Page 25 - STAV broj 142

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, sedmični časopis Stav već drugu godinu
zaredom organizira dodjelu nagrade “25. novembar” za životno djelo iz oblasti književnosti.
Ove godine u sklopu ceremonije dodjele nagrade “25. novembar” bit će uručena priznanja i
učenicima iz Konjević-Polja i Vrbanjaca za najbolje literarne sastave o Bosni i Hercegovini i
bosanskom jeziku. Sistematska diskriminacija učenika koji izučavaju nastavu po bosanskom
planu i programu u Vrbanjcima i Konjević-Polju nije se negativno odrazila na njihov odnos
prema domovini i vlastitom jeziku. Štaviše, iz njihovih radova izviru siluete malih heroja
velikog srca, spremnih na beskompromisnu borbu za afirmaciju bosanskog jezika.
Ovo su njihovi radovi koje su u Novoj Kasabi pripremili s profesoricom bosanskog, hrvatskog
i srpskog jezika i književnosti Melisom Klačar te učiteljicom razredne nastave 2. i 4. razreda
Semrom Zilić, a u Vrbanjcima s profesoricom bosanskog jezika i književnosti Amelom Tuzlić

Oko naše kuće bilo je mnogo ruševina. Rajske bašte zemlje moje mene teče bosansko srebro i zlato. Kažu da
Uzeo sam smartphone da vidim ima li šta Ima jedna rajska bašta u kojoj se voli, pra- je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne
na Facebooku. Vidio sam mnogo naslova: šta. U toj bašti ruža rosna – ima jedna ze- objašnjava, ljubav se živi, pa je tako i teško
Djeca iz Konjević-Polja žele svoj maternji mlja Bosna. Ne diraj ni u snu moju Bosnu! objasniti zašto volim ovu zemlju. Ona se ne
jezik, Borba za jezik ne prestaje. Krenuo A na Hercegovinu i ne pomišljaj, jer to je može objasniti, Bosna se samo može živjeti.
sam u školu. Na putu do škole sam vidio moj zavičaj. Ne diraj moje brodove na Savi. Ima u ovoj zemlji i tuge i bola i patnje i onog
mnogo pobacanog smeća i išvrljanih zna- Ne muti mi Bosnu rijeku, Neretvu, Krivaju i crnog čemera koji nas zna ponekad ujediniti
kova. Shvatio sam da sam opet u onoj sta- Drinu, u srcu mome one teku. Ne magli mi ili razjediniti, kako mu se prohtije. Ima u njoj i
roj Bosni u kojoj vladaju tri predsjednika i Igman, Vlašić i Jahorinu, jer moram ih ostaviti mnogo toga lijepog, mnogo toga što naš život
koja je podijeljena na dva dijela. Ona lijepa u amanet svojoj kćerki i svome sinu! čini sadržajnim i što od nas čini stablo koje je
država je bila samo san koji bih volio da mi pustilo korijenje u hladnim bosanskim rijeka-
se ostvari. Nadam se i osluškujem. Jednog O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! ma, u poskocima prošaranom vrelom kame-
dana bit će mnogo bolje... Hoće da te nema, stide se tebe. Tebe, Bo- nu Hercegovine. I zato neka svi znaju: moja
sno majko! Ti si naša jedina domovina. Kroz domovina je Bosna i Hercegovina, zauvijek
Muaz Orlović, VIII razred

STAV 23/11/2017 25