Page 26 - STAV broj 142
P. 26
25. novembar – dan državnosti Bih
ću je voljeti, čuvati i u njoj živjeti. Ako i ne bu- let. Problem je u nama. Spavamo. Živi smo, O uređenju naše države baš i ne mogu od-
dem živjela u njoj, moje će srce i moje misli a kao da nismo. Bosna i Hercegovina bi bila govoriti. Znam samo ono što čujem od svo-
zauvijek pripadati njoj. Pa neka se nadmeću jedna od najboljih zemalja za živjeti, uživati, jih roditelja, a ono što najviše slušam jeste
proljeće i zima, neka prkosi kiša suncu, ipak raditi, učiti, izučavati, podučavati, istraživati, da u našoj zemlji nema posla. Iz tog razloga
ono najljepše sija u mojoj Bosni, Bosni po- otkrivati. Ona bi to već bila i danas da je mnogi mladi napuštaju našu zemlju. To jeste
nosnoj. I zato kažem: “Volim te, Bosno i Her- nismo uništili. Uništila je mržnja. Uništila je tužno, ali to je naša realnost. Kada bi u našoj
cegovino, moja draga domovino!” politika. Uništili je ljudi. Uništavamo je i sada domovini bilo bar malo više zaposlenih ljudi,
– ne radeći ništa. Uništavamo je šutnjom. pa ko bi išao u druge države? Ko bi ostavljao
Mogu nas istjerati iz Bosne, ali Bosnu iz Uništavamo je žmireći, čekajući na nešto. majku i oca na kućnom pragu, gledao mla-
NAS ne mogu NIKAD! Bosna je tu, u srcu Nešto... Ona je danas poprilično zagađena, đeg brata ili sestru kako brišu suzu s lica dok
mom, bila i ostat će. neuređena. Bez prava, siromašna i bogata odlaze negdje da bi zaradili komadić hljeba?
istovremeno. Zar bi to iko uradio a da ima šansu da zaradi
Elvedina Muratović, VIII razred u svojoj državi? Vjerujem da nema... Sada je
Mi smo jedna ptica, ne dvije, ne tri, ne samo pitanje vlasti šta će uraditi povodom
Bosno, uzdahu moj... četiri... Jedna ptica koja pada. Ostalo nam toga. Svaku zemlju nešto krasi i čini je po-
Uh... O Bosno, uzdahu moj! Ti si zemlja mo- je malo do dna. Malo da padnemo, udari- sebnom, a našu Bosnu i Hercegovinu krase
jih predaka. Moja bol u grudima što svaki mo od zemlju i pogledamo oko sebe. Pticu šume, rijeke, planine, polja, livade. Krase je
dan steže sve jače i jače. Teške rane, zemljo neće zaboljeti taj udarac, koliko taj skame- naše Sarajevo, naša Tuzla, naša Baščaršija...
moja, ti si pretrpjela. Suze majki u rijeke si njeni pogled. Vidjet će propast, neznanje, Naša Bosna i Hercegovina ima ono što ni-
pretvorila. Tamo negdje daleko ostavila si je- mržnju. Sve to će je naljutiti, ohrabriti i do- jedna druga država nema, a to je duša. Duša
caj malene djevojčice. Stavila si ga u kutak bro razbuditi. Osjećat će se krivom, a zatim Bosne i Hercegovine je čista i mirisna, njeni
srca svog da ga niko ne čuje. Kao da niko će poletjeti polahko, sigurno, pametno – s mirisi su oni najljepši. A Boga mi i miris naših
ne vidi tvoj vapaj za pomoć. Zašto, zemljo velikim ciljem. Neće ići mnogo visoko, ali si- ćevapa je bolji nego stotine mirisa one luk-
moja? Zašto nam to rade? gurno više od onog odakle je pala. suzne i skupocjene hrane.
Ti si, Bosno, bila i ostat ćeš prepuna čari, Emira Omerović, IX razred Mogla bih ja još mnogo pisati o našoj
ljepote i dobrote. Rađaš najhrabrije ljude, ali domovini, ali bojim se da ću otići predaleko,
i najbistrije književnike. Neko tamo u bogatim Naš jezik pa bih se zaustavila ovdje rečenicom koju
i toplim sobama htjede da te uništi. Ne damo To je jezik moje države. je neko davno rekao: “Nema bolje zemlje, a
te, Bosno moja. Dok je djece i omladine u To je jezik koji volim. gore države.” Ko razumije, shvatit će.
tebi, ti se ne plaši. Mi smo tu za tebe. Ti nam To je jezik kojem ne fali niti jedna sitnica.
daješ bistre rijeke, beskonačna brda i doline. Tim jezikom ću se koristiti i učit ću ga i ni- Ajla Mujčinović, VII razred
Ne strahuj, tu smo uz tebe! Tvoji su gradovi, kada ga se neću odreći. Kad izgovorim bo-
zemljo moja, ljepši od najljepših, a tvoje sta- sansku riječ, obuzme me toplina oko srca. Moja domovina prkosno stoji,
re mahale prepune staračke dobrote. Tu je To je jezik kojim ću uvijek govoriti najljepše a još prkosniji su ljudi u njoj
negdje u malom ćošetu tvoje mahale i život riječi – ljubavne riječi, prijateljske riječi... On Ima jedna zemlja veoma bliska srcu mom.
moj djed ostavio. Borio se za tebe, a i ja ću nam daje hrabrost, volju. Vodi nas do mjesta Puna ljudi dobra srca i ljudi koji se vole pro-
se boriti. Rekla bih da si ti riječ koja se lahko dokle nismo ni svjesni da možemo stići. On veseliti. Bilo je nekada lijepo u njoj... Bilo je
izgovara, ali teško ruši. Iako sam još uvijek je naš nevidljivi putokaz u slobodu. lijepo kada su momci dolazili pod pendžere
mala i nezrela, ne dam da se moje mišljenje djevojkama. Ašikovali su prepuni dubokih
tako lahko baca ustranu. Borit ću se za tebe, Esmira Ćehajić, VI razred osjećanja, ne bojeći se pokazati ih. Svaki
pričat ću o tebi i, ako Bog da, uspjeti zbog dan su se kahve ispijale iz findžana. Uživalo
tebe. Bit ćeš ti ponosna svima nama, kao i Domovina srca moga se svaki dan, ne misleći na budućnost i taj-
uvijek što si bila. Tu sam da naučim o tome Ljudi kažu da je ljubav ono osjećanje koje ne koja ona krije.
šta sve posjeduješ. Tu sam da naučim svaki je najteže objasniti, pa je zbog toga teško
tvoj skriveni predio. Svaki put se iznenadim, objasniti zašto ja volim svoju domovinu. Moja Ona je poznata i po svojim gradovima i
Bosno moja, jer dobijem i neočekivane od- domovina je jedna, jedina i najljepša, a to je njihovim dragocjenostima – po Starom mo-
govore. Mnogi te nazivaju malom državom, Bosna i Hercegovina. stu, Baščaršiji, Višegradskom mostu. Bosna
ali varaju se. Ti si velika kao majčino srce, a i Hercegovina ima i lijepe rijeke: ljepoticu
puna radosti kao dječiji osmijeh. Svjedoci smo da u našoj dragoj Bosni i Unu, veliku Savu i Drinu. Ipak, njen glavni
Hercegovini nije sve onako kako bi trebalo biti, grad Sarajevo je najljepši i najveći. Mnogo
Ne plaši se, Bosno, sve dok čuješ smijeh ali to ne možemo navesti kao dostojan razlog puta sam ga posjećivala i šetala čarobnim
djece svoje! Pričala bih još dugo i dugo o da je ne volimo. Nažalost, nesretni rat učinio Vilsonovim šetalištem, a kakva bi to posjeta
tebi, ali bojim se da ću izostaviti koju riječ o je da mnogi narodi koji su naseljavali Bosnu bila da nisam svraćala na Baščaršiju i poje-
tvojoj ljepoti. Sevdahom si opjevana, a me- i Hercegovinu izgube svoje živote kako bi je le preukusne ćevape.
rakom obasjana. Ti si život moj! odbranili, a neki su ipak otišli iz nje u potra-
zi za hljebom i boljim životom. Više se nikad Bosanskohercegovačke prirodne ljepote
Lejla Avdić, VIII razred nisu vratili. Upravo ti ljudi koji sada žive u ne- su čarobne, neopisive. Kao da svako drvo,
kim bogatijim državama nego što je ova naša svaki cvijet ima dušu i stalno šapuće da je
Pogled jedne ptice sada govore kako im je život mnogo ljepši i najljepša Bosna i Hercegovina. Naša domo-
Žao mi je... Nemoćna sam. Ili, možda je to bolji, ali se grdno varaju. Nema tog rahatlu- vina poznata je mnogim piscima. Poznata je
najveća greška svih nas – to da se smatramo ka ni u jednoj drugoj državi kakav je u našoj po Zehri Hubijar, po Dževadu Karahasanu,
nemoćnim. Svi želimo iste promjene, ali se Bosni. Kad ujutro ustaneš i osjetiš miris polja po Ivi Andriću... Mnogo sam sretna što sam
zadržavamo na tim željama. Ne pokušavamo i mamine pogače, sam ti se osmijeh na licu u njoj rođena i što u njoj živim. Mojoj domo-
ih ostvariti. pravi. Ima li to igdje drugo? Nema, dragi moji. vini nema ravne, prkosno stoji, a još prkosniji
su ljudi u njoj.
Što više čekamo, više padamo. Kao da je
ptica u letu zaspala. Nikako da se vratimo u Amina Ahmetović, VI razred
26 23/11/2017 STAV
