijeg! Pa i sad ga volim, mislim sam u sebi, ali
čujem kak japa ceple drva na drvniku kaj se ne kao da prestajem biti dijete.
Pričat ću vam, pričat ću vam o “Poslijebožiću”. bo još i to moralo zutra. Navečer se slažem k S tim mislima prilazim osvjetljenom dućanu i
O ljubavi koja nestaje sa zadnjim žlicama polnočke, em pak ne bom takvoga doživlaja ugledam pod stepenicama čovjeka s bijelom
francuske salate; o ljubavi koja se baca na prepustil. Čem dojdem doma, več mi se z bradom (mislio bih da je Djed Mraz), ali bez
smetlište poput odbačenog božićnog drvca pune zdele ladletine nalukava svinsko vuvo, a crvenog odijela, već s nekim poderanim
čije su se iglice (“Oh, kako iritantno!”) potpuno na stolu je, kakti nafal, pokrita diganka. Posle starim kaputom i istrošenim čizmama. Bilo mi
razasule po novom tepihu. toga mam spat i zaran se pak pe k meše. I tak ga je žao i pritom se sjetih riječi velečasnog.
još on božični obed i cel den se šopli z kolači.
Pričat ću vam o nadama, nadama koje umiru Na Božič se nejde nikam kaj nam se ne bo Izvadim pedeset kuna iz svog novčanika.
zajedno s beskućnicima koje je toplina pamet smela, al zato na Štefanje treba čekati Imao sam samo tu pedeseticu i na trenutak
božićne noći iz nekog neobjašnjivog razloga poležaje dok pojo od poldanjice. I onda pak mi je bilo žao što nemam ništa sitnije, ali već
zaobišla, pretvarajući ih u smrznutu gomilu treba čekati križica i tak de Novo leto i onda idući trenutak zašutim čak i u mislima. Dam
mesa koju će psi radoznalo njuškati, a grobari do Tri kralov pak malo mir z svetki. mu tu pedeseticu, turim mu ju u džep budući
u žurbi i bez žaljenja odlagati u plitke rake. da je spavao, a tek tada se sjetim da bi on to
Eto, tak sem ja to štel malo dopovedati kak mogao potrošiti samo na piće. Ipak produžim
Pričat ću vam o čudima koja se ne događaju, je to na Božič. Ja, zresma morem reči kaj dalje i, okrenuvši se nešto kasnije, vidjeh
usprkos stotinama molitava upućenih znači „imati sega kak na Božič.“ Al, moram prosjaka kako se probudio i našao novčanicu
Spasiteljevoj slici, usprkos gorljivom reči da nesem zabil na ono otajstvo kak se je u džepu. Prekrižio se i pošao u pekaru preko
premetanju krunice u navoranim staračkim Jezušek rodil v jaslaj i da so vu nega puvali vol puta (pritom je počeo buditi pekara kucajući
rukam (“Ne, bako, on se neće vratiti… Nikada… i osel. Baš kagda bi ga del vu našo podravsko mu na prozorsko staklo), a ne u dućan po
Nikada…”) bogečko idilo. piće. Okrenuo sam se i osmjehnuo. Bio sam
Pričat ću vam i o sreći, sreći koja jenjava kao Nikola Cik, 3.a sretan.
posljednji tonovi božićnih pjesama otpjevanih Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac Pavel Gorički, 4.a
automatski, bezosjećajno. Sreći koja se gasi Mentor: Zdravko Seleš, prof. 2003./04.
sa sjajem šarenih lampica i saznanjem da se 2007./08.
zbog rastrošnih kupnji “otišlo u minus”.
Neću zaobići ni dobrotu čije prikladno Božićna priča
pojavljivanje na inače odbojnim licima Božićna priča
mrzovoljnih prodavačica i činovnika naglo nogi ljudi božićnu priču zamišljaju
prestaje, da bi ju se zajedno s ukrasima božićnim pričama, a takva je, čini se, kao neku lijepu priču koja u pravilu
tutnulo u najmračniji kutak tavana gdje će i ova, uvijek se radi o jednom čovjeku Mima sretan završetak. Ta priča može
čekati iduće blagdane, posve zaboravljena. U koji na Božić doživljava svojevrstan imati neku tužnu radnju, može opisivati neku
preporod i konačno shvaća pravi smisao nepravdu, ali se uvijek dogodi neko čudo i ta
I naposljetku, pričat ću vam o sanjarima. O Božića i ugođaj božićnog duha. Primjer je priča onda ima sretan završetak.
ljudima koji tako naivno vjeruju da se Krist priča o tri božićna duha starog Ebenezera
u badnjoj večeri rađa u svakom srcu. O Scroogea u viktorijanskoj Engleskoj. Sljedeća Ja sam odlučio ispričati Božićnu priču jednog
ljudima koji su uvjereni da zadovoljni osmjesi priča bi mogla biti moja verzija priče o Božiću djeteta. Zamislimo si jedno dijete iz Sahela
prolaznika nisu rezultat punih trbuha i i radosti koju taj blagdan pruža. u Africi. Sahel je jedno od najsiromašnijih
zapijenih božićnica. O ljudima koji ne vide područja u svijetu. To dijete je gladno, ima
(ili ne žele vidjeti) loše namještene maske Kao i svake godine na kraju prosinca, tih velik trbuh zbog toga što nekoliko dana ne
dobronamjernosti na licima licemjernika. sam dana na svoj način proživljavao Božić: u jede pa se, kada hrana dođe, prejede. Ono
O ljudima koji obožavaju Božić i mrze dnevnoj sam sobi kitio bor sa svojom obitelji, je okruženo istim takvim ljudima. Ljudima
“Poslijebožić”. međusobno smo se darivali i zahvaljivali na kojima se vide rebra, koji imaju povećane
darovima (roditelji nama darove, mi njima trbuhe i koji čekaju da im netko donese
Pričat ću vam, dakle, o sebi – djevojci koja zahvale s pogledima uprtima u darove), hranu. Zamislimo si to dijete na Božić! Zna
ukrase s božićnog drvca skida polako, komad odlasci na mise i na polnoćku, navečer li ono da je Božić? Zna li ono uopće što je
po komad. Djevojci kojoj se pri pogledu na gledanje filmova s biblijskim temama i onih Božić, tko je Isus i tko je Bog? Dok druga djeca
zadnju kuglicu orose oči. Djevojci koja svake američkih filmova o božićnom duhu koji u svojim domovima, sa svojim obiteljima,
godine obećaje da će kuglice skidati brzo, bez pokušava preživjeti u djelima i osjećajima otvaraju darove ispod bora, igraju se s novim
razmišljanja. Djevojci koja svake godine to malobrojnih koji shvaćaju pravi smisao igračkama, a stare bacaju, ovom djetetu, kao
obećanje prekrši. Božića. Sjedim tako u crkvi na Badnju večer i svoj ostaloj djeci u Sahelu, Božić je samo još
Želite li čuti tu priču? i samo na trenutke slušam velečasnog kako jedan dan u kojem pokušavaju pronaći nešto
pripovijeda o nesretnim ljudima u svijetu koji za jelo.
U redu, ispričat ću vam je, samo mi dopustite zbog siromaštva nemaju ‘’materijalni Božić’’
da prvo “raskitim svoj bor”. Polako, ukras po poput nas, ali su još uvijek kadri zajedno Iako su pokrenute mnoge humanitarne
ukras, iluziju po iluziju, san po san… Sa suzom proslaviti Božić s onim što imaju ili o onim akcije, ne može im se baš previše pomoći.
u oku. ljudima koji nemaju čak ni obitelj ili čija obitelj Mi im možemo pomoći na dan, dva ili na
je nesretna, a, kao i mi, žele i trebaju dio nekoliko dana, a poslije toga će opet imati
Martina Baković 3.a iste probleme. Bilo bi lijepo kad bi se na Božić
Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac božićne radosti i božićnog duha koji su nama dogodilo neko čudo i kad bi i ova priča imala
Bogom dani. Nakon mise polako izlazim
Mentor: Zdravko Seleš, prof. sretan završetak.
iz crkve i vani čestitam Božić prijateljima i
znancima, a i neznancima. Pospan sam, ali Hrvoje Janči, 4.a
još uvijek u božićnom raspoloženju i spreman 2003./04.
Podravski Božič skočiti u krevet i zaspati istog trena samo da
se uskoro i probudim i nađem ispod bora
rojenice so več bormeš pri kraju. Lucija darove. Ipak nisam toliko umoran, a želeći
je zdavna bila, šenica je posejana. Taki Božićna priča
Bdojde i Tominje pak bo pri nam velika biti što umorniji kad dođem kući, odlučim
se vratiti pješice. Krenem polako iz svjetla
spoved. Kagdar, mam znate o čemu se dela, reflektora što svijetle oko crkve u tamu koja oš se odmalena sjećam kako smo
božična doba je tuka. na Badnjak za stolom u tišini mraka i
obavija okolne kuće i stazu. Pored mene Jprekriženih ruku iščekivali oca. On bi
Ne znam više na kaj bi mislil, čega se bo na prolaze automobili i uskoro ugledam i svoju ušao u sobu sa svijećom i svežnjem slame
Božič: kolači, pečenka, betlem, polnočka... obitelj te im mahnem. Hodam smrznutom i pozdravio nas: „Falen Isus i Marija!”. Mi
Majka več fajn dogo jafče kak treba feringe stazom, hladni zrak bocka me u obraze i već bismo mu odgovorili: “Naseveke falen!”. Sa
riflati i ižo na red deti. Si si pri stanju moramo sasvim sigurno skroz crveni nos (a lijepo mi smješkom na usnama promatrala sam oca
16