Page 70 - STAV 119 15.06.2017

RAMAZAN

tekijom bdio duh nekog savršenog pobo-
žnjaka, jednog od onih koji pročita Dža-
mijev stih na tekijskom zidu, napisan na
perzijskom jeziku, baš isti onakav kakav
je napisan na ulazu u turbe Mevlane Dže-
laluddina Rumija: “Ko god ovdje dođe
manjkav usavršit će se.”
O prvom periodu tekije ne zna se mno-
go. Osnovni izvori na koje se pozivaju svi
koji su pisali o njoj ukazuju na 1640. go-
dinu kao godinu njenog nastanka. Odluka
silahdara Mustafa-paše da podigne tekiju
vezuje se za 1638. godinu, tj. za ponovno
osmansko osvajanje Bagdada. Tada je sul-
tan Murat IV u samom Bagdadu obnovio
turbe Abdula Kadira Gejlanija, najznačaj-
nijeg sufije svog vremena i osnivača prvog
derviškog reda. I baš nakon tog događa-
ja, nakon što u Bagdadu bi uspostavljena
vlast halife, a njegovim duhovnim kolo-
sima bi ukazano poštovanje kakvo im do-
likuje, silahdar Mustafa-paša naredi da se odjeljenje ministarstva prosvjete, one bi
u šeheru izgradi tekija u kojoj će boraviti odmah bile klasirane u red umjetničkih
derviši kadirijskog tarikata, duhovni po- starina koje se bezuvjetno moraju čuva-
tomci Gejlanijevi, čije turbe napokon bi ti”, kazao je Arnold. Kako je istaknuo,
obnovljeno. Njegov otac, hadži Sinan-aga, on je kao stručnjak za historiju islamske
preselio je na bolji svijet tokom ramazana umjetnosti obišao sve islamske zemlje i
1639. godine, te Mustafa-paša tekiju izgra- dragocjene primjere arhitekture, ali Si-
di na očevo ime. Svega tri godine kasnije nanova tekija posjeduje nešto što nigdje
i sam silahdar biva pogubljen kao žrtva nije vidio. “Sa skladnih kamenih zidova
dvorskih intriga, a njegova tekija ostade objekta razumijemo da je izgradnja bila bo-
kao simbol sarajevske duhovnosti, hram gato finansirana, a po neobično preciznoj
SINANOVA TEKIjA POSjEDujE stav.ba
Božijeg Jedinstva ukrašen kaligrafskim ve-
obradi, visok kvalitet majstora koji su je
zom starih majstora, džennetska bašta čiji
gradili. Naime, u čitavom Sarajevu, izuz-
debeli zidovi odvajaju prolazno od vječnog.
memo li džamije Ferhadiju i Alipašinu, ne
I iz takvog ambijenta kroči se u teki-
možemo naći kamene zidove ovog nivoa.
vodi ka prostranom dvorištu. Čim se s uli-
ni tragovi malterne fuge crvene boje cigle
NEŠTO ŠTO NIGDjE NEmA Također, na eksterijeru su ostali autentič- ju. Drvena kapija popločanom kaldrmom
Kad je Thomas W. Arnold, profesor koja je izvorno obrubljivala svaki kamen”, ce kroči u prostor tekije, osjeti se neka po-
Univerziteta u Londonu, napuštao Bosnu i piše Nihad Čengić u knjizi Likovni fenomen sebna energija. Je li to zbog toga što je u
Hercegovinu 1966. godine, posebno mu je Hadži Sinanove tekije i njegova konzervaci- hladnim zidinama temperatura niža za ne-
bilo žao napustiti grad koji ima Magribi- ja. U panoramskom nizu s kućom Alije koliko stepeni, ili to tekijom struji drevno
ju džamiju i Hadži Sinanovu tekiju. “Kad Ðerzeleza, mezaristanom i Sarač Alijinom učenje zikra – ostat će tajna. Trnci koji pro-
bi ove dvije građevine bile u Francuskoj džamijom, ova tekija čini specifičnu am- žimaju posjetioca ne prestaju nakon počet-
ili Njemačkoj, ili da vi imate arheološko bijentalnu rijetkost Sarajeva. nog šoka prouzrokovanog prolaskom kroz
BAŠESKIjA O ŠEjHu muHAmEDu

Šejh hadži Muhamed, sin hadži Hasanov, u 80. godini, šejh je Hadži Sinanove tekije, koju
službu je obavljao preko četrdeset godina. Imao je brojnu porodicu i svak se čudio odakle
se izdržavao, jer vakuf ne bijaše bogat, a on je mnogo trošio. Od kadićevaca je svakakve
neugodnosti i prigovore doživio i slušao, ali on to nije srcu primao, nije nikoga napadao
ni grdio, nego bi govorio: “Strasti su zavodljive.” Ponekad bi u obliku priče ispripovijedao
kako on ne voli prljave poslove. Mene, ovog siromaha, jako je volio i davao bi mi na čitanje
knjige na arapskom jeziku napisane, a i druge knjige. Lijepo bi pisao, knjigu ne bi odmicao
ispred sebe i čitanja se ne bi nikada zasitio. Bio je učen, vješt u astronomiji, znao je vefk i
reml, naizust je znao mnogo dova i mumadžata, bio je vješt arapskom i perzijskom jeziku.
Prema potčinjenima je bio žestok, tako da su to neznalice smatrali ljutitošću, ali je on samo
držao red. Bijaše i mršav i brz; mnogo je proputovao, bio je čak i na Indijskoj skeli. Bijaše
pravi šejh, ali neznalicama tajne nije otkrivao. Više puta bi izdržavao čilu, bivao je u erbeinu
i mudžahedi. Umro je u petak u doba ručanice, 21. džumadel-evela (27. VI 1777), kada je
sunce bilo u zviježđu Rakn, i to u 7. danu. Evo hronograma njegove smrti u ebdžedu: “Dižu-
ći kažiprst, reče Emin, o živi Bože preselio je šejh savršenih godine 1191.”

70 15/6/2017 STAV