Page 27 - STAV broj 142
P. 27
Ova zemlja ima toplinu, Moja domovina što mi zastane dah svaki put kad pomislim
dušu i ljude pune vjere 1. marta 1992. godine i moja domovina je na nju, nego što sve te riječi i misli ne mogu
u bolje sutra postala nezavisna država. Nalazi se u prekra- da stanu na jedan papir.
Dom je mjesto gdje se osjećam sigurno i snoj Evropi, a susjedne države su joj: Crna
zaštićeno, a moja domovina je upravo to. Gora, Srbija i Hrvatska. Kada je moja zemlja Kad izgovorim ime svoje zemlje, srce
U životu svakog naroda ima uspona i pa- postala samostalna država, Republika Srbi- mi se ispuni toplinom. Živjeti ovdje je čast,
dova, ali budućnost svakog naroda ovisi o ja je započela rat s njom. Krvavi rat je trajao jer ona nam pruža sigurnost, daje dom i
snazi njegove volje i spremnosti da se iz- sve do 1995. godine. Pretrpjela je mnoge čini nas slobodnim. Lijepa je tokom ljeta, a
bori za svoj cilj. gubitke, ali njena bogatstva su i dalje vidljiva. još ljepša je u jesen. Zimske pahuljice kad
prekriju gradove, Bosnu učine još divnijom
Iako smo još uvijek samo naivna djeca i Bosna ima Neum, dragocjeni izlaz na nego što ona to doista jeste. A u proljeće
mali smo za shvatanje onoga što je ostalo iza more. Ima zelene šume, ponosne rijeke i Bosnom behar prođe i ona tada biva poput
nas kao uramljena slika u muzeju prošlosti, ne snježne planine. Nekada davno imala je i najmirisnijeg cvijeća. Ako ti treba tišina, ona
treba zaboraviti ono što je bilo i što je imalo kraljeve i kraljice, iza kojih su ostala blaga i će šutjeti s tobom. Sjest ćeš na klupu pored
ogromne posljedice na našu zemlju. Historija bogatstva. Sada je poznata po fudbalerima, rijeke, posmatrati njene ljepote i razmišljati.
za nas treba predstavljati opomenu, ali i puto- muzičarima, književnicima... Po prkosnom i Ona je s tobom, ali šuti, jer osjeća da ti je
kaz svakom čovjeku. Sve ono što se nekada hrabrom narodu. Po jednom jedinom Sarajevu. tišina prijeko potrebna. Ako želiš priču, smi-
nazivalo ratom, danas u srcima mnogobroj- jeh i druženje, i tada je ona uz tebe. Neće
nih majki izaziva ogromnu tugu i more suza. Da bi moja domovina postala sretni dom, te napustiti ni ako odeš iz nje u neke dale-
Mnogo je onih koji su izgubili svoje najmilije moramo paziti i čuvati okolinu i prirodna ke gradove, preko dolina, rijeka i brda. Kroz
i jedino oni znaju šta su, zapravo, strahote bogatstva. Njeni građani se moraju slagati. vjekove je bila posebna, pa i danas svojim
rata. Moja domovina ga je preživjela, ali, iako Kada moja zemlja postane sretni dom, ma- vjerama, kulturama, umjetnošću, književno-
joj dušmani izranjavaše tijelo, dušu neće ni- nje stanovnika će je napuštati i manje će biti šću i arhitekturama. Bila je pod osmanskom,
kada moći. Svoju Bosnu volim i doživljavam gladnih stanovnika. pa pod austrougarskom vlašću. Begova dža-
je kao ljepotu duše, jedan rumeni pupoljak mija, Vijećnica, sebilj, Katedrala, Višegradski
ruže koji nikome ne želim dati. Ona je moj Emina Alić, VII razred most, samo su neke naše dragocjenosti. Sa-
ponos, moja dika. Njena ljepota i vedar duh rajevo je glavni grad moje domovine i ujed-
koji vladaju svakom porom, svakim djelićem Ja od ljepote moje Bosne no i najljepši grad. Bosna je bogata rudnim
njenog tijela oživjeli bi čak i onoga ko je na ne mogu ništa ružno vidjeti bogatstvima, okićena prelijepim planinama,
umoru. Možda život u Bosni i Hercegovini Pokušajte izgovoriti ove naizgled dvije obič- srebrnim rijekama ispresijecana. Najljepša
nije baš najbolji, jer i 22 godine nakon rata ne riječi – Bosna i Hercegovina. Vidjet ćete moja domovina. Pa, zaista, ko je ne bi volio?
još uvijek se na ulicama mogu vidjeti prosja- da su vam usta i prsa puna ponosa. Moja
ci, mnoštvo napuštenih pasa, smeće, ratom zemlja, niti bilo šta u vezi nje nije bilo obič- Bosanci i Hercegovci 25. novembra obi-
uništene zgrade i kuće koje su nekada neko- no, a ni jednostavno. Prkosila je mnogim ne- lježavaju Dan državnosti, a 1. mart kao Dan
me bile topli dom. I ne samo to – oni koji su prijateljima, kroz historiju bivala ranjavana, a nezavisnosti. Tada ne idemo na posao, pro-
se borili za ovu zemlju nemaju nikakva prava, opet opstajala i ostajala prkosna i ponosna. vodimo ih u krugu porodica sretni i pono-
napušteni su i odbačeni od društva, dok su sni što je imamo. Čarobna je to zemlja. Kao
mladi obrazovani, a nezaposleni. Međutim, i Ja jednostavno ne mogu da razumijem što reče naš Ismet Bekrić: “Domovina nije
pored svih tih problema opće nesređenosti, da postoje ljudi koji kažu kako ovu prelijepu riječ iz spomenara koju mogu zbrisati kiše i
ova zemlja ima ono najvažnije – svoju toplinu i neobičnu zemlju ne vole. Imaju ti isti neki vremena. Domovina – to se srcem izgovara
i dušu, ljude pune vjere u bolje sutra, u njoj ljudi svoje izgovore, koje ja kao dijete ne ra- i onda kad usne nam zanijeme.”
još uvijek postoje dobri komšijski odnosi i po- zumijem. Ljudi odlaze iz Bosne jer nemaju
štovanje prema starijima. Ona je poput dje- posao, misle da će negdje drugdje više za- Fikreta Mustafić, VII razred
teta, nevina i čista. Nekada je bila natopljena rađivati. Ja od ljepote moje Bosne ne mogu
krvlju, ali danas živi i raste, sija u punom jeku. ništa ružno vidjeti. Gdje god da se okrenem, Bosno, ne daj nam se! S
Shvatam da je nezaposlenost ono što mlade samo vidim beskrajno lijepe livade, šume, tobom su uvijek djeca iz
ljude i najčešće tjera na odlazak iz nje. No, rijeke, čulne gradove i sela. Zamislim Sa- Konjević-Polja
čini mi se, kako vrijeme teče da su ti isti lju- rajevo i njegovu Baščaršiju. Zamislim pre- Pa... moram. Šta? Moram pisati o njoj. O
di mnogo nezainteresovani, kao da ne žele lijepo Vrelo Bosne. Zamislim Bihać i sma- kome? Toliko pitanja čitalac može postaviti.
promjene i ne bore se dovoljno. Mislim da ragd – Unu. Jajce i njegov biserni i prkosni Za svaki odgovor slijedi novo pitanje. Zato
rješenje mnogih problema leži u nama. Treba vodopad. Gdje god da krenete, vidjet ćete se pisac mora potruditi da na sve odgovori.
se trgnuti, boriti se za svoju budućnost koju nedokučive bosanske ljepote. Osjetit ćete
moramo graditi zajedno. prelijepe mirise naše nezamjenjive tradicio- Mnogi je poznaju po tome što je pretr-
nalne bosanske kuhinje. Kad jednom osje- pjela mnoge ratove. Svi ti, izgleda, gledaju
Voljela bih da jednoga dana ljudi u ovoj tite mirise i ukuse naše hrane, nikada je više više na mane. Pored takvih, čovjek bi pomi-
zemlji, našem domu, žive spokojno, da ima- nećete zaboraviti. Srce će tražiti još, još... slio da uopće nema vrlina. No, u svemu ima
ju osnovna prava i uvjete za život, da budu makar poneka vrlina. Ona koju ću ja da opi-
ujedinjeni baš kao kada igra fudbalska re- Samo je jedna zemlja koja miriše na dom, sujem ima mnogo vrlina. Pa, pošto sam već
prezentacija. Želim da mladi prestanu odla- meni je to moja Bosna. i sebi dosadio, trebao bih početi s opisom.
ziti i ostavljati ovaj dragulj za sobom. Možda
će se moje želje nekima činiti smiješne, ali ja Esmira Ćehajić, VI razred Još na početku želim reći da je jako vo-
vjerujem u ovu zemlju i sebe u budućnosti lim. Kad kažem “nju”, mislim na ženski rod,
vidim upravo tu. Moje srce će zauvijek biti Moje srce pripada tebi naravno. Ne volim je u smislu kao simpati-
u jednoj zemlji, u jednom gradu stvarnijem i Kad bih počela pisati o mojoj Bosni i Her- ju. Pošto neću da odmah otkrivam, čitalac
ljepšem od mašte. cegovini, nisam sigurna kad bih završila. će se morati strpjeti. U estetskom pogledu,
Početak je težak, ali kraj je još teži. Ne zato ona je mnogo lijepa. U sebi sadrži i mnoge
Amra Omerović, VIII razred književnike. Književnike?! Da, to vjerovatno
znači da ona nije osoba. Da kažem ko je?
STAV 23/11/2017 27
