Page 54 - STAV broj 425

drUŠtvo

I sad Nunjo, sluteći da im je suđeno sebe usjeke i nepristupačne razvaline u jaramazi i, znajući da je lakom na kocku,
da provedu u pećinama i kulama u stije- stijenju, ta ko bi gradio grad u nedođiji i potpale ga i zaigraju karte. Ti tragovi u
nju ne samo četrdeset dana već i četrdeset zašto bi uopće bio moguć, ako nekada, u blatu, svježi. Nakon tri dana on se vrati
mjeseci i tristo godina, kao sedam svetih vremenima bajkovitim, prije pamćenja, kući, a ovdje, na prijevoju između Dra-
pećinskih spavača, ima potrebu da, nakon ovdje nije bilo sve uzorano i umjesto razli- gačića, Fojnice i Vladića, čekaše ga raz-
susreta s Vladićanima, ispriča tu legendu stalih bukovih krošnji njihaše se, u ritmu bojnici. Naposljetku, on se pojavi i sjede
koja se prepričavala s obiju strana Zaho- obilja, pšenično klasje. Ukrašava Nunjo i baš na to mjesto da se napije vode. Tad
ra, i u dolini Kozice i u dolini fojničkoj. kiti i samo što ne kaže kako će oni sve to ga razbojnici zaskoče i utuku ga. Opet ti
“Žito rađaše takvom snagom i kva- obnoviti za koju godinu, posjeći drveće i tragovi, sad u skorjelim krpama snijega.
litetom da se izvozilo na more i hranilo zasijati pšenicu i prekida ga Zdravomarija Kada su se uvjerili da je mrtav, pretre-
pola Mediterana”, nastavlja Nunjo dok se iz dvjesta grla, i dalje, blatnjavim putem, su ga, ali ne nađoše kesu s novcem, niti
veru uz krsta planine. “Zato kraljevi koji odoše uz pjesmu. dukate zašivene u postavu, tek u džepu
živješe u Kaštelima bijahu tako bogati da Ohrabren varljivom blizinom Vuke- nađoše glavicu luka. Kivni na njega, oni
su orali pomoću volova čiji vratovi bijahu ljića, koji se na suprotnom brdu doimaše se late lopata i tu ga sahrane. Ti tragovi
obuhvaćeni zlatnim teljizima na srebrnom kao nadohvat ruke, ti, pored oborene da- ogromnih šapa sasvim mrve Irfanovu pri-
jarmu. Jer kako drugačije razjasniti da je ščane strelice koja upućuje ka Kaštelima, ču. Okrećeš se, pogledom punim straha,
usred stijene u vrh planine, na terenu tako skrećeš u srce Zahora. Umjesto legende prvo mjeriš štap koji nosiš još s Vladića
nepristupačnom da do njega ni divlje zvi- o kraljevima koji volove upregnjivaše u vrha, a onda zvirnjaš oko sebe i biva ti
jeri ne zalaze”, pita se Nunjo dok stoji nad zlatne teljige na jarmovima, ti premota- sasvim jasno da si te tragove prvi put vi-
provalijom, okrenut prema narodu koji vaš jednu drugu, koju ti malo čas ispri- dio pred onim platoom obraslim stablji-
ga sluša kao kakvog apostolskog propo- čao Ifran: Kazuje se da je nekada davno kama brusnice na kojem si zamišljao fra
vjednika i pokazuje na stijenje na kojim neki bogataš iz Vladića odveo nekoliko Nunju kako priča legendu o kraljevima
se već naziru kule, kako razjasniti, dakle, volova u Fojnicu i dobro je pazario. Ali koji jarmove na svojim volovima ukra-
da je tu iznikao cijeli jedan kaštel, i Crni i bijaše on ogladnio pa svrati u aščinicu da šavaše zlatnim teljizima. Sada si siguran
Bijeli? Ta, širi Nunjo ruke i pokazuje oko nešto pojede. Ondje ga sačekaše lokalni da su to tragovi medvjeđih šapa, svježi.

u vladićima nigdje žive duše,
nikog u koga bi utisnuo svoj
strah, nikog koga bi upitao za
medvjeda, nikog ni za čašu
vode. nekoliko kuća s obiju
strana makadamskog druma
zaraslo u vremenu. ovdje se
stoljeća snebivaju. na kraju
sela širi se dim iz potpaljene
ćumurhane, žari žega, kako
bi rekli u ovom kraju.

54 28/4/2023 STAV