Page 77 - STAV 119 15.06.2017

Zaspao sam kao kap i cijelu noć sanjao I tako, prođe mi taj ramazan, uz šumu – niz šumu, tamo – vamo,
kako letim niz neku liticu, a bujica snijega iz sela u selo. Naslušao sam se svakojakih lovačkih podviga,
klizi za mnom i samo što me ne proguta.
Novi dan, nova nafaka i, ovaj put, novi temeljito izučio poljoprivredu, spavao u sobama s jelenima
belaj. Znao sam da ću tog ramazana biti i drugom prepariranom živinčadi i, uz sve to, proveo cijeli
softa istovremeno u dva sela, ali sam se mjesec s ljudima od kojih je najmlađi vršnjak mog rahmetli
nadao da su to zaseoci koji možda grani-
če jedan s drugim, ili da su barem blizu. oca. Otac tada nije bio rahmetli. Nekim čudom, i on se probio
Bili su sve, samo ne to. Dijelio ih je ove- i sredinom ramazana me posjetio. Nije mi bilo jasno kako, ali
ći potok, a iza njega gusta i velika šuma. roditelji to uvijek uspiju
Odmah nakon ikindije domaćin mi veli
da mi je vakat krenuti. Kontam, ispratit
će me do sela, ali se i tu prevarih. i on se probio i sredinom ramazana me Bilo je poslije još ramazana, možda
“Hodža, samo ti poravno, ne možeš posjetio. Nije mi bilo jasno kako, ali ro- ljepših i lagodnijih, ali se meni s tim ra-
nikako zalutati. Nije baš prohodno pa ditelji to uvijek uspiju. Brzo sam se zbli- mazanom ništa mjeriti ne može.
možeš za sahatak. Hajd’, poselami tamo”, žio s ljudima u oba sela. Na iftarima bi Danas, kad i sam dočekujem i raspo-
bilo je sve što sam čuo. se okupili svi. Bez obzira na to kod koga ređujem softe, uvijek se sjetim te godine.
Dvije-tri obrve kroz koje sam sletio je hodža, svi bi došli. Upozorim ih tako Gledam ih kako dolaze s velikim torba-
podsjetiše me na sinoćnji san. Kroz šumu da me ne nutkaju cigarama pred babom. ma, nerijetko i s roditeljima i rodbinom.
je bilo nešto lakše jer se staza nazirala. I stvarno nisu. Ali, umjesto njih, babo Usplahireni, zbunjeni. Stidljivo odgova-
Nije bilo ugodno vidjeti i poneki stari izvadi iz džepa sarajevsku Drinu, preci- raju ako šta upitaš, ali da sami nešto kažu
bašluk, ali šta sad. zno je otpakova, iako nikada nije pušio, – vrlo teško.
I tako, prođe mi taj ramazan, uz šumu i ponudi me da zapalim. “Vela havle, šta Jasno, nije ovo više onaj stari vakat.
– niz šumu, tamo – vamo, iz sela u selo. je sad ovo”, mislim. Danas je lakše. Komunikacije su tečni-
Naslušao sam se svakojakih lovačkih pod- Koliko mi je lijepo bilo i koliko se je. Tu je i internet. Bez obzira na to, tru-
viga, temeljito izučio poljoprivredu, spa- divnih prijateljstava i iskrenih uzajamnih dim se olakšati koliko mogu. Razletim
vao u sobama s jelenima i drugom pre- emocija taj mjesec prosulo, to nikada neću se pa pričam kao da su mi rođena djeca,
pariranom živinčadi i, uz sve to, proveo znati opisati. a onda shvatim da oni dobro znaju gdje
cijeli mjesec s ljudima od kojih je naj- Onog dana kada sam kretao nazad su i gdje idu.
mlađi vršnjak mog rahmetli oca. Otac okupili se svi i plakali. Tek tad sam vidio Pa ja, naravno. Google je čudo. Djeca
tada nije bio rahmetli. Nekim čudom, kako muško može cmizdriti. guglaju i izguglaju. Mi smo oguglali. n
stav.ba

STAV 15/6/2017 77