Page 70 - STAV broj 306

KULTURA

Piše: Hamza RIDŽAL Nermin Šehić, portret pjesnika
hamza@stav.ba
ŽELIO SAM

eđu mladim bošnjačkim i bosan- DA URADIM S
skohercegovačkim pjesnicima
istaknuto mjesto pripada Ner-
Mminu Šehiću. Ne po knjigama
ritam svojih stihova. Iz čitanja tek nekoliko BOŠNJAČKOM
koje je objavio, niti po nagradama koje je
osvojio, već po snazi njegova stila i slojevima
intertekstualnih aluzija koje vješto upliće u
njegovih pjesama jasno je da je riječ o pje-
smama obremenjenim značenjima, za čiju
je analizu potreban izuzetan intelektualni POEZIJOM
napor, po čemu je blizak Thomasu Stearnsu
Eliotu. “Pjesnik ima pravo biti nerazumljiv
za neuke”, rekao bi Eliot, a stoljeće kasni-
liniji”. U rodnom gradu Nermin je završio ONO ŠTO JE
je potvrdio Nermin Šehić. Ova mlada nada
naše književnosti rođena je 1993. godine u
opkoljenom Goraždu, “dok je babo bio na
osnovnu školu, kao učenik generacije, i već
škole. Bilo je to povodom nekog konkursa, ELIOT UČINIO
tada počeo pisati pjesme.
“Prve pjesme kojih se sjećam da sam
napisao jesu iz četvrtog razreda osnovne

a išao sam još i u literarnu sekciju. Učitelji-
priče, romane, bajke. Znam da sam svojim S ENGLESKOM
cu koja je vodila tu sekciju zaintrigirala je
moja pjesma ‘Kad bi biljke imale noge’... Od
petog do osmog uglavnom sam pisao prozu,

vršnjacima u školu donosio ispisane sveske
fantastičnih romana (koje sam obećao sebi
da ću jednog dana završiti) i oni su to čitali... “Nije samo klica u tome da je njegova poetika potaknula moju
A poezija se ipak sporadično pisala i u tom
periodu, mahom za razne školske konkurse, već i u tome što sam ja u Pustoj zemlji vidio ovu našu zemljicu
ohrabrenjem nastavnika, svakako. U petom
sam razredu tako bio treći na regionalnom Bosnu. Razrušeni svijet poslije Prvog svjetskog rata, pokušaji
konkursu dječije poezije ‘Šta se pjesmom sa- da se iznađe značenje u beznačajnom svijetu trivijalnog (onda
nja – Sunce nad Drinom’, a u osmom – prvi.
Moje predano pisanje poezije počinje ipak u kada je i smrt postala takvom) – eh, tu sam ja vidio Bosnu i moje
gimnaziji. Od tada počinje nakupljanje ‘sve-
saka’ pjesama”, kazuje Nermin. postratno goraždansko djetinjstvo nad Drinom. Želio sam da uradim
s bošnjačkom poezijom ono što je Eliot učinio s engleskom.”
U MOSTAR, KAO I SVI NAŠI VELIKI PISCI
Nakon dvije godine provedene u gimna-
ziji u Goraždu, dobio je stipendiju na United
World Collegeu u Mostaru, projekt osmišljen iste. S nemalim ponosom se sjećam kako je je postojala svijest o vlastitom talentu koji
kako bi učenici i studenti usvajali nova zna- jednu drugaricu neka moja pjesmetina tako mora da se razvije, potencijalu koji ne smije
nja u internacionalnom okruženju. “Taj je ganula da je i suzu pustila. Razmazili su me da istruhne”, ističe Nermin.
koledž dio svjetskog projekta pokrenutog moji drugari tepajući mi da sam ‘Pjesnik’. Obrazovanje na UWC-u otvorilo mu
šezdesetih godina prošlog stoljeća. Te dvi- Tako sam na kraju bio izabran i za studen- je vrata ka studiju u Sjedinjenim Američ-
je godine provedene pod Bijelim Brijegom ta-govornika na maturi. Dajući oduška svim kim Državama, čemu se nadao i prije nego
ostale su mi u lijepom sjećanju. Na UWC-u mojim tadašnjim pjesničkim moćima, uspio je došao u Mostar. Preko fondacije “Davis
u Mostaru sam svaka dva-tri mjeseca, kada sam rasplakati sve vršnjake i njihove rodi- United World College Scholars”, američkog
bi se nakupilo tog stihoklepskog materija- telje. Taj se govor našao i u jednoj engleskoj filantropa Shelbyja Davisa, dobio je punu sti-
la, obilato koristeći školski printer štampao monografiji o koledžima Ujedinjenog svi- pendiju kako bi mogao nastaviti školovanje
svoje ‘zbirke’ i bihuzurio svoje vršnjake – jeta, kao zgodan prikaz naših UWC idea- u Americi. Aplicirao je na nekoliko fakulteta
pogotovo vršnjakinje – nudeći im da čitaju la. I u srednjoškolskim danima kod mene i primljen na sve osim jednog. Na kraju se

70 14/1/2021 STAV