Page 67 - STAV 119 15.06.2017

STAJALIŠTA

UOčI PETKA
Pogled u usamljene daljine
nije ti ono selo,

ono su zvijezDe

Na pitanje o djevojkama odgovori kako je u selu bila samo jedna
cura – od nekih pedesetak godina, starija od njegove matere.
Krkani i žbirovi ga još jednom ismijaše. Maštao je da će na
praksu otići u velegradove dijaspore, a završio na Mont Everestu.

Piše: Ubrzo nakon ramazana, usred nastave i nenajavljeno, Cake ode
Samedin KADIĆ u Ameriku. Medresu nije nikad završio i, koliko nam je poznato, u
Bosnu se nije vraćao

akon što u prepunom amfitea- koji je radio sa zapisima i njemu je vodio vrati svima od kojih je posudio i njemu bi
tru bijahu podijeljene koverte svoje zaljubljene prijatelje, uvjeravajući ostalo taman toliko da kupi cigare i buh-
s konačnim razmještajem ra- ih da će im, nakon obavljene procedure, tlu u “Imaretu”. (Želio je biti monden, a
Nmazanskih praksi, Cake sazna- djevojka zasigurno pokloniti ljubav – sve vraćao je posuđeni novac!) Iste večeri na-
Caketu bijaše drago što ga je zapao baš stav.ba
kon što mu je otac donio džeparac, on bi
de da je raspoređen u Konjic. Neko mu
u okviru šerijata, jer je njegov hodža učio
tokom dugih noćnih razgovora u mrač-
opet posuđivao obećavajući da će vratiti
samo Kur’an i nije se uplitao u mračne
čim mu otac dođe.
noj spavaonici stručno objasni kako su
galaksije sihra; vikendom je lutao po Ba-
ščaršiji, po gradu, po Bosni, bez jasnog ci-
Hercegovke dosta toplije od Bosanki i
Mrzio je korepeticiju iz dna duše. Na
duh internata koji je Caketa gušio, gušio...
bi se u internat tražeći bilo koga da ode
ovaj gradić. Ali, ubrzo otkri da je odre- lja i svrhe, bez namjere za aktom, i vraćao njoj se najvidljivije očitovao disciplinski
đen u neko selo udaljeno pedesetak ki- s njim u kafić, u šetnju, bilo gdje, da mu Čitavo polugodište ne bi ništa učio, svaki
lometara od grada, smješteno otprilike pravi društvo. Isto tako, ko je god tre- je trenutak koristio da pobjegne iz kasar-
na mjestu gdje Treskavica i Visočica po- bao društvo zvao je Caketa, koji nije pi- ne u čaršiju i uvijek bi se na kraju godine
dupiru nebo. Ipak ne odustade niti se tao gdje treba ići. Bježao je od internata s nekako izvlačio.
pobuni zbog ovakve nafake, niti mu bi upornošću koja je izvirala iz neke duboke Tokom ramazanske prakse na Argudu,
krivo što neko ide u dijasporu, a neko u fobije, traume, čega li. Mogli ste ga pu- u tom ambijentu geneze, Cake dobi nešto
pizdiće. Otišao je na svoju praksu da s stiti na najduži bulevar na svijetu, dati od stoičke ravnodušnosti i u medresu se
nakupljenom tugom u svom poetskom mu dovoljnu količinu cigara i on bi išao vrati bez mnogo ogorčenosti. Na pitanje
epicentru provede mjesec totalne samoće, do njegovog kraja. A kada ne bi mogao o djevojkama odgovori kako je u selu bila
s dedama i nanama, čitajući stripove, ne pobjeći iz internatske utvrde, maštao bi samo jedna cura – od nekih pedesetak go-
videći drugo do vrhove Treskavice. Kroz o velikim bulevarima, sjajnom monden- dina, starija od njegove matere. Krkani i
prozor svoje sobice, iz malenog sela Ar- skom životu, blještavim salonima, lije- žbirovi ga još jednom ismijaše. Maštao je
guda, Cake je uporno gledao Treskavicu, pim ženama. da će na praksu otići u velegradove dijas-
veličanstvenu kraljicu pustoši, i mislio U internatu je Cake bio simbol spon- pore, a završio na Mont Everestu. Ubrzo
o svojoj samoći. tanosti, samozavaravanja i neumjerenog nakon ramazana, usred nastave i nenajav-
Prvog iftara, kada poslije jela malo optimizma. Nije bio varalica; nije imao ljeno, Cake ode u Ameriku. Medresu nije
dođoše uz kahvu sebi, Cake pogleda kroz set spremljenih storija koje bi ponavljao nikad završio i, koliko nam je poznato, u
prozor u svekoliku noć i radoznalo upita s glumačkom uživljenošću i hohštapler- Bosnu se nije vraćao.
domaćina: “Koje je ono dolje, bogati, do- skom proračunatošću, nije znao monti- Danas se tek pitamo da li Cake, ondje
maćine, selo?” Domaćin također pogleda rati osmijeh po potrebi i situaciji, niti je gdje je, katkad ode u džamiju, na teraviju
kroz prozor, nasmija se i odgovori: “E moj taštinu zasnivao na ispraznostima kao što ili džumu, makar da svede sedmični račun?
sinko, nije ti ono selo, ono su zvijezde.” su ocjene, novac, fudbalski talent, babo Ima li još skupocjenih stvari koje proda-
Eh, Cake, Cake. Petljao je sa svim i u Islamskoj zajednici, stan na Vratniku je zabadava? Je li ostvario svoj američki
svačim; kupovao slijepo stvari, a proda- itd. Uglavnom, bio je meta medresanskih san? Na kojem li Argudu u ovim rama-
vao duplo jeftinije: kod njega su štreberi žbirova, krkana i uhljupa. A lovu je po- zanskim noćima sada puši i, obuhvaćen
uzimali knjige za simboličnu svotu; imao suđivao od svakog. Kada bi mu otac do- samoćom kontinenta, gleda u neku tako-
je nekog postarijeg rođaka, nadrihodžu, nio novac, lijepu svotu, on bi požurio da đer usamljenu daljinu? n

STAV 15/6/2017 67