Page 59 - STAV broj 288

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Nesuđeni i suđeni susret

ZAKUCAVANJE, MIHOVIL

NAKIĆ I POSAO ZA

DVIJE MINUTE

U dubokoj sam dvojbi jer znam šta me u toj firmi čeka – kurtoazan prijem,
Piše: isti takav razgovor, prežvakane opservacije o teškom sveukupnom stanju
Sadik IBRAHIMOVIĆ i, na koncu, vremenski neodređeno obećanje da će za mog sina posla
biti, da je trenutno tako kako jeste, da potrebe za novim uposlenicima
nema, ali prvom zgodnom prilikom, dakle, kad se ukaže prazan prostor,
bit će pozvan i primljen u stalni radni odnos. Potom ćemo se učtivo
rastati, on će me ispratiti do vrata, pružiti ruku, reći da će sve biti u redu,
da ništa ne brinem i, čim napustim prostoriju, s olakšanjem odahnuti i u
zaborav potisnuti sve ono o čemu smo razgovarali

ano je prijepodne. Sjedim za ku- – Dobar dan! Dobro nam došli! Kako U povratku kući odlučih poći kraticom
hinjskim stolom, netremice gledam Vam mogu pomoći – reče prije no što sam kojom, inače, rijetko prolazim i u uskom,
u floralni motiv na stolnjaku, ra- bilo šta izustio. opustjelom sokaku doslovno naletjeh na
Rsijano ili uslijed unutarnjeg grča – Dobar dan. Želio bih razgovarati s starog, dobrog druga kojeg, ko bi sad znao
povremeno lupkam prstima po stolu i raz- direktorom. Istina, nenajavljen sam, ali zbog čega, godinama nisam vidio. Srdačan
mišljam ima li uopće ikakvog smisla otići nadam se da to nije problem. susret. Nakon međusobnog propitivanja o
u tu firmu, razgovarati s direktorom, pitati – Vi ste novinar, je li tako? svemu i svačemu, u najkraćem mu rekoh
ga ima li, ako ne u struci, bilo kakvog posla – Pa sad... Da, jesam. gdje sam bio i šta mi se desilo.
za mog sina koji, baš poput mene, godina- – Posjeta je službena ili privatna? – Ama, naći ćemo posao za tvog sina,
ma bitiše u bezmalo raspamećujućem egzi- – Privatna. pobogu si, brate, evo, riješit ćemo to sad,
stencijalnom diskontinuitetu iliti, određe- – Eh, sad ćemo mi to, samo jedan ovdje, odmah!
nije, malo radi, pa zatim malo više ne radi, trenutak – reče i prihvati se telefona, ali Nego, znaš čega sam se sjetio?
a između toga snalazi se kako zna i umije, nakon nekoliko uzastopnih bezuspješnih – Reci!
improvizira, životari i, kako mi to počesto poziva, spusti slušalicu i promijenjenog, – Kad si igrao košarku, a često sam te
zna reći, živi život koji ne liči ni na šta. Tad naizgled razočaranog izraza lica (tad sam gledao, na zagrijavanju, a i tokom utakmice,
uglavnom šutim. A šta bih mu i mogao reći? shvatio da je blefer, verziran, instruiran zakucavao si na specifičan, zapravo, unika-
Helem, sjedim, lupkam prstima po stolu, i da direktora nije ni zvao) tiho i gotovo tan način – u lijevoj ruci držiš loptu iznad
u dubokoj sam dvojbi jer znam šta me u toj saosjećajno izusti: koša, a desnom je punim dlanom zakucaš
firmi čeka – kurtoazan prijem, isti takav raz- – Nažalost, ne javlja se, a kad se ne jav- u obruč. Niko to prije tebe nije radio, ba-
govor, prežvakane opservacije o teškom sve- lja, zauzet je nekim neodložnim obavezama. rem ne kod nas.
ukupnom stanju i, na koncu, vremenski neo- Žao mi je, ali danas Vas ne može primiti. – Jeste, Mihovil Nakić. Gledao sam jed-
dređeno obećanje da će za mog sina posla biti, Želite li da Vam zakažem termin? nom Cibonin trening i od njega ukrao taj fol.
da je trenutno tako kako jeste, da potrebe za – Čestitam, odlično odigrano. Šteta što – E, sad me razočara! Mislio sam da je
novim uposlenicima nema, ali prvom zgodnom truhneš ovdje. to tvoj patent.
prilikom, dakle, kad se ukaže prazan prostor, – Kako to mislite? – Ne, nije, a lagati ne želim.
bit će pozvan i primljen u stalni radni odnos. – Sve je ovo farsa, gluma, a ti si svoju – Dobro, dobro, kako ti kažeš, a sad da
Potom ćemo se učtivo rastati, on će me ispra- rolu, kako rekoh, odlično odigrao. Nisi ti vidimo ovo oko posla – reče, izvadi telefon
titi do vrata, pružiti ruku, reći da će sve biti zvao nikakvog direktora niti on ima neod- i nakon kratkog, dvominutnog razgovora,
u redu, da ništa ne brinem i, čim napustim ložne obaveze, dakle, tačno si znao kakav bez ulizivanja i slatkorječivosti, nađe po-
prostoriju, s olakšanjem odahnuti i u zabo- performans treba izvesti kad se pred tobom sao za mog sina.
rav potisnuti sve ono o čemu smo razgovara- pojave osobe poput mene, pa ti stoga i če- – Eto, riješeno. Sutra neka odnese potreb-
li. Eto, tako će to biti. Iskustveno provjereno. stitam. Doduše, brzo sam te provalio, pa ti nu dokumentaciju na ovu adresu i to bi bilo to.
Ipak, premda svjestan da uzalud gubim valja još poraditi na sebi, ali, sve u svemu, – Hvala ti najljepša, puno si mi pomogao.
energiju i vrijeme, ustajem, oblačim se i kre- ova izvedba nije bila loša, uopće nije. – Ma, ništa, ti si moj stari drug, mada,
ćem, jer od dvojbi nikakve fajde nema i, pride, – Zaista ne znam o čemu Vi to, jer nije malo si me razočarao za ono zakucavanje,
ko zna, možda mi se nekim čudom i posreći. ovo... zaista sam mislio da je to tvoja inovacija.
U firmi me dočekuje iznenađujuće ljuba- – Doviđenja, glumčino – rekoh i izađoh – Šta mogu, živ sam čovjek, i meni se desi
zan portir ili zaštitar, šta li je već. u prelijep, kristalno čist kasnoljetni dan. da ponekad nešto kraducnem. n

STAV 10/9/2020 59