Page 29 - STAV broj 142
P. 29

odricanja, puni nerazumnih pogleda naših                 Mnogi su pokušali ili osvojiti ili porobi-         su: Mostar, Sarajevo, Jajce, Travnik... Ona je
sugrađana. Tužni, sa sjetom u očima, tražili         ti Bosnu, a onda, kada im to nije uspjelo,             emanet povjeren meni, to je moja sofra, to su
su ono što svakom čovjeku pripada, tražili           počeli su pričati da Bosne nema. Bosne                 šekerlame koje su prodavali ulični prodavači,
su da njihova djeca u svojim školama imaju           je bilo, Bosne ima i Bosne će biti. Toliko je          to je šareni ćilim u sobi moje nane. Ona je
bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta.          puta bila porušena, vrijeđana, uništavana i            moje pravo i moja jedina želja koja se može
Moji drugari i ja nismo više odlazili u školu.       spaljivana, a opet je ostala ponosna, prkosna          ispuniti u mojim snovima kao što se desilo
Tokom tog teškog perioda moja učiteljica             i sama po sebi posebna. Pričali su mi stari            prošle noći. To je bio divan san, san u kojem
je bila moja mama koja se trudila da svaki           nekada davno, kažu, u Bosni se bolje živje-            sam na krilima ptice obišla najljepša mjesta
dan nadoknadi moje školske obaveze. Na-              lo. Bilo više posla, više se ljudi družili, više       moje divne domovine. Jesenski prizor ispu-
kon nekog vremena, moji snovi i snovi mo-            se djeca igrala, a i zime i ljeta bila drugači-        njavao je moje srce. Svoj odraz vidjela sam
jih drugara postali su stvarnost. Naši hrabri        ja. Sjedim tako i razmišljam, a šta to sada            u hladnim, čistim, planinskim, bistrim, divnim,
roditelji odlučiše da osposobe našu školu,           nedostaje ovoj mojoj Bosni? Jeste da su je             bosanskim rijekama. Osnovno obilježje moje
školu u kojoj ću učiti o svojoj historiji, o svojoj  malo uništili, ali nije ona kriva, ona i dalje pr-     domovine bile su visoke planine prekrivene
tradiciji i običajima i o svemu onome što me         kosno stoji na svojim nogama. Govore tamo              snijegom: Vlašić, Igman, Majevica, Jahorina.
čini ponosnim Bošnjakom. Tako sam posli-             neki zlobni ljudi da nema Bosne, itekako je            Niz divno šeher Sarajevo, kroz Baščaršiju,
je godinu dana ponovo krenula u školu. Bila          ima. Bosna sam ja, Bosna su moji prijatelji,           čuli su se zvukovi sevdaha koje su izvodili
sam toliko sretna da cijelu noć prije polaska        moja sestra. Sve oko nas je Bosna, lijepa i            bosanski slavuji. Bosanski vojnici su hrabro
u školu, od uzbuđenja, nisam oka sklopila.           prkosna. Gdje se ljepše nego u Bosni gosti             koračali putem smrti i davali svoje živote za
Napokon sam došla u svoju malenu, ali za             dočekuju, ručak pripremi, s ljudima ispriča?           budućnost moje domovine. Letjela sam i do
mene najljepšu školu na svijetu. Nove klu-           Dok je Bosanaca i Hercegovaca, njenih si-              Mostara, kojeg je krasio, ponosno stojeći,
pe, stolice, ambijent je bio toliko lijep i ugo-     nova, Bosna i Hercegovina će biti najjača i            Stari most. Zatim sam se vratila u Višegrad
dan da sam se osjećala kao kod svoje kuće.           najljepša zemlja.                                      i ispunjavala svoju dušu pogledom na Drinu.
Mladi i lijepi nastavnici i nastavnice i učitelji                                                           Poslije ovog sna ponosno mogu reći da vo-
stajali su nam na raspolaganju. Upijala sam                           Nerma Hanifić, IX razred              lim svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, i
znanje iz svakog predmeta. Međutim, kada                                                                    da se ponosim time što nosim ime Bošnjak.
dođe čas bosanskog jezika, ja, poput naj-            Bosna se srcem izgovara i
boljeg i najhrabrijeg vojnika, stojim i s iskri-     onda kad nam usne zanijeme                                           Nermina Alagić, VIII razred
cama u očima u mislima sama sebi kažem:              Moja domovina je lijepa i rosna. U njoj sve
“E, za ovaj dan su se moj babo i mama svim           ptice pjevaju lijepe pjesmice. Ona ima mnogo           Geografija srca
srcem borili!”                                       ljepota koje krase njene gradove. Šeher Sa-            U jugoistočnom dijelu Evrope nalazi se Bal-
                                                     rajevo, najljepši grad Bosne ponosne, njega            kanski poluotok, a na zapadu Balkanskog
                     Nejla Bilić, VIII razred        krase: sevdah, svi ljudi koji vole Bosnu, ptice        poluotoka smještena je moja domovina,
                                                     koje radosno cvrkuću. Svaki Bošnjak treba              Bosna i Hercegovina. Zar postoje prave ri-
Bosnu je nemoguće ne voljeti                         biti ponosan što ima takvu domovinu, Bosnu             ječi da se opiše domovina kakva je Bosna
Moja domovina zove se Bosna i Hercegovi-             i Hercegovinu. Bosna nije riječ iz spomena-            i Hercegovina? U riječ domovina stane hi-
na. Riječ Bosna potječe od riječi basinus, što       ra koju mogu izbrisati kiše i vrijeme, Bosna,          ljade emocija koje nijedan pjesnik ne može
znači tekuća voda. Naziv Hercegovina potje-          to se srcem izgovara i onda kada nam usne              opisati. Moja domovina je zemlja s bogatom
če od titule Stjepana Vukčića Kosače. Glavni         zanijeme. U Bosni je sve lijepo, u Bosni je            historijom, prirodnim bogatstvima na kojima
grad moje domovine je Sarajevo. Prvi pred-           sve milo. Bosna pripada Bošnjacima. Ti meni            nam svi zavide. Imamo najljepše gradove,
sjednik Bosne i Hercegovine, čovjek velikog          rodnu grudu – ja tebi domovinu.                        rijeke, jezera, planine, bogatu tradiciju, ar-
srca, zvao se gospodin Alija Izetbegović. U                                                                 hitekturu. Jedna država, a tri naroda: Boš-
mojoj domovini ravnopravno žive Bošnjaci,                               Fatima Botić, VI razred             njaci, Hrvati i Srbi. Prvi mart je Dan nezavi-
Hrvati, Srbi i ostali narodi. Mi imamo svoj jezik                                                           snosti, dan kada je moja domovina postala
koji se zove bosanski jezik. Neki zli ljudi nam      Djeca su u našoj školi sretna                          nezavisna. Prkosna i nezavisna pada u rat,
osporavaju njegovo postojanje. Zbog toga             što uče bosanski jezik                                 rat koji je trajao četiri godine. Te četiri godi-
smo mi, mali đaci, zajedno s našim roditelji-        Moja domovina se zove Bosna i Hercegovi-               ne su bile bolne, tragične, mračne. Mnogo
ma prinuđeni da se borimo za svoja osnov-            na. Glavni grad moje domovine je Sarajevo.             je nevine krvi proliveno, desili se najgori zlo-
na prava. Na tom putu borbe nam pomaže               Ja svoju državu volim i ne bih je dao za cijeli        čini, genocidi. Puno je nevinih suza poteklo
mnogo dobrih ljudi. U mojoj domovini, Bosni          svijet jer u njoj ima toliko lijepih rijeka, planina,  iz očiju djece, majki i očeva. Mnoštvo djece
i Hercegovini, žive ljudi velikog srca. Mislim       gradova i sela. U mojoj domovini ima jedno             je ostalo bez očeva, majki, sestara, braće.
da je nemoguće ne voljeti Bosnu, bosansku            selo koje se zove Hanifići i u njemu posto-            Međutim, uprkos svemu, moja domovina se
tradiciju i njene gostoljubive stanovnike. Sve       ji škola u kojoj učimo o našoj domovini. Ta            opet digla iz pepela, prkosna i slobodna. Po-
dok ja živim, u mom srcu živjet će moja do-          škola se zove OŠ “1. mart”. U toj maloj školi          sebno je ponosna na svoje sinove koji su se
movina, Bosna i Hercegovina.                         učimo o svim ljepotama naše države. Djeca              izborili za njenu slobodnu. 25. novembar je
                                                     su u našoj školi sretna što uče bosanski jezik.        veliki dan za našu domovinu. Tog dana su,
                     Amer Alekić, V razred                                                                  zasjedanjem AVNOJ-a, utvrđene granice ove
                                                                      Dženan Duzan, IV razred               prelijepe države. Najljepša su proljeća u bo-
Bosna – to sam ja                                    San o Bosni                                            sanskim čaršijama i sokacima. Najnestašnije
Bosno i Hercegovino, naša domovino! Digni            Moja država, Bosna i Hercegovina, divna je             igre igraju se u bosanskim mahalama, gdje
se iz pepela kao stoput do sada, sad s miri-         zemlja. U mojoj domovini žive predivni ljudi,          se čuje graja dječice. Najbolja kahva se pije
som ljiljana, ljubavi moja... Zemljo mojih dje-      Bošnjaci koji imaju divno srce. Bosna i Her-           u bosanskim kućama, najmudrije riječi govore
dova, dok je tvojih sinova, ti ćeš biti prkosna,     cegovina ima mnogo lijepih gradova kao što             se u bosanskim šeherima, a najljepše priče
slobodna i ponosna... Zemljo naših djedova!                                                                 su ispričane u mojoj domovini. Imam samo
                                                                                                            jednu domovinu, jednu Bosnu i Hercegovinu,

                                                                                                            STAV 23/11/2017 29
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34