Page 63 - BROJ 49/GODINA II/SARAJEVO 11.02.2016.
P. 63

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Strašno je to

                                            POKLOPAC





                                            BEZ LONCA






                                             Na ulicama i u dvorištima nastali su mnogi nadimci. Povod

                          Piše:              je dječija nespretnost i/ili krajnje neobično čitanje svijeta
                          Irfan HOROZOVIĆ    i ljudi u njemu. Neki su nastali i iz zavisti. Više nego što
                                             bismo htjeli priznati. Kao što su nazivi mnogih umjetničkih
                                             pokreta u početku bili podrugljivi i diskriminirajući


               j  udi razgovaraju na svim mogu­  - Ti moraš biti svakom loncu poklopac!  I kakve ti to ima veze s nama?
                                                                                  - Kolika intriga oko jednog nadimka.
                                               Čovjek se blesavo smiješio, a onda
                  ćim mjestima. I tako male novo­
                  sti putuju, narastaju, pretvaraju
         L se u glasine. Jednom sam se vra­  se zamislio.                         - Zar nije postao Mostarac?!
                                               - Znaš - reče mi kad sam se smjestio za
                                                                                  - Čuo sam da jeste.
          tio kući i tamo me je čekala nova gradska   njegov stol, jer je tu jedino bilo slobodnih   - Rijetko on dolazi.
          vijest, poprilično izobličena, u prvom tre­  mjesta (čak se i obradovao) - to s loncima   - Ali svi ga znaju.
          nutku nisam je prepoznao, koja je imala   i poklopcima nije tako jednostavna stvar.  - Zna i on njih.
          veze s mojom šetnjom. S onim što sam na   - Kako to misliš?             Kakav razgovor.
          njoj vidio. I čuo.                   - Jednostavno. Uvjerio sam se u to   Čovjek koji se možda zove Ibrik zasta
            Jutros, čim sam izišao iz kuće, vidjeh   sam. Nije svaki lonac isti.  na vratima kao da je nešto zaboravio, a
          čovjeka s kojim sam se iz pristojnosti poz­  - Naravno da nije.      onda odlučno produži dalje.
          dravljao, iako nikad nismo razgovarali, a   - A to znači da nije i poklopac - do­  - Našli su se: ona lonac koji na sav
          on me nekako zabrinuto upita:     čeka on i nekako se poput izumitelja za­  glas kipti bez poklopca, a on svakom lon­
            - Jeste li vidjeli?             gleda u mene.                      cu poklopac, ali bez poklapanja.
            Nisam znao o čemu je riječ i to mu i   Nisam znao šta da mislim. Međutim,   - Kako to?
          rekoh.                            nije mu se više pričalo. Ustao je i otišao.   - Jednostavno. Otkako su se uzeli, ri­
            ­ Ima i u jutrošnjim novinama.  Jedan od čaršijskih sveznadara premjesti   jetko svraća. Završene su i nadaljevanka
            - Ne znam - rekoh - nisam ih još vidio.  se kod mene. Vidjeli smo iza stakla kako   i nanizanka.
            - Strašno je to...              je čovjek nakratko zastao s nekom ženom.  Sjetih se da smo jednom pričali o tom.
            Ima takvih dana. Ni sad ne znam o   - Ko je taj čovjek i ko je ta žena? - za­  - A kako je Bruce Lee postao Ibrik?
          čemu je zapravo riječ. Uostalom, ljudi bi­  pitah, ne znam ni sam zašto.  - To ti je duga priča. Trajala je godi­
          raju ono što je za njih ključna vijest.  - Ibrikovica.               nama. Ali Ibrik se na kraju održao. To
            Čuješ u prolazu: “Našla krpa zakrpu”,   - Ništa mi to ne govori?   je pravi nadimak.
          i tome slično. Svi su nekako obilježeni. A   - Njegova žena!            - Možda, ali teško da bi se ibrik mo­
          najviše oni koji nose žig i njime udaraju   - Ne zove se valjda Ibrik?  gao nazvati loncem...
          gdje god stignu.                     - Bezbeli da se ne zove.           Sveznadar me pogleda kao da sam ko
            Izabrani su.                       - Ništa ne razumijem.           zna šta kazao.
            Izabrani.                          - To ti je kao u onom be-ha-kung-fu   Gospođa Ibrikovica zastala je u tom
            Tako to ide.                    vicu...                            trenutku nedaleko odatle. Smiješila se.
            Na ulicama i u dvorištima nastali su   - Ne vjerujem da sam ga čuo.  Pogledale su se ona i prijateljica i po na­
          mnogi nadimci. Povod je dječija nespret­  - Kako se zove žena Brus Lija?  vici se smjestile u slastičarnici za stol
          nost i/ili krajnje neobično čitanje svijeta i   - Nemam pojma.       iza stakla. Ulica je tekla ispred njiho­
          ljudi u njemu. Neki su nastali i iz zavisti.   - Brusilica. Ili Brucilica?!  vih pogleda.
          Više nego što bismo htjeli priznati. Kao što   - Jedno je kako se izgovara, drugo   - Za to vrijeme, onaj moj, ne znam
          su nazivi mnogih umjetničkih pokreta u   kako piše.                  samo kako mu je to uspjelo, zamijenio
          početku bili podrugljivi i diskriminirajući.  - Stara sam škola – sfrjotna vukovska...  je poklopce. Onaj manji upao u ručak,
            Na kraju šetnje svratio sam ipak u nei­  - Važi gdje važi...       zbog njega mi skoro sve zagorjelo, a veći
          zbježni “Išaret”. Osjećalo se nešto u zraku.   - Zgodno. Znači, Ibrik je ustvari Bru­  poklopio supu i sve iskipjelo...
          Konobarica je bila nešto srdita na meni   ce Lee?                       - To on namjerno, kao moj. Samo da
          nepoznatog čovjeka.                  - Samo na jeziku.               više nikad ne bi pomogao...    n


                                                                                                   STAV 11/2/2016  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68