Page 69 - STAV broj 306

za detalje s tribina i s terena nego na neke
fudbalske poteze, udarce i cijelu igru. Mož-
da je to zato što sam znala da nemam dobar
fotoaparat, pa nije bilo ni realno za očekiva-
ti da mogu neku dobru fotografiju akcije s
terena napraviti mobitelom, pa mi je fokus
bio na ovim detaljima. Onda mi je Damir,
moj momak, dao neki svoj stari fotoaparat
i tako sam krenula učiti ovaj posao”, pri-
sjeća se Ines.
Kaže da je oduvijek voljela fudbalske
utakmice i da samo rijetke nije propratila
kao navijačica s tribina. Čim je dobila šansu
posmatrati utakmice iz bliže perspektive,
objeručke je prihvatila. U početku je radi-
la kao freelancer za portale reprezentacija.ba,
sarajevski.ba, fkželjezničar.ba, a povremeno
je objavljivala fotografije i na drugim por-
talima. Ekipi portala Faktor.ba pridružuje se
prije više od godinu dana. “Kada je jedan od
kolega odlazio, Muhidin Živojević, urednik
fotografije s Faktora, ponudio mi je posao koji
sam odmah prihvatila. To mi je bila odlična
opcija, primamljiva, i svakako sam željela da
se okušam u ovom fotoreporterskom poslu.
Tu se počinjem baviti svakodnevnim foto-
grafiranjem, nisam više radila samo sport, i
tu stječem ogromno iskustvo. Sportske do-
gađaje sam nastavila pratiti baš kao i prije,
i to radim iz čiste ljubavi.”
Ideje za izložbu, prema riječima Lučić,
uopće nije ni bilo. Davorin Sekulić, vlasnik
galerije “Cvrčak i mrav”, odlučio je da sva-
ki mjesec neko od fotoreportera izlaže svo-
je fotografije u njegovoj galeriji. Jedan od
Lučićevih kolega došao je na ideju da ovaj
mjesec to budu njene fotografije, pa je u jed-
noj TV kući uživo u programu rekao da će
ovaj mjesec u galeriji “Cvrčak i mrav” biti
izložene fotografije Ines Lučić. “Zaista mi
nije ostavio mnogo prostora i na tome mu se
ovom prilikom zahvaljujem. Postavili smo
10 fotografija koje se najmanje tiču nekih korone. Ova fotografija zapravo priča priču je ono što znači napraviti dobru fotografiju,
fudbalskih poteza, više sam se fokusirala na gotovo cijele 2020. godine i svega šta se de- onome ko nije tu da mu pokažeš i približiš
trenutke koji su meni bili zanimljivi tokom šavalo tokom nje u sportskom svijetu. Izlož- ono čemu si sam svjedočio. Na taj način ti i
tih utakmica. To je nešto što se dešavalo i ba će biti otvorena mjesec dana. Bavit ću se sam pričaš svoju priču, ono što si vidio, jer ti
na tribinama i na terenu, nisam htjela da to ozbiljnijim stvarima, konkretnijim, a ovdje si bio taj koji je stajao iza fotoaparata. Koliko
bude monotono, da budu samo sportski po- sam htjela da pokažem svoj početak, a svaka- je bilo slučajeva da su na nekom događaju
tezi, već sam se trudila da svemu tome dam ko ću se potruditi da se za idući put publici deseci fotografa koji naprave svaki po više
i neku umjetničku notu. Meni je djelovalo predstavim u malo drugačijem i ozbiljnijem od stotinu fotografija, ali samo jedan foto-
da ima smisla napraviti izložbu ovog tipa svjetlu. Ne znam da li ću se zadržati samo na graf uspije napraviti onu jednu fotografiju
jer su upravo to fotografije kroz koje sam sportu. Ima mnogo zanimljivih momenata po čemu taj događaj ostane poznat.”
naučila ovaj posao, ispekla neki zanat”, po- koje čovjek uspije fotografirati. A ja sam ta- Ines Lučić kaže da, kada god razmišlja
jašnjava Lučić. kva, ne volim ništa što je inscenirano, toga o dobroj fotografiji, uvijek se sjeti stadio-
sigurno neće biti. Nekako mi fotografija iz- na, tribina, slavlja, emocija, terena i slavlja
UZ LJUBAV IDE I USPJEH gubi svu draž i čar ako je namještena, nema igrača. “To mi je uvijek upečatljivo i to mi
Na jednoj od izloženih fotografija sudija tu umjetnosti”, uvjerava Lučić. još zvoni u glavi. Fotografija je ljubav, i time
daje žuti karton s izrazom lica koji je Ines Ines tvrdi da svaka fotografija, ako ima se čovjek stvarno treba baviti iz ljubavi. Ni-
bio toliko simpatičan da ga je morala ovje- neku vrijednost, mora pričati priču onome ko sam navikla da sam ispred fotoaparata, ili u
kovječiti. “To je onaj izraz lica kao: ‘Izvini, je posmatra. “U protivnom, ona nema neki ovom slučaju ispred diktafona, obično sam
molim te, ali ti moram dati karton.’ Među kvalitet. Mora biti priča iza nje, ona mora ja ta koja posmatra i snima, koja hvata te li-
izloženim fotografijama su i dvije mace koje prikazivati određeno stanje, osjećanje, zau- jepe momente i tako sebe izražava. I nekako
sjede na praznim tribinama na kojima bi vijek zamrznuti dio vremena. Onaj koji je smatram da se ljudi trebaju i moraju baviti
trebali biti navijači. One uredno sjede na gleda mora shvatiti ono šta si ti želio njom onim što vole i u čemu uživaju i da jedino
stolicama i posmatraju utakmicu za vrijeme pokazati, i to je ono što je potrebno. Eto, to tako mogu biti uspješni u svom poslu.” n

STAV 14/1/2021 69